1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Ludilo devedesetih godina – Lotec C1000
Zanimljivost dana: Ludilo devedesetih godina – Lotec C1000

Zanimljivost dana: Ludilo devedesetih godina – Lotec C1000

1.18K
5
Podelite sa prijateljima:

Period devedesetih godina prošlog veka je doneo mnoštvo legendarnih superautomobila. Na prvi pogled je svakako teško nadmašiti ranije legende kao što su Ferrari F40, Lamborghini Countach i Porsche 959, ali devedesete godine su nam donele Lamborghini Diablo, Bugatti EB110, Ferrari F50, Dodge Viper, Mercedes CLK GTR, Porsche 911 GT1 i naravno, verovatno najbolji ikada proizveden superautomobil – McLaren F1.

Lista bi svakako bila bogatija ako bismo dodali i one modele napravljene u jednocifrenim brojkama, ili pak tek po nekoliko primeraka za neku bogatu mušteriju. Jedan od njih se zove Lotec C1000 i u svoje vreme je bio najluđi superautomobil koji je svet imao prilike da vidi.

Njegova istorija počinje 1991. godine kada je neimenovani član iz kraljevske porodice Ujedinjenih Arapskih Emirata poželeo da ima najbrži automobil na svetu. Nije bio zadovoljan modelima koji su već postojali na tržištu, pa se uputio u Nemačku i sastao sa čelnicima Mercedesa da mu osmisle poseban automobil.

Međutim, firma iz Štutgarta je takvu ponudu odbila, ali je preporučila mušteriji da kontaktira kompaniju Lotec. Ova firma je osnovana još 1962. godine i igrala je veliku ulogu u izgradnji trkačkih automobila. Većina je bila zasnovana na modelima Porschea, a kasnije je uspostavljena saradnja i sa Mercedesom i Ferrarijem.

Lotec nije imao iskustva sa serijskim automobilima, ali to „kraljeviću“ nije ni bilo bitno i njegov automobil je morao da bude brži nego bilo šta drugo dostupno na tržištu.

Lotec je pronašao inspiraciju u nekim drugim trkačkim modelima prerađenim za uličnu upotrebu. Pričamo o vozilima kao što su Dauer 962 LM, Koenig C62, Mercedes CLK GTR i Porsche 911 GT1, pa cela ideja i nije bila toliko komplikovana.

Lotecov model će se zvati C1000 i svaki deo će biti specijalno izrađen za njega (neće biti pozajmljen sa trkačkih vozila), ali je sličnost sa četvorotočkašima sa staza bila očigledna na prvi pogled. Razvoj će trajati čak četiri godine, a kada bude kompletiran, koštaće neverovatnih 3,4 miliona dolara (oko 6,7 miliona „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca).

Celokupna školjka je razvijena od plastike ojačane ugljeničnim vlaknima, ogibljenje i kočnice su bili slični kao pandani kod trkačkih modela, a C1000 je bio težak tek nešto više od jedne tone. Lotec je temeljno testirao i njegovu aerodinamičnost dok se nije usavršio i najmanji detalj.

Aerodinamika i masa su jedno, ali da bi C1000 bio brz morao je da ima i moćan agregat. Izbor je pao na V8 isporučen od strane Mercedesa. Razvijao je okruglo hiljadu konjskih snaga i maksimalnih 980 Nm obrtnog momenta iz radne zapremine 5,6 litre uz pomoć dva turbo punjača marke Garrett.

C1000 će da pruža i petostepeni manuelni menjač, a ubrzanje iz mirovanja do 100 km/h je trajalo 3,2 sekunde. Ono šta je još impresivnije jeste teoretska maksimalna brzina od 430 km/h, što bi značilo da je C1000 bio ubedljivo najbrži automobil devedesetih godina prošlog veka, i jedan od najbržih četvorotočkaša legalnih za uličnu upotrebu. Ovaj podatak nikada nije zaista u realnosti utvrđen, i brojka važi samo u teoriji na osnovu aerodinamike, mase i snage.

Lotec će da reklamira svoje čedo širom sveta pre nego što ga isporuči vlasniku, ali se nije dugo zadržao u njegovom posedu. Kao i mala deca koja se brzo zasite svojih igračaka, brzo ga je prodao privatnom kupcu u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon čega je promenio još nekoliko vlasnika.

Trenutno je u vlasništvu privatne kompanije u američkoj saveznoj državi Floridi i uskoro bi se ponovo mogao naći na aukciji. Na satu trenutno stoji brojka od samo 4.145 kilometara, a ova firma kaže da nije vožen već duže vremena već da skuplja prašinu u hangaru. Njegova vrednost se trenutno procenjuje na 7,5 miliona dolara.

Lotec će da napravi svoj prvi serijski model za ulicu tek 2000. godine i u proizvodnji je do današnjeg dana. Zove se Sirius i može da dostigne maksimalnu brzinu od 400 km/h. A C1000 je otišao u istoriju kao ludi pokušaj nečega da nadmaši čak i najveće zvezde svog perioda.

Zoran Tomasović

(1183)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

5 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Bungi

Sjećam se Loteka, drumska verzija prototip vozila za trke.Tada sam bio oduševljen dizajnom a nakon toliko godina, osjećaj je isti.

Matija

„oduševljen dizajnom“ ?!

Bungi

Da.Linija koja ide od spojlera bočno do ispred prednjeg točka a koja se slaže sa linijom prednjeg kraja.Alfi GTV to nikad nije pošlo za rukom.Napred po dva okrugla fara, u sredini okrugla trokraka zvijezada.Pozadi jedna cijela linija farova.Koliko je jednostavan ovaj dizajn toliko je i genijalan.

s mile

Šta bi mi bez razmažene bogate dece 😉

Drago mi je da se ovako retka zverka pokreće uz pomoć Italijanske Garrett turbine…LIKE…

Matija

Ludilo je tada pocelo i traje do danas. Nikada u istoriji nije bilo toliko super-automobila kao sada! E-pogon im otvara nove mogucnosti.