1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Ferrari na američki način
Zanimljivost dana: Ferrari na američki način

Zanimljivost dana: Ferrari na američki način

445
10
Podelite sa prijateljima:

Sigurno se sećate one scene iz filma „Ford v Ferrari“ gde je legendarni Enco iskritikovao Amerikance i nazvao ih svakakvim imenima. Scena nije baš realistična, već je reč o holivudskoj magiji, ali istovremeno nikada nije krio kako Jenkijima neće oprostiti što su mu bombardovali fabriku u Drugom svetskom ratu. Ali, ni sam Enco nije mogao da ignoriše ovo tržište, najviše iz razloga što su Amerikanci voleli njegove automobile i bili spremni da izdvoje poveće sume novca, što je osnivaču Ferrarija omogućavalo da nastavi sa svojom najvećom ljubavi, a to je takmičenje u profesionalnom auto-moto sportu.

Tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, vrh Ferrarijeve ponude je činio model America i kao što mu ime kaže, ciljao je na kupce „preko bare“.

 

Ponuda se delila na one standardne modele s nazivom America, pod kodnim oznakama 340, 342 i 375, i luksuznijim i moćnijim, onim pod imenom Superamerica koji su bili poznati kao 400 i 410. Većina njih je bila čistokrvnog italijanskog porekla, kako u pogledu mehanike tako i po pitanju stila, jer je Enco znao da Jenkiji baš to žele. Nije bilo potrebno „amerikanizovati“ Ferrari jer na kraju dana, imućni kupci i nisu zahtevali tako nešto. A onda se Ghia umešala i napravila automobil koji se do današnjeg dana smatra jednim od najružnijih Ferrarija u istoriji.

Ruku na srce, moramo odmah da kažemo da je Ghia imala veliko iskustvo saradnje sa Amerikancima. Ne samo sa Fordom, pod čijim vlasništvom će se kasnije nalaziti, već su pravili i dosta prototip modela za korporaciju Chrysler, o čemu smo i pisali, a takođe su koristili američku mehaniku za sopstvene modele. Jedan od prototipova razvijenih za Chrysler je bio model Dart i dobio je odlične reakcije javnosti kada je debitovao 1956. godine.

To nas dovodi do modela Ferrari 410 Superamerica. Proizvodio se od 1955. do 1959. godine i u tom periodu je pronašao svega 35 vlasnika. Za proizvodnju se uglavnom postarala samostalna kuća Carrozzeria Pininfarina, ali su dve šasije sa mehanikom dopale do ruku još dve firme. Jedna od njih je Carrozzeria Boano, a druga pod brojem 0473SA pogađate – jeste Ghia.

Istorijske knjige kažu da je imućni industrijalac Bob Vilk bio veliki ljubitelj Ferrarija i u želji da se razlikuje od svakog drugog vlasnika ovog legendarnog italijanskog automobila, uvek je tražio specijalne primerke gde neće postojati više od jednog.

U periodu od 1951. do 1955. godine je naručio pet specijalnih jedinica, od čega su prva dva primerka bili spremljeni od strane Vignalea, a onaj treći od Ghije. Nakon što je bio veoma zadovoljan urađenim poslom, ponovo je kontaktirao Ghiju i ovaj put zatražio „Ferrari na američki način“.

Italijani su dobili šasiju novog primerka modela 410 Superamerica, a većina izvora će se složiti da je Vilk bio taj koji je izabrao dizajnerski pravac i često je posećivao Italiju dok nije bio zadovoljan svakim detaljem. Takođe mu se očigledno dopao spomenuti Chrysler Dart razvijen baš od strane Ghije, i dva automobila će deliti mnogo toga.

Očigledno je da su potražili inspiraciju u američkim četvorotočkašima iz pedesetih godina, pošto su pružali mnogo hroma i poveći spojler, to jest rep. Ferrari ne bi bio Ferrari bez svoje upečatljive crvene boje, a celokupna školjka je razvijena od aluminijuma. Automobil je bio jednako dramatičan i po pitanju enterijera, i na prvi pogled je više ličio na nekog „Frankenštajna“ napravljenog u privatnoj garaži, nego na model od velike i cenjene kuće kao što je Ghia.

Ali dok stil možda nije bio italijanski, mehanika svakako jeste. Model 410 Superamerica je pokretao 5,2-litarski benzinac sa dvanaest cilindara koji je oslobađao 365 „konja“. Snaga se prenosila na zadnje točkove preko četvorostepenog manuelnog menjača, a 0473SA je mogao da dostigne maksimalnu brzinu od 270 km/h.

