1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Dodge M4S – mogući Viper pre Vipera
Zanimljivost dana: Dodge M4S – mogući Viper pre Vipera

Zanimljivost dana: Dodge M4S – mogući Viper pre Vipera

1.62K
13
Podelite sa prijateljima:

Od samog nastanka automobila u Sjedinjenim Američkim Državama je vladalo pravilo „veće je bolje“. Možda će vas iznenaditi podatak da su motori najvećih zapremina postojali tokom tridesetih godina prošlog veka kada je osam ili dvanaest cilindara ispod haube bilo sasvim normalno, a Cadillac i Marmon su otišli toliko daleko da su debitovali s čak V16 benzincima.

Snaga se otela kontroli u posleratnom periodu, a ako bismo morali da biramo apsolutnog lidera po performansama, izbor bi definitivno pao na korporaciju Chrysler i njene brendove Plymouth, Dodge i sam Chrysler.

Motori kao što su Hemi (zapremine 426 kubnih inča ili 7,0 litara) i Super Commando (440 kubnih inča / 7,2 litre) su i danas izuzetno poštovani i cenjeni, između ostalog i jer su nekim automobilima omogućavali da postignu maksimalnu brzinu od preko 320 km/h.

Ali naftna kriza iz 1973. godine, a zatim još jedna šest godina kasnije, je u potpunosti sahranila gotovo sve „kamionske“ agregata. Kada dodamo i nove zakone o izduvnim gasovima, niko nije bio iznenađen što su „Jenkiji“ ušli u osamdesete godine prošlog veka sa snagom nižom nego što današnja Ford Fiesta pruža.

Ali na kraju svakog tunela se može videti svetlost, pa su Amerikanci počeli ozbiljnije da razmatraju tubro tehnologiju, o čijoj istoriji možete da pročitate, ali i pogledate ovde. Mnogi će se verovatno šokirati kada vam kažemo da su upravo Amerikanci imali prvi serijski automobil sa turbo punjačem (Chevrolet Corvair i Oldsmobile F-85 davne 1962. godine), a čak i tokom kasnih sedamdesetih godina su se masovno koristili u vozilima kao što su Ford Mustang i Pontiac Trans Am.

Iako se nalazila u teškoj krizi i jedva će da preživi, korporacija Chrysler je 1981. godine odobrila budžet od 1,5 miliona američkih dolara (oko 4,3 miliona najmanjih zelenih novčanica u današnjoj vrednosti novca) za razvoj prototipa sportskog modela koji bi demonstrirao tehnologiju i pokazao svetu da su i Amerikanci sposobni imati egzotične modele.

Kada je firma PPG, koja je inače bila glavni sponzor šampionata Indy, pristala da pokrije deo troškova ukoliko se novitet pojavi kao „pace car„, oduševljenje je bilo još veće. Posao je dopao do ruku inženjera Boba Akermena koji je odlučio da bi divizija Dodge bila idealna za njegov razvoj. Akermen mu je dao ime M4S, što se odnosilo na „mid engine“ (motor postavljen u sredini), četiri cilindra i na kraju reč „sport“.

Sam broj cilindara je predstavljao veliko iznenađenje, pošto su Amerikanci uglavnom bili poznati po V8 motorima. Ali posle naftne krize iz 1979. godine činilo se da su dani takvih agregata odbrojani i da je jedino rešenje turbo tehnologija. Istovremeno, Dodge je debitovao sa svojim prvim modernim motorom s četiri cilindra zapremine 2,2 litra, s kojim je želeo svetu pokazati svoj potencijal.

Iako je nosio oznaku ove američke firme, M4S nije bio čistokrvni Dodge. Šasiju je razvila firma Huffaker iz američke savezne države Kalifornije, a celokupnu školjku ona s imenom Special Project iz Mičigena. Iako su Dodgovi dizajneri stilizovali svaki detalj, na osnovu tih crteža spomenuti Special Project je izradio sve delove. M4S je bio izuzetno aerodinamičan sa otporom vazduha od svega 0,23 i svakako je izgledao futuristički. Dužina je iznosila 4.720 milimetara, uz širinu od 1.820 mm i visinu od 1.110 mm.

