
Analiza: Afrikanci uglavnom zabranjuju uvoz vozila starijih od 10 godina…
Polovnjaci pokreću talas elektrifikacije Afrike
Afrički kontinent često nije na radaru tradicionalnih proizvođača automobila, i svi su izgledi da će se takva situacija održati još neko vreme. Pritom i na teritoriji Afrike važi pravilo da je jeftinije voziti se na struju nego na naftu ili na benzin. Sada kreću da pristižu neke ohrabrujuće priče sa crnog kontinenta, u smislu sve intenzivnije promocije i prihvatanja električnih vozila.
Za početak, treba reći da će se baterijski model Hyundai Ioniq proizvoditi u zajedničkom poduhvatu južnokorejskog koncerna i firme u vlasništvu olimpijskog šampiona Hajla Gebreselasijusa Marathon Motor Engineeringa. U stvari, proizvodne trake su se već zakotrljale u toj kompaniji sa fabrikom u Etiopiji.
Način na koji bi stanovnici najsiromašnijeg kontinenta mogli da se (elektro)motorizuju podrazumeva i eventualan uvoz pristupačnih modela iz Indije, gde zanimljivo u ovom kontekstu zvuči model Tata Nexon EV. Otvorena je mogućnost i prerade klasičnih u električne automobile, dok sve više buja i ponuda polovnih elektromobila, što je ujedno i najbrži način „pošumljavanja“ Afrike baterijskim vozilima.

Načelno se može reći da čak preko 90% vozila koja se dopremaju u većinu afričkih država jesu već korišćena i stižu kao takva iz Azije, Amerike, Evrope i Srednjeg istoka. Samo je par afričkih država zabranilo uvoz polovnjaka, dok je u većini zemalja na snazi restrikcija koja podrazumeva nemogućnost uvoza vozila starijih, negde od pet, a drugde od deset godina. Vlade Egipta, Maroka, Južnoafričke Republike i Sudana su, za razliku od Srbije, potpuno onemogućile uvoz polovnih vozila.
Ima i zemalja koje su uvele kaznene takse za uvoznike vozila koja su starija od jedne decenije. Istina, malo ih ima i bez ikakvih ograničenja. U takvim okolnostima, uvoznici su u stanju da ponude vozila po mnogo pristupačnijim cenama nego što bi inače bile, pa je ogroman sloj, srednje situirane populacije u prilici da se motorizuje. Stopa rasta broja uvezenih polovnjaka se povremeno izdiže i iznad 10% na godišnjem nivou. Trenutno se procenjuje da je najvažnije uspostaviti praćenje uvezenih električnih automobila jer se to nameće kao najbrži vid elektrifikacije kontinenta.

Neki predvodnici trenda među afričkim zemljama koje su liberalnog stava po pitanju uvoza baterijskih vozila, već imaju razvijene kanale nabavke. Primećuje se porast broja trgovačkih kuća koja u ponudi imaju elektrifikovane automobile koji nisu naručeni, već su uvezeni za nepoznatog kupca.
Nissan Leaf sa već nekim brojem kilometara „u nogama“ dominira na gore opisanim tržištima, s obzirom na činjenicu da se tu radi o modelu – veteranu u matičnoj, japanskoj državi. Stoga ih ima dovoljno i za potrebe izvoza. Od 2010. godine „na ovamo“, prodato je 480 hiljada primeraka električnog Leafa s Nissanovim amblemom, što je neznatno manje od Teslinog Modela 3, koji je već ubeležio rekordnih pola miliona isporuka za kratko vreme koje je na tržištu.
Većina uvozničkih kuća cilja na vozila koja su proizvedena u početnim godinama tržišnog života mališana. Dakle, najpopularniji su polovnjaci sklopljeni između 2011. i 2014. godine. Zavisno od godišta, stepena amortizacije, broja prevaljenih kilometara, statusa baterije, očuvanosti, cene variraju u rasponu od 9 do 16 hiljada američkih dolara.
