
Švedska kompanija Luvly predstavila je pre nekoliko godina planove za mali kompaktni električni automobil koji bi mogao da donese revoluciju u gradski prevoz i poljulja trend sve većih povišenih vozila. Ovaj kompaktni električni automobil trebalo je da košta 100.000 švedskih kruna, to jest nešto više od 9 hiljada evra, i treba da bude izuzetno bezbedan.
Luvly je takođe predstavio lagane i sigurne konstrukcije. Inspirisan bolidima formule, model Luvly O ima laganu šasiju od sendvič-kompozita, koja funkcioniše kao zaštitna ćelija. Osim toga, planirano je da se vozilo transportuje u ravnim paketima radi lakše isporuke i sklapanja.
Stellantis je prepoznao potencijal kompanije Luvly i započeo saradnju kako bi testirao i procenio tehnologiju konstrukcije koju ova firma razvija. Cilj je istraživanje mogućnosti novog metoda dizajna i proizvodnje vozila kojeg je osmislio Luvly.
Posebno interesovanje Stellantisa privukla je patentirana lagana šasija Luvlyja, izrađena od sendvič-kompozita sa modulima koji apsorbuju energiju radi veće bezbednosti.
– Verujemo da naša tehnologija ima potencijal da transformiše način na koji se vozila dizajniraju i proizvode. Srećni smo što imamo priliku da radimo sa Stellantisom na ovom projektu, izjavio je Hakan Luc, direktor Luvly AB.
Veliki automobilski koncern Stellantis već prodaje male kompaktne električne automobile poput Citroëna Amija i Fiata Topolino, a moguće je da će u budućnosti koristiti Luvlyjevu tehnologiju za slične modele.
AutoRepublika
(120)
Simpatičan je.
za golf teren 😉
Paznju Stelantisa privlace sve neki startapovi koji nemaju perspektivu.Za to vrijeme njihovo italijansko blago: Alfa,Lancia,Maserati polako ali sigurno propada.Ni sa drugim markama situacija nije sjajna.Samoupravni socijalizam iz Francuske.
Bravo! Stelantis bi trebalo da se pozabavi resavanjem unutrasnjih problema, tacnije sa strategijom razvoja svojih najpoznatijih marki. Ovaj cvarak je periferija dogadjaja.
I sta je ovde stvarno novo? Takoreci nista. Sendvic konstrukcije, na primer poliester-poliuretan-poliester, odavno su poznate, na primer ova tehnologija se vec decenijama koristi za izradu jahti. U svojoj karijeri sam imao dva eksperimentalna projekta sa tezistem na lakogradnji. U prvom projektu je ova tehnologija odbijena jer je spora i neproduktivna. Poucen ovim iskustvom, u drugom projektu nisam ni pokusao nista sa ovom tehnologijom. Godine 1989, pre nego sto sam dosao u Nemacku, radio sam u „Institutu Kirilo Savic“ u Beogradu. Predmet rada je bio projekat „Tara“ za IMR. Jedna od tema bila je civilno terensko vozilo. Osnovna varijanta bila… Pročitaj više »