1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Najgori model u istoriji Rollsa-Roycea
Zanimljivost dana: Najgori model u istoriji Rollsa-Roycea

Zanimljivost dana: Najgori model u istoriji Rollsa-Roycea

2.59K
2
Podelite sa prijateljima:

Odgovor na pitanje koji je najgori Rolls-Royce u istoriji, je sličan onome „koji šampion je najmanje impresivan“. Naravno, svaki od njih zaslužuje velike pohvale, jer je ipak reč o šampionu, pa tako i Rolls-Royce nikada u svojoj istoriji nije imao loš automobil. Kupovina ovog britanskog modela je uvek označavala veliki prestiž, vrhunsko inženjerstvo i još mnogo toga, ali ako sagledamo liste najgorih vozila u istoriji, na njima ćemo gotovo uvek pronaći Rolls-Royce Camargue.

I ovde važi ista priča, pa daleko od toga da svako od nas ne bi poželjeo ovaj veliki kupe u garaži. Ali kada se pojavio u prodaji sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, Camargue nije imao onaj prelepi stil na koji smo navikli da vidimo od Rollsa-Roycea, a visoka cena ga je učinila najskupljim novim četvorotočkašem na svetu.

Istorija ovog vozila zapravo ne počinje u Velikoj Britaniji, već u Nemačkoj gde je Mercedes dobio narudžbinu imućne mušterije iz Holandije da mu napravi specijalni model 300SEL 6.3. Mercedes se uputio u Italiju i zatražio pomoć od čuvene dizajnerske kuće Pininfarina, a ovi su mu napravili specijalni kupe o kome smo ranije i pisali. Tu priču možete da pročitate ovde.

Italijani su pokušali da nagovore Mercedes da izrade više od jednog modela, a kada su Nemci takvu ponudu odbili, Pininfarina je kontaktirala i druge kompanije. Fiat je preuzeo neke dizajnerske linije za svoj model 130, a najdalje je otišao Rolls-Royce koji je najavio serijsku proizvodnju.

Camargue je zvanično predstavljen u martu 1975. godine, i ime je dobio po istoimenom predelu Francuske. Italijani jesu bili zaslužni za dizajn, ali se za serijsku proizvodnju pobrinula britanska firma Mulliner. Camargue je takođe bio prvi posleratni Rolls-Royce razvijen rukama i znojem stranaca, mada je zadržao neke prepoznatljive detalje brenda, kao što je čuvena maska hladnjaka i dvostruki farovi.

Neki će reći da su određeni delovi krova i stakla ličili na spomenuti Fiat 130, ali je Camargue svakako bio značajno veći sa dužinom od 5,2 metra i masom od preko 2,3 tone.

Kao i svaki drugi Rolls-Royce, i ovaj će odlikovati izvaredna završna izrada, ručno sklapanje i dosta standardne opreme. Većina njih je viđena i na drugim modelima firme, a britanski gigant se posebno hvalio novom vrstom klima uređaja. Camargue je postao prvi automobil na svetu gde su vozač i putnici mogli da imaju zasebno podešavanje za svakog od njih. Možda takvu opremu uzimamo zdravo za gotovo, ali sredinom sedamdesetih godina kada je ovaj automobil debitovao, smatrala se veoma revolucionarnom.

Camargue je pokretao identičan benzinac sa osam cilindara iz modela Carniche i Silver Shadow. Radna zapremina je iznosila 6,75 litara, a Rolls-Royce se nikada nije hvalio snagom. Na pitanje koliko „konja“ ovaj kupe razvija, odgovor bi obično bio „dovoljno“.

 

Kasniji testovi će pokazati da je brojka iznosila oko 220 „grla“. Po pitanju menjača, Rolls-Royce je opet kupio licencu od General Motorsa za njegov trostepeni automatik. Testovi iz navedenog perioda su pokazali da ubrzanje od nule do 100 km/h traje 10,6 sekundi dok je maksimalna brzina bila 186 km/h.

I zbog čega je Camargue onda toliko kritikan? Verovatno zbog njegove cene od čak 148 hiljada američkih dolara što iznosi 819.810 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca. Takva cifra ga je učinila ubedljivo najskupljim automobilom na svetu i publika se pitala koju prednost ima nad dosta poznatijim Cornicheom.

 

Publika ga je smatrala možda najružnijim modelom u dugogodišnjoj istoriji brenda, a jedini koji se nije složio sa njima je nekadašnji voditelj popularne emisije „Top Gear“ Dzejms Mej. U njegovim očima je jednostavno bio „drugačiji“ i odlično oslikavao vreme kada se nalazio u izložbeno-prodajnim salonima.

Camargue se takođe izmenio jako malo tokom svoje jedanaestogodišnje istorije sa izuzetkom modernijeg nezavisnog ogibljenja 1979. godine sa modela Silver Spirit. Poslednji primerak će biti kompletiran 1986. godine nakon što je 531 vozilo pronašlo vlasnika. S vremena na vreme se mogu pronaći u oglasima i obično promene vlasništvo za sumu do 50 hiljada evra.

Šta da kažemo u naslovu osim onog famoznog, „ukus se ne može kupiti“…

Zoran Tomasović

(2587)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

2 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Bungi

Pininfarina dizajn i sličnost sa italijanskim kupeima Ferarija i Fiata je vidljiva na svakom ćošku.Nije to upšte toliko ružan auto koliko je prednji kraj katastrofalno odrađen. Uz korekciju prednjih farova to bi bio mnogo ljepši auto.

Matija

Sedamdesetih godina mnogi proizvodjaci bili su zaludjeni „modernizacijom“ dizajna svojih automobila! Na primer, Mini je bio stalna meta svojih menadzera koji su zeleli od njega da naprave „moderan“ auto, citaj coskast i sa pravim linijama umesto njegovih klasicnih oblina. Od ovog nasilja Mini je spasila publika – kupovali su klasiku a ne modernu! Isti talas zahvatio je i RolsRojs: ostre ivice, zadnji deo ravno odsecen a zadnja svetla kao da su skinuta sa FIATa 124! Dizajner je bio zbunjen – sta da uradi sa prednjim delom? Odlucio se za klasiku! I tako je ceo dizajn doveo u kontradiktornost: papazjanija klasike… Pročitaj više »