Konkretni modeli su poznati po tome da im baterija ubrzano degradira zbog nedostatka aktivnog sistema za upravljanje temperaturom iste. Mnogi korisnici, potencijalni klijenti uopšte ne mare za tako nešto, pošto uglavnom koriste svoja vozila na deonicama koje na dnevnom osnovu ne prevazilaze distance između 30 i 40 kilometara, za šta im je kapacitet baterije Leafa sasvim dovoljan, u ma kakvom stanju ona bila.
U kenijskim gradovima Mombasi i Najrobiju, nekoliko placeva nudi polovne elektromobile, što je divna novina, s obzirom na to da potencijalni kupci nisu prinuđeni da čekaju nekoliko nedelja na realizaciju porudžbine iz inostranstva.
U Gani se ističe kompanija Accraine Ghana, s kancelarijama i u Ujedinjenom Kraljevstvu (pored Gane), koja je započela s praksom nabavke probranih baterijskih vozila, ali i dopunjivih hibrida. Pored ponude vozila, trgovci iz ove kuće su u svoje redove namamili i zanatlije koji su u stanju da instaliraju opremu za punjenje baterija elektromobila i sve ostale prateće „elektro-gedžete“.
Ilustrativno je ono što govori izvršni direktor te kompanije, Patrik Amoa:
“Naša ciljna grupa je predstavljena kroz taksi vozače, kompanije koje su zainteresovane da za svoje zaposlene upriliče flotu elektrifikovanih vozila, ali i običan čovek. Otvoreni smo i podržaćemo svaku personu koja poželi da se prebaci na električno vozilo. Ljudi su uzbuđeni povodom ideje da više ne moraju da svraćaju na benzinsku pumpu. Takođe im posebno prija pomisao na veoma niske troškove održavanja baterijskih i vozila iz kategorije plug-in hibrida.”

Slična priča se može čuti i u Zimbabveu, gde automobilski dileri kreću sa gomilanjem zaliha korišćenog Nissana Leafa. Primer ove zemlje je veoma poseban. Naime, stanovnici Zimbabvea (što ih valjda čini Zimbabveancima) su iskusili život prožet nestašicama benzina i nafte, pa im dolazak baterijskih automobila deluje kao uslišenje molitvi upućenih Svevišnjem.
Kako je započela kišna sezona u toj državi, tako se u značajnoj meri popravila i situacija sa snabdevanjem strujom. Elektroenergetski kompleks oko brane Kariba Dam, izgrađene na Zambeziju, između Zimbabvea i Zambije, poseduje kapacitet od 1-050 MW. U najtragičnijim trenucima, kompanija za proizvodnju struje je morala da uvede osamnaestočasovne restrikcije u isporukama energenta, kako bi sistem ostao očuvan usled nemogućnosti da se zadovolji tražnja.
Brendan Rajt i njegova porodica predstavljaju živi primer kako je moguće, čak i u takvim okolnostima obezbediti dovoljno pogonskog goriva za dnevne potrebe, ako u dvorištu držite Nissan Leaf (gornja fotografija). Uskoro će taj trend početi da prate i mnoge druge afričke familije, u to više nema sumnje.

U prilog smera razvoja situacije u Africi ide i ono što se dešava na tržištu Ujedninjenog Kraljevstva, glavnog izvora korišćenih vozila. Tamo dolazi do porasta popularnosti električnih četvorotočkaša, pa je i veći izbor polovnjaka raspoloživih za izvoz. Sve do trenutka dok globalni proizvođači ne počnu da za ozbiljno uzimaju potencijal afričkog tržišta, dotle će glavni izvor isporuka vozila na crni kontinent, biti tržište polovnjaka na ostrvima (britanskom i japanskom).
Bilo bi veoma humano videti neke nove, super-pristupačne modele koji bi bili u skromnom finansijskom dometu kupca iz Afrike. Nadamo se da će se to dogoditi uskoro.
AutoRepublika
Izvor: Clean Technica
(2014)
Kod njih pre treba rešiti problem siromaštva, nego manjka električnih vozila, koja smatram za loša.
