1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Japanska klasična legenda – Hino Contessa
Zanimljivost dana: Japanska klasična legenda – Hino Contessa

Zanimljivost dana: Japanska klasična legenda – Hino Contessa

505
0
Podelite sa prijateljima:

U današnja vremena Hino Motors je najpoznatiji kao komercijalna divizija teških kamiona i autobusa Toyota korporacije, ali pre nego što je postao deo jednog od najvećih svetskih proizvođača vozila, kompanija je imala i sopstveni biznis. Još 1910. godine je osnovana firma Tokyo Gas koja je isporučivala prirodni gas na teritoriji celog Japana, a moraće proći dugo godina spajanja sa nekadašnjim konkurentima i osnivanje novih biznisa pre nego što je Hino nastao 1942. godine.

Nazvan po istoimenom naselju na periferiji Tokija, Hino je dugo vremena proizvodio razne civilne i vojne kamione, kao i autobuse. Tokom 1948. godine, kompanija je osetila potrebu da se oproba i u automobilsoj industriji. Japan se polako oporavljao od poraza u Drugom svetskom ratu i kupci su tražili nove automobile.

Međutim, proizvođač nije imao resurse da u potpunosti razvije novi automobil pa je potražio partnera. Put ga je naveo u Francusku gde je Renaultov moderni gradski automobil 4CV debitovao 1947. godine. Dve firme potpisuju ugovor prema čijim odredbama bi Hino proizvodio ovog mališana, a zatim bi ga u Aziji prodavao kao Hino-Renault 4CV. Proizvodnja je započela 1953. godine i trajaće narednih osam godina.

Dok je 4CV bio relativno uspešan automobil među kupcima, Hino je takođe želeo sopstveni proizvod. Još krajem pedesetih godina prošlog veka, na bazi Renaulta su debitovali razni prototip modeli sa specifičnim dizajnom. Jedin od njih se zvao Contessa i ušao je u serijsku proizvodnju 1961. godine.

Sa mehaničke strane, Contessa je bio identičan automobil ranijem 4CV, a pokretao ga je benzinac zapremine 893 „kubika“ sa 35 konjskih snaga. Uparen sa trostepenom manuelnom transmisijom, ovaj mališan je mogao da dostigne maksimalnih 110 km/h, a kasnije će se u ponudi naći i verzija s četverostepenim manuelnim menjačem.

Dizajn ni u jednom momentu ne bi bio pomešan sa 4CV, ali ovaj autoobil jeste ličio na jedan drugi Renaultov model, i to je bio Dauphine. Ovaj podatak je verovatno samo slučajnost pošto se za stil postarao legendarni italijan Điovani Mišeloti, koji će u svojoj karijeri biti tvorac mnogih Ferrari, Lancia, Maserati i Triumph modela.

Još jedna velika razlika između francuskog i japanskog modela je ležala u položaju agregata, pa je u slučaju Contesse on bio postavljen popreko. Na taj način je dobijen dodatni prostor u enterijeru i Hinoov model je mogao komotno da smesti pet putnika.

Ponuda je kasnije proširena i kupeom poznatim kao 900 Sprint. On je povećao snagu na 44 “konja“ čime je maksimalna brzina iznosila 140 km/h. Sprint je takođe bio lakši od limuzine za 100 kilograma (ukupno samo 650 kilograma), a iako su premijere usledile na Salonu automobila u Torinu i Njujorku, prodaja se odvijala samo u Japanu. Prva generacija Contesse će se proizvodi do 1964. godine i u tom periodu će privući 47.299 kupaca.

Drugu generaciju je ponovo stilirao Mičeloti, a u salone je stigla sredinom 1964. godine. U ponudi su se ponovo našli limuzina i kupe, ali ovaj put sa gotovo identičnim dizajnom koji je ličio na kombinaciju između Mišelotijevih Triumph modela i američkog Chevrolet Corvaira.

Contessa je bio veći i teži četvorotočkaš u svakom pogledu, a ispod haube se našao novi 1,3-litarski benzinac sa 54 konjske snage, ako govorimo o limuzinskoj verzijii, odnosno sa 64 “konja“ u kupeu.

Upravo je druga generacija stavila Hino na mapu sveta, a pored Japana, proizvodnja se takođe odvijala i u na Novom Zelandu i u Izraelu, uz izvoz u Australiju, Švajcarsku i Holandiju. Hino je imao planove i za Severnu Ameriku pa je čak kontaktirao čuvenog Pita Broka, nekadašnjeg inženjera u firmi Shelby American, da mu spremi nekoliko primeraka za takmičenje u tadašnjem Trans Am šampionatu. Jedan od njih nazvan Samurai je čak uspeo da pobedi na Velikoj nagradi Los Anđelesa u 1966. sezoni. Međutim, druga generacija nikada neće stići među “Jenkije“, dok će u ostatku sveta biti prodato 55.027 primeraka (od čega samo 3.868 kupea).

Planove Hina za američku avanturu i dalje širenje automobilske ponude je pokvarila Toyota, koja je 1967. godine postala novi vlasnik i brzo ugasila Contessu da ne bi bio rival svom modelu Corolla. Fabrika je zatim prerađena da bi proizvodila Toyotu Hilux, a ovo je ujedno bio jedini samostalni automobil Hinoa. Kompanija će kasnije proizvoditi i Toyotin model FJ Cruiser od 2006. do 2016. godine, a do današnjeg dana se bavi većim kamionima i autobusima, na koji način je postala jedan od lidera na tržištu Azije.

Relativno mali broj proizvedenih (a još manje preživelih) primeraka danas čini Contessu poprilično skupim klasikom. Čak i za manje poželjnu limuzinu je potrebno izdvojiti preko 20.000 američkih dolara, dok ređi kupe ume da pređe cifru od šest brojki.

Zoran Tomasović

(505)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments