Cene novih automobila u Sjedinjenim Američkim Državama dostigle su istorijski maksimum. Prosečna kupoprodajna cena je krajem 2025. godine premašila 50.300 dolara, dok je prosečna preporučena maloprodajna cena proizvođača otišla i preko 52.600 „zelembaća“. Automobil je, više nego ikada, postao ozbiljna investicija, čak i za kupce koji su do juče bez mnogo razmišljanja ulazili u izložbeno-prodajne salone po novi model.
Suočeni s takvim ciframa, mnogi Amerikanci okrenuli su se tržištu polovnjaka u potrazi za razumnijom alternativom. Međutim, ni tamo ih nije sačekalo olakšanje. Cene polovnih vozila ponovo se približavaju rekordnim nivoima iz 2022. godine, podstaknute snažnom tražnjom i ograničenom ponudom, naročito kada je reč o automobilima starim tri do četiri godine. Uzrok leži u periodu od 2020. do 2022. godine, kada je zbog globalne krize s poluprovodnicima prodato čak 8,1 milion novih vozila manje nego što je tržište očekivalo. Taj jaz danas se jasno oseća jer jednostavno nema dovoljno “mladih” polovnjaka da zadovolje apetite kupaca.

Ipak, visoke cene nisu jedini problem. Nedostatak vozila na lageru gura pojedine prodavce ka praksama koje su donedavno bile gotovo nezamislive u ozbiljnim, etabliranim auto-kućama. Prema pisanju magazina Automotive Newsa, sve je češća pojava da se u ponudi nalaze automobili sa takozvanim “brendiranim” ili havarisanim vlasničkim listom.
U pitanju su vozila koja su u prošlosti pretrpela ozbiljna oštećenja u sudarima, poplavama ili požarima, ili su od strane osiguravajućih kuća bila proglašena onima koja su pretrpela totalnu štetu. U toj kategoriji su i primerci otkupljeni po osnovu takozvanog „limunskog“ zakona, dakle automobili s istorijom ponavljanih fabričkih problema koje su sami proizvođači bili primorani da otkupe nazad.
Nekada su se veliki izložbeno-prodajni saloni klonili takvih vozila, pre svega zbog potencijalne pravne odgovornosti i reputacionog rizika. Danas je situacija drugačija. Dok su mnogi kupci na aukcijama takvih četvorotočkaša i dalje fokusirani na nabavku delova, raste broj onih koji u oštećenim vozilima vide priliku za brzu zaradu i kupuju ih, popravljaju i vraćaju na tržište. Zanimljivo je da među tim kupcima sve češće nalazimo upravo preprodavce, spremne da u ponudu uvrste vozila s “mrljom” u istoriji, pod uslovom da su adekvatno sanirana i da zadovoljavaju određene standarde kvaliteta.

Iako većina velikih prodavaca i dalje izbegava automobile koji su bili potpuno otpisani, neki priznaju da su otvoreni za primerke s nepoznatom kilometražom ili sa oznakom otkupa po spomenutim „limunskim“ zakonom, pod uslovom da postoji dokumentacija koja potvrđuje da su problemi trajno rešeni. To praktično znači da kupac danas može završiti za volanom automobila koji je nekada bio proglašen nepouzdanim ili je možda bio predmet manipulacije kilometražom, ali je u međuvremenu “rehabilitovan” i vraćen u promet.
Kako ističe The Drive, oznaka za takva vozila u 2026. godini ne nosi nužno istu težinu kao nekada. Osiguravajuće kuće često proglašavaju vozilo kao nepopravljivo (a da odluka o popravci ostane ekonomski opravdana) ne zato što je pretrpelo katastrofalna oštećenja, već zato što trošak popravke prelazi određeni procenat tržišne vrednosti automobila.
U eri skupih senzora, LED svetlosnih grupa i kompleksnih elektronskih modula, dovoljan je nedostatak jednog ključnog, preskupog dela da se ekonomska računica ne isplati. Automobil tako završava na aukciji sa “brendiranom” titulom, iako je mehanički možda u sasvim dobrom stanju.
U odbranu preprodavaca, trebalo bi reći da je sve više vozila proglašeno onima koja su pretrpela totalnu štetu, upravo zbog astronomskih cena delova i problema u lancima snabdevanja, a ne zbog ozbiljnih strukturnih oštećenja. Kada se takav automobil popravi i vrati na put, on može predstavljati dobru poslovnu priliku za prodavca, ali i povoljnu kupovinu za informisanog kupca, pod uslovom da nema skrivenih, dugoročnih posledica prethodnih oštećenja.

Na kraju, odgovornost ostaje na kupcu. Bez obzira na to da li vozilo kupujete od malog preprodavca ili renomirane auto-kuće, temeljna provera istorije, uvid u kompletnu dokumentaciju i potvrda o izvršenim popravkama danas su važniji nego ikada. U vremenu kada su i novi i polovni automobili skuplji nego što su ikada bili, oprez više nije preporuka – već nužnost.
AutoRepublika
(81)