1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Aerotrain
Zanimljivost dana: Aerotrain

Zanimljivost dana: Aerotrain

1.03K
14
Podelite sa prijateljima:

U svojoj bogatoj istoriji General Motors (GM) je poslovao u mnogim delatnostima pored automobilske industrije. Tu spadaju proizvodnja agregata za brodove, zatim proizvodnja tramvaja, autobusa i mnogih sličnih proizvoda, a sve do nedavno pored putničkih automobila, najveći deo profita kompanije je stizao od strane angažmana u železničkoj industriji.

Još 1930. godine, General Motors je kupio posrnulog proizvođača lokomotiva Electro-Motive Division (EMD) i u narednih osam decenija je proizveo neke od najpoznatijih električnih i dizel vozova, kako putničkih tako i komercijalnih. Nama je verovatno najpoznatija EMD JT22CW-2 kao deo treće generacije Titovog Plavog Voza, a jedna od njih je još uvek u službi Železnice Srbije.


Do ranih pedesetih godina prošlog veka, vozovi su dobili na dimenzijama i snazi, a GM je primetio da sve veći broj korisnika ima zamerke na takvu strategiju. To se posebno odnosilo na one koji su saobraćali na kraćim relacijama u blizinama velikih gradova, gde su velike dimenzije vagona i visoka potrošnja glomaznih lokomotiva definitivno predstavljali problem. Nakon takvog saznanja, GM je odlučio da razvije posebnu manju lokomotivu za potrebe te vrste, gde bi vagoni bili sličnih dimenzija kao gradski autobusi.

Prvi primerak je bio spreman 1955. godine, a iako je zvanična oznaka bila LWT12, javnost mu je dala nadimak Aerotrain. Ne samo što je Aerotrain bio dosta manji od tradicionalnih lokomotiva već je takođe i dizajnerski podsećao na automobile. To se posebno odnosi na poveći otvor u prednjem delu koji je jako ličio na Chevroletove pikap kamionete iz istog perioda.

Takvu lokomotivu je pokretao dizel motor koji je pružao 1.200 konjskih snaga što je omogućavalo maksimalnu brzinu od 133 km/h. Karoserija je takođe bila samonoseća što je barem u teoriji omogućavalo češće osvežavanje dizajna po pristupačnim cenama. Iza Aerotraina se nalazilo deset vagona dužine po 12 metara i sa 40 sedišta, a ovaki od njih je razvila komercijalna divizija General Motorsa za proizvodnju autobusa.

Iako je najveći američki proizvođač očekivao da se uskoro neće moći braniti od velikog broja narudžbina, na kraju su proizvedena svega tri primerka. Oni su uglavnom korišćeni na kratkim relacijama u američkim saveznim državama Ilinois, Pensilvanija i Njujork i povučeni su iz upotrebe već do sredine šezdesetih godina prošlog veka.


Pa šta je onda bio problem i zašto je tako ambiciozni plan propao?

Pre svega, period pedesetih godina je označio ekonomski rast pa je sve veći broj Amerikanca mogao da priušti automobil i okretao se takvom načinu transporta. Aerotrain je takođe bio jednako skup kao veće lokomotive dok se njegov motor činio nedovoljno moćnim da povuče desetak vagona pri konstantnim brzinama.

Na sve to je potrebno dodati i podatak da, iako je Aerotrain delovao futuristički, on nije bio ništa više udoban od ostalih vozova, a pružao je i manje komotna sedišta. Nagli razvoj aviona na mlazni pogon je doveo do generalnog smanjenja potreba za uslugama železnice u još većoj meri, pa gotovo niko nije bio iznenađen što je uspeh izostao.


Do današnjeg dana su preživela dva Aerotraina i četiri vagona. Po jedan se nalazi u Muzeju transporta u američkom gradu Seint Luis (savezna država Misuri), a drugi u gradu Grin Bej (američka savezna država Viskonsin).

S druge strane, odeljenje EMD će nastaviti da bude u rukama General Motorsa sve do 2005. godine, dok je danas u vlasništvu legendarnog proizvođača industrijskih mašina Caterpillara.

Zoran Tomasović

(1026)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

14 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
D_C

‘Nama je verovatno najpoznatija EMD JT22CW-2 kao deo treće generacije Titovog Plavog Voza, a jedna od njih je još uvek u službi Železnice Srbije.’ – Trebalo bi da su nam jos poznatije nase zeleno-zute EMD GT26CW-2 odn JŽ 661 – popularno zvane ‘Kenedijevke’.

Interesantno da su na vozu korsitili samonosivu karoseriju jos pedesetih godina dok su automobile nastavili da prave sa odvojenom sasijom i decenijama kasnije.