Preko 40 afričkih zemalja ima veći rast GDP-a nego Srbija tako da bolje razmišljaj o siromaštvu ovde. Broj električnih vozila na ulicama je i pokazatelj ko je gde odmakao bez obzira šta balkanjerosi mislili o nevidljivoj sili koja gura automobil.
Za to ste glasali.
Kao prvo, ja ni za koga nisam ni glasao i ni za šta od toga što vi pričate, a ako imaju isti BDP kao i mi, to je onda na mnogo veću populaciju. A i rast BDP nije nikakav pokazatelj toga koliko je država razvijena, tj. bogata ili siromašna. Etiopija ima najveći rast BDP-a u svetu, ali opet ne spada u dobrostojeće zemlje. Milioni tamo žive ispod granice siromaštva. Šta hoćete da kažete, da je jedna Rusija, koja proizvodi možda najbolju vojnu tehniku na svetu i ima takvu tehnologiju da malo ko u svetu može da im parira, lošija od… Pročitaj više »
Ako nisi glasao i to je vid glasanja te je u prilog prethodnoj a i budućoj vladi, i to na osnovu pokradenih izbora. Ako nisi među onima koji su se bunili protiv krađe onda si među onom ogromnom većinom koju su priznali takvu vladu. A vlast nas definitivno laže o nekom napretku jer pored masovnog gašenja privrede i poljoprivrede, pored povećanja raznih nameta i sl, ni teoretske šanse nema da mi imamo povećanje bilo čega sem ako nije zasnovano na odlivu mozgova. Ono tipa manja je zaposlenost jer godišnje napusti zemlju 50K ljudi. Srpski BDP tj u prevodu bruto DOMAĆI… Pročitaj više »
Samo ti, koji zagovaraš strujaše, nemoj da pričaš o nametima.
Ma jok samo ti plaćaj najskuplje gorivo na evropskom kontinentu, voliš mazohizam.
Ja kao mazohista ću spremno dočekati i te strujaše. A ti, koji to nisi, vidi šta ćeš. Sve je indicija da ćeš SUS motore praviti od blata.
Baš ću se potresti.
Bojane, visoke stope rastu su pokazatelj niske osnovice za obračun a ne ekonomskog procvata. Predsednik zloupotrebljava to što većina stanovništa zaboravlja gradivo iz osnovne škole. Gadurija od čoveka. Dakle, visoke stope rasta su najdirektniji pokazatelj sveprožimajućeg siromaštva a nikako prosperiteta
Ma ajde narod što zaboravlja nego i stručni kadar iz MMF. Kao da ti što završe silne fakultete zaborave elemtarne stvari iz osnovne škole. 🙂
Može malo detaljnije? Znam da je to šarena laža za ciljnu grupu ali nisam baš siguran kako i šta, a pošto je tebi to profesija molim za malo razjašnjenje 🙂
Radim u srpskoj članici međunarodne mreže. U odnosu na rezultate iz 2018. godine, zabeležili smo rast prihoda od 50 hiljada evra, odnosno skoro 15%. Nemačka sestra firma je zabeležila rast prihoda od svega 4%, skoro 4 puta sporiji rast. Jedini problem je što je nemačkih 4% u apsolutnom iznosu 120 hiljada evra, pa naša 4 puta veća stopa rasta (hej 4 puta veća stopa rasta) obezbeđuje da se zaostatak za spororastućom Nemačkom, značajno produbi 🙂 E, ovo s Vučićem je mnogo brutalnije jer naša privreda raste samo malo brže od onih iz najrazvijenih delova sveta. Tonemo meteorskom brzinom, drugim rečima.
Jasno, hvala! 🙂
Tako je, tonemo put siromaštva i nestajanja a dajemo si za pravo da komentarišemo jedan „mali“ kontinent i život u raznim zemljama na istom.
Prethodni moj komentar se ne odnosi na tekst, naravno. CleanTechnica je dobar izvor informacija te mogu samo da pohvalim preuzimanje, prevod.