1. Home
  2. Zelene strane
  3. Sagorevanje mešavine nafte i vodonika vodi ka drastično nižim emisijama
Sagorevanje mešavine nafte i vodonika vodi ka drastično nižim emisijama
13

Sagorevanje mešavine nafte i vodonika vodi ka drastično nižim emisijama

436
13
Podelite sa prijateljima:

Ekipa inženjera angažovana pri Univerzitetu Novog Južnog Velsa (University of New South Wales – UNSW) sa sedištem u australijskom Sidneju je otkrila način rada dizel motora koji podrazumeva sagorevanje mešavine nafte i vodonika, a što vodi ka dramatičnom smanjenu nivoa štetnih emisija.

Zašto nam je uopšte potrebna hibridna jedinica dizel-vodonik, posebno kada imamo dostupna vozila koja uopšte ne koriste ugljenovodonična goriva? Električna vozila su odlična u gradskoj (i prigradskoj) upotrebi, ali i dalje ne mogu da se nadmeću s dizel motorima kada su u pitanju mogućnosti ponude u određenim okolnostima. Tu se najpre misli na oblasti dugometražnog transporta, rudarstva, proizvodnje energije i poljoprivrede.

U ovom trenutku je 26 hiljada aktivnih železničkih kompozicija koje na teritoriji Amerike rade na dizel, a tome treba dodati i nekoliko miliona kamiona, agregata (generatora) i ostale teške industrijske opreme koja sagoreva naftu i isporučuje optimalne performanse. Moguće je, čak i verovatno da će biti potrebne decenije kako bi se dizel motori istisnuli iz tih segmenata upotrebe. Dok je običnog čoveka u mnogim situacijama razumljiv prelaz sa dizela na elektromobil, ta odluka može biti veoma zahtevna u finansijskom smislu, posebno kada pričamo o pojedinim privrednim granama.

Dakle, ne možemo da pobegnemo od „naftarice“ barem još neko vreme. Ali, zašto onda ne bismo, u takvim okolnostima, pokušali da snizimo emisije CO2 koje generišu motori na dizel, eto za nekih 85 procenata?

Upravo ovo je obećanje tima okupljenog pod zastavom UNSW, onog koji promovisao vodonično-dizel hibridnu tehnologiju. Istraživači tvrde da dizel motor koji su oni modifikovali može da radi na 90-o procentni vodonik uz unapređenju efikasnost za preko 26%. Šon Kuk je u saopštenju za javnost, s pozicije jednog od autora studije i profesora na UNSW, izjavio da “smo pokazali da je moguće uzeti aktuelne dizel motore i konvertovati ih u mašine koje mogu biti čistije zahvaljujući sagorevanju vodoničnog goriva.”

Pride je dodao i sledeće: “Ova nova tehnologija značajno umanjuje emisije CO2 koje uslovljavaju postojeći dizel motori, pa mogu da čine i veliki iskorak u smanjenju ugljeničnog otiska, posebno u Australiji gde je rudarstvo veoma važan privredni blok i gde se široko koriste motori pogonjeni naftom kao energentom.”

Dvogorivni sistem

Vozilo pokretano naftom poseduje jedinicu za uprizgavanje dizela koja je odgovorna za upumpavanje goriva u komoru za sagorevanje. Klip motora potiskuje mešavinu gorivai  vazduha pod visokim pritiskom i tu dolazi do zapaljenja. Na taj način se stvara potisak koji motor.

Dizel motor tokom ovog procesa proizvodi ugljen-dioksid i azotne-okside (NOx), a koji su štetni u odnosu na prirodu. Istraživači navode da bi direktna smeša vodonika s dizelom vodila ka uvećanju nivoa emisija jedinjenja NOx. Ekipa je, kako bi se problem prevazišao, razvila vodonično-naftni dvogorivni sistem koji koristi, jedinicu za direktno ubrizgavanje vodonika pod visokim pritiskom unutar dizel motora koji je već bio opremljen sistemom za ubrizgavanje dizela.

Po mišljenju Kuka i tima čiji je deo, koncentracija gasa—vodonika, u ovom slučaju može da varira u određenim sekcijama komore za sagorevanja. Te varijacije mogu da budu od odraza na hemijske reakcije i kontrolu količine NOx proizvedenog od strane motora. Istraživači su se oslonili na doziranje ubrizganog vodonika, sve kako bi ograničili emisije jedinjenja NOx.

Kada se u smeši koristi 90% vodoinika, onda dolazi do emisije CO2 na nivou od samo 90 grama po kWh. To je za oko 86% manje ugljen-dioksida u odnosu na ono što bi standardno proizveo dizel motor. Dodatno, i emisije azotnih-oksida bi bile dramatično niže. “Pokazali smo da u našem sistem, ako ga učinimo stratifikovanim, u nekim oblastima je moguće imati više, a u nekim manje vodonika, što omogućava sniženje emisija azotnih-oksida, i to za ogromnu marginu u poređenju s klasičnim dizel motorom,” navodi Kuk.

Iako su istraživači potrošili godinu i po kako bi razvili prvi hibridni motor, sada mogu da tvrde kako su u stanju da svaki dizel motor podese na način da postane dvogorivni, za šta bi im bilo potrebno svega par meseci rada.

Konstrukcija hibridnog motora je učinjena laganijom

Tradicionalni metodi proizvodnje vodonika uključuju oksidaciju ugljenovodonika koja vodi ka sniženju emisija CO2. Međutim, ako bismo vodonik proizvodili upotrebom obnovljivih izvora energije, onda bismo imali mnogo čistiji izvor od električne energije koju dobijamo s elektromreže. Dok još uvek ima emisija povezanih s upotrebom dizela, postoje i one koje su vezane za reciklažu litijumskih baterija.