Kada je došao na red motor, inženjeri su se pomalo našli u panici pošto nijedan od njih nije imao iskustva sa turbo tehnologijom. Bazni 2,2-litarski motor je razvijao svega 82 konjske snage, pa napraviti od njega sportistu sa maksimalnom brzinom od preko 320 km/h svakako nije bio lagan posao.

Ali, tokom osamdesetih godina, ukoliko ste želeli visoke performance svako se obraćao jednoj firmi, a reč je o Cosworthu. Britanska kompanija je dodala turbo punjač Garrett (koji je inače nedavno ušao u predstečajni postupak), a ukupna snaga je iznosila između 400 i 445 „grla“, zavisno kojim izvorima verujete.

Ona je ostvarena na veoma visokih 7.000 obrtaja, a M4S se mogao pohvaliti i sa 600 Nm najvišeg obrtnog momenta. Jedini menjač u ponudi je bio manuelni sa šest stepena prenosa koji je preuzet iz ekonomičnog modela Dodge Daytona. Ovo je bio samo jedan od mnogobrojnih detalja pozajmljenih s nekog jeftinijeg modela, a spomenućemo da su i 15-inčne felne identične onima koje koristi serijski minivan Plymouth Voyager.

Magazin Road & Track je bio prvi je imao prilike da testira M4S. Pohvalili su idealan (50:50) raspored težine po osovinama, kao i ubrzanje iz mirovanja do 100 km/h za samo 4,1 sekundu, ali sportista nije uspeo da dostigne maksimalnih 320 km/h kao što je obećano i zaustavio se na „samo“ 312 km/h. Zanimljivo je i da je testirana potrošnja koja je tokom „normalne“ vožnje iznosila 7,8 litara na 100 km na autoputu, odnosno 2,5 litre više u gradu.

M4S je privukao dosta pažnje svojom pojavom kada je debitovao 1984. godine i uskoro se Dodge nije mogao braniti od narudžbi, iako u tom momentu još uvek nisu postojali neki planovi za serijsku proizvodnju. Automobil je narednih nekoliko godina proveo po skupovima i kao „pace car“ za najveće trke na američkom kontinentu, a popularnost je eksplodirala kada se pojavio u filmu „The Wraith“ (Utvara/Duh) iz 1986. godine.

U ovom niskobudžetnom filmu mladi Čarli Šin igra glavnu ulogu, a M4S je „prekršten“ u Turbo Interceptor i pod ovim nadimkom će ostati poznat do današnjeg dana. Napravljeno je šest kopija, od čega su četiri uništene tokom snimanja, a preostale dve su preživele i danas se nalaze u privatnim rukama.

Pa šta se onda desilo i zašto ovaj ambiciozni projekat nije zaživeo u serijskoj proizvodnji? Nasuprot verovanju da je vreme V8 motora „odzvonilo“ i da benzin nikada više neće biti jeftin, do sredine osamdesetih godina se desilo sasvim suprotno. Litra goriva je ponovo bila jeftinija od litre vode, a u takvim uslovima „Jenkiji“ su ponovo želeli osam cilindara.

Dodge je shvatio da i pored svih pohvala, M4S nikako ne bi našao mnogo kupaca, pa je odlučio da baci sve karte na novi model Viper. On je zadržao mnoge karakteristike američke škole iz šezdesetih godina i to sa V10 motorom, i tokom svoje dugogodišnje istorije će dobiti dosta pohvala. Na sreću, originalni M4S je preživeo i danas je deo kolekcije privatnog vlasnika nakon što se nekoliko decenija nalazio u zvaničnom muzeju korporacije Chrysler.

