Međutim, iako se Moskvič-2140 nalazi u lepoj uspomeni mnogih od nas, posebno u nešto bogatijoj verziji SL, danas je ovaj automobil retkost na ulicama, kako našim, tako i ruskim. Ali, sećanja na njega su itekako živa, posebno u istočno-evropskom bloku zemalja. Ponegde, kao na primer u Demokratskoj Republici Nemačkoj, običan građanin nije mogao ni da pazari snažnije vozilo od ovog Moskviča.

Verovatno je iz tog silnog priželjkivanja da se pojavi osavremenjena verzija Moskviča, pre nekih pet godina i pokrenuta glasina o tome da će Renualt, koji je zagospodario bivšim kompleksom AZLK-a u Moskvi, ponovo oživeti socijalističku marku, ali to se nije dogodilo.

Da jeste, izvesno je da bi Moskviču pripala čast da „nalegne“ na renoviranu platformu B0, pa bi bilo s one strane razuma, pričati i pisati o nekakvom nasledniku sovjetskog automobila. Kako rekosmo, to nije smetalo Romanu Prijadku da razvije sopstvenu verziju modernog Moskviča, vodeći pritom računa o specifičnosti izvornog primerka, onog kog su mnogi od nas voleli.

Roman je s pravom pretpostavio da je originalni Moskvič isuviše sitne građe prema današnjim standardima, a kao posebna mana se nekada isticala veoma skromna širina automobila. Zato je on „nacrtao“ novi primerak koji je za po dvadeset centimetara i širi i duži, dok mu je na visini dodao pet santima. Tako savremenik poseduje dužinu, širinu i visinu od 4.450 mm;  1.750 mm i 1.490 milimetara, redom. Kao takav, nadmetao bi se sa Hyundaijem Elantrom, Kijom Rio, pomenutom Ladom Vestom…

Karoserija je po zamisli Romana postala uglađenija i zaobljenija, ali je ostala značajna sličnost sa originalom, zahvaljujući generalnim proporcijama i detaljima koji povezuju „oca i sina“. Nemoguće je ne prepoznati starog Moskviča u obrisima novog.

Nije naodmet zapaziti da je broj, kao i pozicija kanala za vazduh na prednjem kraju vozila ostala ista kao na originalu, što se može reći i za svetlosne grupacije, koje su sada na renderima, u punoj LED tehnologiji, baš kako aktuelni trenutak razvoja industrije i nalaže. Čak su reprizirane i sićušne rešetke na zadnjim blatobranima, baš kao i nalepnice s nazivom a i oznakom 1500 na prednjim branicima. Zadržani su i spoljni retrovizori s postoljem, sve u čast starog Moskviča.

Enterijer je još zanimljiviji. Tu nema greške s raspoznavanjem i povezivanjem sa starinom. Autor je u potpunosti dočarao starovremenski ambijent dodajući mu notu aktuelnog trenutka, pa tako novi Moskvič-2140 ne razočarava ni po današnjim standardima. Tu je obruč upravljača s dva paoka, a pride je i multifunkcionalan. Čak su i unutrašnje ručke za otvaranje vrata u duhu klasika. Pomodarski, na ovim renderima se nalazi digitalni instrumentacioni panel, to jest dva širokougaona ekrana, pri čemu je desni namenjen multimedijalnom sadržaju.

Format prikaza je zadržan, ali se sada u sredini nalazi brzinomer s digitalnim pokazateljima. Po uglovima komandne table su, kao na originalu, smešteni indikatori pritiska ulja i napona u akumulatoru, što nećete naći na savremenim zapadnim automobilima.

Dizajner je postavio rotacioni taster informativno zabavnog sistema na centralni tunel, a ispod tastera za kontrolu klima uređaja, postavljena je zona za bežičnu dopunu pametnog telefona, ali i tri USB priključka, uz jednu utičnicu za uređaje koji rade na 12 volti. Originalni Moskvič nije imao izdužene otvore za ventilaciju na bokovima, ali je teško zamisliti moderan automobil bez istih. U donjoj zoni je smeštena i ambijentalna rasveta.

Pored bazične verzije savremenog Moskviča-2140, Roman Prijadko je razvio sportsku verziju istog s indeksom SR (dole prikazan). Spoljašnost se razlikuje po agresivnijim branicima, uz trapezoidne završetke izduvnih cevi na zadnjem kraju i pseudo difuzorom, specifičnom LED optikom, kao i diskretno spuštenom karoserijom. Kućišta retrovizora su zamišljena kao crna, baš kao i ručice vrata, dok su detalji na naplacima izvedeni u boji karoserije.

Verzija SR poseduje značajniji broj trimova izvedenih u istoj nijansi kao karoserija, crveno dugme za pokretanje motora, središnju oznaku na volanu, modifikovane otvore za vazduh i ostale minorne specifičnosti.

Sve u svemu, projekat se može nazvati spektakularnim i izveden je u stilu restomoda. Sve ostaje „na papiru“, ali nisu li i neka od najlepših dela svetske književnosti smeštena na police u knjižarama iznad kojih stoji natpis „Bajke“.

AutoRepublika