Vizija koja stoji iza sistema motora sa direktnim ubrizgavanjem vodonično-dizel goriva se ogleda u težnji da nekim privrednim granama obezbedi  praktično rešenje za njihov problem emisije ugljenika. Rudarske kompanije koje koriste razne mašine i opremu zasnovane na dizel motorima same generišu do 7% globalnih emisija gasova staklene bašte. Pokretanje rasta takvih sektora vodoničnim gorivom moglo bi drastično poboljšati zdravlje naše planete.

Kuk i ekipa njegovih kolega su već patentirali vodonično-dizelski motor, odnosno sistem diretknog ubrizgavanja dve vrste goriva. Ovi ljudi planiraju da komercijalizuju izum u narednih „godinu – dve“.

AutoRepublika

Izvor: ArsTechnica

(436)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

13 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
S mile

Skoro se ekukovah, TNG kao i KPG imaju donju i gornju granicu zapaljivosti u opsegu od oko 5 do 15%.

Dok je vodonik od 4 do 74%.

Izuzetno zapaljiv. Moze da ga ima svugde, cena… videcemo….samo da se proizvodnja i skladistenje tehnicki resi.

Baterije za autonomiju od 300 do 500 km. Za grad i okolinu. A za dugoprugase, dizel i vodonik.

Impresivna je cifra od 7% globalne emisije od rudarskih masina..

BB

Sad da postavimo kontra pitanje: a koja je prednost tih 10% dizela u odnosu na motor koji je 100% „na vodenoj bazi“? 😉

Matija

Pravo pitanje! Kada se barata sa procentima treba dobro voditi racuna sta je baza za njihovo definisanje!

Matija

Vodonik i dizel? Stara prica! Potice iz drugog svetskog rata. U drugoj polovini rata Nemcima je ponestalo goriva jer nisu uspeli da dodju do ruskih nalazista nafte a Romel je bio proteran iz Afrike. Dakle, trazili su ekonomicno resenje za svoje avionske motore. To je bio dizel motor kod koga se u odredjenom momentu procesa sagorevanja u cilindar ubrizga – voda! Zbog velike toplote voda se momentalno razlaze na kiseonik i vodonik cime se povecava snaga motora. U vezi gornjeg eksperimenta: ako su rezultati sagorevanja tako dobri onda nece biti problema sa novim propisima EURO7. Dalje, kada se govori o… Pročitaj više »

TheStig

Ta priča da je izduv modernih dizela čistiji od okolnog vazduha je stara. Sjećam se stare epizode Top Geara od prije desetak godina kad je Clarkson rekao da smješa koja izlazi iz auspuha je čistija od vazduha u određenim zagađenim gradovima. Ali to i dalje ne mijenja činjenicu da koliko god bila „čistija“ i dalje time povećavaš koncentraciju materija koju imaš do sada.

Matija

Tako je junace! (Dopada mi se ova izreka!) Sve moze da se ocisti osim CO2. 🙂 Pitam se, gde je gornja granica koncentracije CO2 kada cemo prestati da disemo?

TheStig

Junače Matija mislim da je ta granica vec pređena. Peking, Dzakarta, Tokio, London itd samo su neki od gradova u kojima ti treba aparat za disanje da bi izgjegao stetu po respiratorni sistem. Sarajevo je uzasno također. Filter od automobila zimi moras mijenjati svako 5000 km. Toliko je uzasan zrak.

A ko zna, mozda nam ovi EU pametnjakovici kazu kako se uz neku cudesnu vakcinu mozemo preorijentisati na CO2 umjesto na 02 😂

BB

Ja sam čuo da postoje ljudi koji imaju veliki kapacitet pluća, udahnu na Palama, odu na posao, proknjiže sve izvode u banci i vrate se na kraju radnog vremena i onda ispuste onaj stari vazduh pa udahnu novi 🙂

TheStig

Hehehe dobro si čuo. 😊Čuveni Romanijci 😁

Dragan

Užice, Šabac i još mnogi gradovi u Srbiji za koje ljudi sa strane ne znaju da su užasno zagađeni zimi. Ni prigradska naselja na levoj obali Dunava pored Beograda nisu ništa bolja. Najlepše je zimi kad nema vetra, a ozbiljan minus, pa ljudi počnu da lože sve što im padne pod ruku.

Matija

Meni je u secanju Beograd 70-tih i 80-tih godina, kada je zimi svaka zgrada lozila ugalj za grejanje. U danima kada nema kosave (cuveni beogradski vetar iz pravca Panonske nizije) gust dim lezi sve do asfalta! Svake zime sam kasljao mesecima! Automobili bez katalizatora, olovni benzin. U poredjenju na to vreme i zagadjenje Beograd je danas cist!

Milan Grozdanović

CO2 je najmanji problem sto se disanja coveka tice, srpski gradovi su prepuni stetnih cestica u vazduhu, uzmimo npr Nis, nepodnosljivo je u nekim delovima grada. Tu je CO2 najmanji problem. KO zna kakve cvrste cestice obitavaju u vazduhu, bolje je pitanje gde je gornja granica koncentracije stetnih cestica i gasova u vazduhu kada cemo prestati da disemo?

Dragan

Upravo to. Pocrkaćemo mi globalno od teških metala i hiljada nekih hemikalija, od ftalata u svakoj mogućoj plastici, preko hemije za poljoprivredu, do nezamislivih količina otrova iz fabrika u Aziji i Africi gde su Amerika i Evropa prebacili proizvodnju znajući da se tamo ništa ne kontroliše, bar ne u praksi. Neću ni doživeti da vidim kako okean poplavljuje Floridu i Njujork. 🙁