Ovaj specijalni automobil je debitovao na Sajmu automobila u Torinu 1956. godine, posle čega je brodom poslat za Njujork. Vilk ga je preuzeo u luci i lično vozio do rodnog grada Milvokija u američkoj saveznoj državi Viskonsin.

U njegovom vlasništvu je ostao sve do smrti 1970. godine, posle čega je nekoliko puta promenio vlasnike i danas se nalazi u privatnim rukama. Retko kada se pojavljuje na skupovima, a kada vlasnik to i uradi, prema očekivanju obično privuče veliku reakciju publike.

Nismo sigurni kakvo je mišljenje Enco imao o modelu 0473SA, ali ćemo pretpostaviti da nikako nije bilo pozitivno, pošto je Ghia retko kada ponovo sarađivala sa Ferrarijem. Ovaj posebni model je svakako nešto specijalno, ali na kraju dana, retko ko je imao koju lepu reč da kaže na njegov račun, pa je Ferrari nastavio da nudi Jenkijima samo čistokrvne italijanske četvorotočkaše.

Zoran Tomasović

(445)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

10 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
S mile

Prestao sam da gledam Carwow gde god je trka 0 do 100. 10 min klip, a oar sekundi pokazuju ko je bolji.

Slicno i Ameri, kod njih je snaga iskoriscena za ubrzavanje, max brzinu.

Time su se i hvalili.

Dok je Ferrari, bio sampion i u ubrzanju, max brzini, ali i u lezanju u krivinama. Brzini prolaska kroz krivine.

Kad pogledam USA automobile iz filmova 70 tih, to samo ljulja, u krivinama ko autobus se naginje.

Matija

Tu lekciju kako jedan auto brzo i sigurno vozi kroz krivine dugo je ucio i Lamborgini od kako je pao u ruke VW-u! 🙂 Audijevi inzinjeri pumpali su u Lambo snagu do besvesti ali je u trci sa Ferarijem uvek gubio – Ferari je uvek imao bolje prosecno vreme! 🙂 Americke limuzine bile su prilagodjene strogom ogranicenju brzine i zahtevima publike za visokom udobnoscu jer su, za razliku od Evropljana, prevaljivali velika rastojanja uzduz i popreko Amerike. Posledica ovih zahteva je mekano ogibljenje a posledica ovoga je losa stabilnost. Ali to nije bilo sve, ogranicenje brzine uzrokovalo je i smanjenje… Pročitaj više »

s mile

Sve može da se menja, samo kubikaža da ne pada. No replacement for displacement

Matija

Velikim i teskim americkim limuzinama potreban je veliki obrtni moment – to je to.

TheStig

Matija odakle tebi podatak da je Lambo gubio od Ferrarija? Npr na Nirnburgringu 3 Lamboa su trenutno brza od najbrzeg Ferrarija i to za 15 sek. Ako cemo opet gledati pumpanje snage malo je ko ima vise nego Ferrari. I to dosta vise nego Lamborghini. Nisu ti argumenti na mjestu.

Matija

Rekao si „trenutno“ a ja pratim ovde taj dvoboj vec godinama. Uporedne testove je radio „Auto, Motor und Sport“ kao sasvim neutralan ispitivac. Tvoju informaciju do sada nisam video, provericu je, bas me interesuje! Inace 15 sekundi razlike smatram nerealno velikom razlikom. Kada god se neka firma sprema da obori rekord onda je to cesto vanserijski pripremljen auto. Videcemo, bicemo na vezi! 🙂

TheStig

Pa Aventador i nije tako mlad a svj ima vrijeme od 6.45 na Ringu. Kasnije cu naci linkove neke gdje su i na drugim stazama vozili modele oba brenda. Msm jest da vecina lamboa ima awd ali ferarri i lambo su u 5 deka sto se kaze. Msm da je cak Lambo imao vise uspjeha u trkanju u zadnje vrijeme. Ferrari i nema fabricke timove vise koliko znam.

BB

Kakav ljepotan…
🤮🤮🤮

Matija

Dizajn americkih automobila, narocito dizajn studija, krajem 50-tih i pocetkom 60-tih bio je pod jakim uticajem mlaznih aviona i raketa! Luda vremena, tada je svasta moglo da se vidi! Ovaj Gia je sasvim u trendu. 🙂

Zoca

A Enzo kad kritikuje Amerikance😆.