Yankee

Sto su ih zvali Kenedijevke?
Nisam znao da ih je bilo u Srbiji. Tek sada posle male pretrage vidim da ih je ostalo samo 5 u Srbiji, a ostatak je otisao u Hrvatsku (60) i Sloveniju (20) posle raspada SFRJ. Da li ima jos koja u sluzbi Zeleznice Srbije danas?

moron

Wikipedija kaže da je SFRJ kupila ukupno 220 „Kenedijevki“. Ja samo njih pamtim iz ranog detinjstva 🙂

D_C

Mislim da ih je Kenedi poklonio Titu kao vid neke pomoci, pa zato ‘Kenedijevke’. Ljudi na Balkanu cesto ne cuvaju ni svoje pa mozes zamisliti i sam kako se postupa sa necim sto je drzavno odn nije nicije (tipican nacin razmisljanja ostao iz komunistickih dana). Tako da ako je neka i pretekla u sluzbi Zeleznice Srbije, sigurno je u mnogo dobrom stanju (sarkazam). Inace, imao sam prilike da procitam svojevremeno koliko je ‘pomoci’ Amerika godisnje slala u bivsu Jugoslaviju sezdesetih godina i da su cifre bile astronomske cak i za americke pojmove. OK, nisu nam oni to slali iz ljubavi,… Pročitaj više »

Yankee

Ne verujem da ih je Kennedy mogao pokloniti Titu, jer se nisu pocele proizvoditi pre ’69 (u Jugoslaviju stigle ’72), a Kennedy je ubijen ’63.
Veruj mi znam za tu zapustenost, pre par godina sam posetio Plavi Voz i bas se razocarao koliko je sve zapusteno. Najgore od svega je sto vecina „zaposlenih“ sedi u hladu, igra karte uz pivo i muziku, a jednog sam nasao kako spava u vagonu Kralja Aleksandra … Sa druge strane, lokomotive su bile toliko zarasle u travu i zbunje da im nisi mogao prici.
https://autorepublika.com/2019/01/04/poseta-titovom-plavom-vozu-kao-da-je-vreme-stalo-galerije/

D_C

Mene deca pri sletanju na surcinski aerodrom pitala jel ono pored otpad starih aviona.

Yankee

Iskreno, i deluje tako. Tamo sam bio samo jednom i to dok sam bio klinac u skoli, mozda 1995-1996, ali i onda je delovalo jako zapusteno, barem izvana.

moron

Pročitao sam ovaj članak onog dana kada se pojavio na AR i od pomena lokomotive sa „samonosećom karoserijskom“ sam „zanemeo“. Još uvek ne mogu da razumem, kako je to bilo moguće … Ima „samonoseću karoseriju“ i „vuče“ 10 vagona ?
A, „uzmeš“ savremeni „samonoseći“ CRV hibrid i on može da „povuče“ 750 kg … Jeste da nije „ćira by GM“, ali, opet, jbg, malo je, premalo za nešto što „ide na struju“ …
A nisam znao ni da su čuvene „Kenedijevke“ iz čestite GM familije …
Samo je ljudsko neznanje neograničeno.

Yankee

Vukao ih je jako sporo i slabo. Aerotrain i vagoni su bili oko duplo laksi od tradicionalnih vozova iz tog perioda, to im je i bio cilj da budu manji i laksi, ali cak i sa tim ovaj dizel od 1.200 ks je bio relativno slab. Jedan od kljucnih razloga neuspeha.

D_C

Nas ‘sinobus’, samo na americki nacin.

D_C

Ne znam ni sam kako sam nasao podatak da su Kenedijevke od GM. Druga interesantna stvar u vezi njih je da su uglavnom koriscene u zemljama sa ogromnim distancama, tipa Australija, Brazil, SAD. Sta su trazile kod nas, Bog te pita. One sto su pripale (ili ostale u) Hrvatskoj su remontovane i prodate Izraelu. Ma svasta ima na netu da se nadje… 🙂 Kad spomenu ovo u vezi CRV hibrida – voleo bih da neko ko zna objasni zasto vozila sa hibridnim pogonom mogu da ‘povucu’ daleko manje od ekvivalentnog modela sa benzinskim ili dizel motorom. Zbog veceg i uvek… Pročitaj više »

moron

Ja mislim da je „mali vučni kapacitet“ odlika svih CVT menjača. Znam tipa koji je svoj Nissan „đip“ sa CVT zamenio sa drugim „đipom“ (bez CVT-a), samo zbog toga što sa CVT nije mogao da potegne „čamac“. Sad, što se tiče ovih savremenih hibrida (koji kao „imaju CVT“), oni u stvari i nemaju klasičan CVT, već je, kako razumem, to (korišćenje reči „CVT“) samo stvar marketinga. I tek što sam i malo (prizemno) savladao kako funkcioniše toyotin hibrd sa „CVT“, pojavio se hondin hibrid sa „CVT“, a onda se ispostavilo da ne samo da ni on nema „CVT“, već i… Pročitaj više »

D_C

Evo, upravo sam bacio pogled: Q7 i Touareg ‘vuku’ 3500kg cak i kada su hibridi. Hibridni Passat (mislim da ima DSG menjac?) 1600kg, kao i Passat 1.5TSI. Passat 2.0TSI moze da povice 1800kg, dizeli od 1800 do 2200kg. To je manje vise OK i prihvatljivo.
Sa druge strane, da, neki “đipovi” sa CVT vuku mnogo manje od identicnih vozila sa manualnim menjacom; X-trail 2.0dCI 2000kg sa manualnim, 1600kg sa CVT. CR-V 1.5 4WD manuelni 2000kg, sa CVT 1500kg. Mada ta redukcija nije dramaticna kao kod hibrida, CR-V samo 750kg.

moron

Da, CRV hibrid je smehotres od „vučnog kapaciteta“, taman samo za „laku poluprikolicu“ …
Generalno, njihov hibridni sklop mi nije baš jasan. Ali, tup i glup, da bih razumeo.