Stara poslovica kaže da publici treba ponuditi ono šta traži, i u ovom slučaju Dodge je imao dva izbora. Jedan od njih je moderni i egzotični sportista sa kojim bi Amerikanci oduševili svet, a drugi tradicionalni „hot rod“ sa dvadeset godina starom tehnologijom.

Viper je na kraju izašao kao pobednik sa opravdanim razlozima, i sumnjamo da je Dodge ikada zažalio zbog takve odluke. A M4S služi kao primer šta se može kada se hoće…

Zoran Tomasovič

(1622)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

13 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Miki

Heheheheh secam se filma! Kakvo djubre ali priznajem da sam ga imao na vhs i lozio se kao klinac 😀
Pre par godina sam se bas setio filma i googlao o automobilu, zanimljiva prica skroz.

Yankee

Ajde priznaj da si nabavio film zbog scena sa Sherilyn Fenn, a ne zbog auta … 😉

Miki

Naravno! Da li je papa katolik? … O boze 🙂

Bungi

Krajsler je svoj napredni prototip uporediv po svemu sa Lamborđinijem i Ferarijem a po maloj kubikaži i velikoj turbo snazi i ispred njih zamijenio za model Viper.? Desetokklipni 7.0 motor naprijed,pogon pozadi.??Ovo nije bilo sa konja na magarca u mehaničkom smislu, ovo je sa belgijskog konja na patuljastog ponija.Mnogo decenija kasnije njihov konkurent GM uviđa grešku sa Korvetom i vraća centralno postavljen motor pozadi.

Yankee

Gresku sa Corvette? Daj nemoj biti smesan … Auti se prave da se prodaju, a ne da ih hvale auto magazini. Prodaja Corvette (a i Vipera u svoje vreme) tokom zadnjih skoro 70 godina sve govori.

Bungi

Da, Korvete sa motorom napred su greška, vrijeme je pokazalo.U zadnjoj verziji motor je pobjegao nazad centralno. Bolje opterećenje zadnje osovine, ravnomjernije opterećenje po osovinama, niže težište zbog odsustva kardana,… Samo tvrdoglav i glup će insistirati na klasičnoj postavci, motor naprijed pogon nazad.

Yankee

Ne znam kako mozes reci da je bilo sta greska na autu koji se proizvodi i prodaje toliko uspesno vec skoro 70 godina. Valjda to govori da li je nesto greska ili ne.
Danas je moguce napraviti civilizovani super-auto, sto nije bilo slucaj tokom 1970ih ili 1980ih. Pogledaj testove bilo kog Ferrarija ili Lamborghinija iz tog perioda, obavezno kritike koju toplotu centralno postavljeni motor emituje i koliko je pristup za odrzavanje tezak. A Corvette je uvek bio civilizovani super-car koji mozes svakodnevno voziti, ne nesto sto vozis jednom mesecno, a ostatak vremena bude parkiran u garazi.

Bungi

Problem sa toplotom kod centralno postavljenih motora pozadi je odavno riješen adekvatnom toplotnom izolacijom još kod Ferari Testarose.Pogledaj u kalendar koja je to godina bila.Ferari,Lamborđini,Lotus,…decenijama forsiraju ovu vrstu pogona.Američka ikona, Ford GT 40,višetruki pobjednik 24 časa LeMana, takođe.

Yankee

Ford GT40 je trkacki auto napravljen samo za stazu. Corvette nije.

Yankee

p.s. cak i kada je moderni Ford GT debitovao, Corvette ga je redovno peglala na svakoj stazi za 30% manje novca.

Bungi

Jedino je nije bilo na 24 časa LeMana.?

Yankee

O cemu ti? U zadnjih 20 godina za redom Corvette je svake godine ucestvovala na LeMansu i pobedila svoju klasu 8 puta.

comment image

Yankee

p.s. Viper je takodje tri puta pobedio svoju klasu na LeMansu, ukljucujuci prvih 6 pozicija u svojoj klasi 1999. godine …

comment image