
Zanimljivost dana: Ovako je bokser motor iz Citroëna dospeo u motocikl
BFG Odyssee sa automobilskim motorom
Bio je to eksperiment i inovacija. BFG je proizveo oko 400 modela Odyssee sa bokser motorom iz Citroën GSA. Još jedan automobilski motor u motociklu, kojem ipak sreća nije bila naklonjena na dva točka.
Francuska firma BFG iz mesta La Ravoire kod Šamberija razvila je 1982. inovativni model Odyssee. Cilj je bio da se prevaziđu granice klasične motociklističke tehnologije. Motocikl je koristio četvorocilindarski motor iz Citroëna GS-a. Inženjeri dr Tjeri Granž, Luj Bokaro i Dominik Favario želeli su ovim neobičnim vozilom da stvore konkurenciju BMW-u, kako u Francuskoj, tako i širom Evrope. Težili su da razviju model koji bi tehnički mogao da parira etabliranim motociklima i da postavi nove standarde.
Tehnika BFG-a Odysseea
BFG Odyssee je kombinovao automobilsku i motociklističku tehnologiju u pogledu dizajna i konstrukcije. Srce motocikla bio je četvorocilindarski motor iz Citroëna GS-a – vazdušno hlađeni bokser četvorotaktni motor sa 70 KS.
Motor je imao zapreminu od 1.299 cm³, sa prečnikom cilindra od 79,4 mm i hodom klipa od 65,6 mm. Sa maksimalnim obrtnim momentom od 105 Nm pri 3.250 obrtaja u minuti, motor je pružao dovoljno snage za impresivno ubrzanje i visoke krajnje brzine. Ventili su upravljani pomoću zupčastog kaiša, dok je dvostruki karburator obezbeđivao dovod svežeg vazduha i goriva.
Šasija Odysseea bila je napravljena od čeličnih cevi hrom-molibden legure, koje su nudile visoku čvrstoću i stabilnost. Okvir je bio konstruisan tako da menjač igra noseću ulogu, dok je motor bio pričvršćen direktno na menjač. Ova konstrukcija je obezbedila bolju raspodelu mase i povećala stabilnost pri vožnji. Napred je motocikl bio opremljen teleskopskom viljuškom Marzocchi sa hodom od 175 mm.
Zadnji točak je bio montiran preko oslonca na kućištu menjača, sa hodom oslanjanja od 120 mm. Disk-kočnice Brembo na oba točka garantovale su odlično kočenje i pouzdanu bezbednost u svim uslovima vožnje.
Vožnja BFG-a Odysseea
Karakteristike u vožnji Odysseea bile su mešavina komfora i performansi. Motocikl je težio 290 kilograma, što ga je činilo manje okretnim i donekle nezgrapnim pri manjim brzinama. U pariškom gradskom saobraćaju ili na uskim seoskim putevima, ta težina se jasno osećala i zahtevala je snagu i iskustvo vozača. Ipak, kombinacija stabilne šasije i snažnog motora obezbeđivala je solidne performanse pri većim brzinama.
Vešanje je bilo podešeno tako da motocikl, za razliku od tipičnih BMW-ova, nije naglo poskakivao pri promeni opterećenja. Ipak, prigušivač pogona preko kardana bio je ocenjen kao previše tvrd. Suva lamelna spojnica zahtevala je snažnije povlačenje, što je otežavalo brzo menjanje brzina. Masivna karoserijska obloga štitila je vozača od vetra i kiše, ali je smanjivala osećaj pokretljivosti. Na otvorenim putevima i pri većim brzinama, obloga je poboljšavala udobnost zahvaljujući aerodinamičkim osobinama motocikla.
Uprkos izazovima, BFG Odyssee je nudio prijatno vozačko iskustvo, naročito na dužim putovanjima, sa maksimalnom brzinom većom od 200 km/h. Centralni oslonac je omogućavao stabilno parkiranje motocikla i bio je praktičan dodatak.
Sudbina BFG-a
Od 1982. do 1988. godine proizvedeno je oko 400 motocikala. Ali ne od strane prvobitnih osnivača. BFG je 1984. prodat francuskom proizvođaču Motobécane, danas poznatom kao MBK, koji pravi razne Yamahine motocikle. Tamo je do 1988. proizvedeno još samo 150 primeraka modela Odyssee.
Danas preostali primerci deluju još egzotičnije.
MotoRepublika
(2173)
Godine 1966 mala nemacka firma „Münch“ napravila je svoj prvi motorcikl sa motorom NSU Prinza TT i TTS. Model je dobio ime „Mammut“ zbog tada senzacionalne zapremine motora. Svi motorcikli napravljeni su po narudzbini. U to vreme bili su senzacija. Firma je okoncala svoje postojanje 2002 godine modelom „Mammut 2000“.
Sećam se ,bilo je malo poznatih radionica i pojedinaca koji su taj motor ugradjivali u motocikle.Verovatno je pogodan .
Iako nije tema članka, ali je nekako povezano. Nekad davno, s kraja osamdesetih godina sam čitao u Automobilu (beogradski časopis, veliki format kao Oslobođenje 😀) tekst o nekom čudu od motocikla iz Japana. Valjda je nastao pedesetih ili šezdesetih godina. Jedina boljka su bile tadašnje gume koje nisu mogle pratiti motocikl. Koliko se sjećam bila je neka sintagma u tekstu kao Mikuni (ili tako nekako) i mala četvorka (Honda, Suzuki, Kawasaki i Yamaha). Ako neko ima informaciju o tome ili neki link bilo bi lijepo za pročitati.
Pokusacu da nadjem taj primerak na tavanu.😄A članak se i meni urezao u pamćenje.Ako se dobro sećam ,morali su puskom da teraju vozača na probnu vožnju ,jer je znao da ce verovatno nastradati.Casopis je bio kul.Pokojni Rade Radulović je bio glodur,ako se dobro sećam.
Davnih 90 setih godina uživo sam video Mamut u Kraljevu noć pre sutrašnje kružne trke. Bio sam fasciniran njegovom pojavom a naročitom polaskom sa mesta kada se ceo motor uzdigne iz mesta i tek onda krene
1989. na 1990. sam bio u vojsci u Ribnici. U leto 90. sam bio u obezbeđenju trka na Beranovcu. Eh, mladosti.