1. Home
  2. Istorija
  3. Proizvodnja respiratora nije prvo vanautomobilsko iskušenje proizvođača
Proizvodnja respiratora nije prvo vanautomobilsko iskušenje proizvođača
10

Proizvodnja respiratora nije prvo vanautomobilsko iskušenje proizvođača

576
10
Podelite sa prijateljima:

Kako su američki automobilski proizvođači promenili tok Drugog svetskog rata

Američki proizvođači General Motors (GM), Ford i Tesla su nedavno objavili da pokreću proizvodnju medicinskih ventilatora, odnosno kako je u narodu već odomaćeno, respiratora, u nadi da će čovečanstvo dobiti rat protiv korona virusa. GM je tada objavio da trenutno može da proizvede oko 95% delova od ukupno 700 koliko je potrebno da se respiratori sklope, a iskustvo Forda i Fiat-Chryslera s 3D štampačima samo može da poboljša situaciju. Italo-američka korporacija je takođe najavila proizvodnju zaštitnih maski u milionskim „tiražima“, a u bitku protiv zaraze se uključila i kompanija Tesla.


Dok su neki svakako iznenađeni i već sada „kukaju“, tačnije brinu se kako će fabrika automobila moći da proizvede medicinske komponente, potrebno je spomenuti da takav potez nije nikakva novina.

U februaru 1942. godine, nedugo nakon što su novi modeli iz Detroita počeli da stižu u izložbeno-prodajne salone, tadašnji američki predsednik Frenklin Ruzvelt je uspeo da privuče prvog čoveka GM-a Vilijama Knudsena ideji da napusti svoj posao i predvodi proizvodnju vojne opreme.

Pre navedenog perioda, „Jenkiji“ su samo indirektno učestvovali u ratu, odnosno bili su uključeni jedino preko slanja vojne opreme Velikoj Britaniji, Francuskoj i ostalim saveznicima. Ali kada je Japan bombardovao njihovu vojnu bazu Perl Harbor na Havajima, postalo je jasno da i Amerikanci moraju da uđu u otvoreni sukob s protivničkom osovinom.

Samo tri meseca kasnije, spomenuti Knudsen je zatvorio 42 od 44 automobilske fabrike u SAD, sve u Kanadi i većinu u Meksiku. Proizvođači su dobili vojnu narudžbu vrednu deset milijardi američkih dolara, pa ćemo se osvrnuti na firme koje su igrale najveću ulogu u tome.


Verovatno najveću ulogu od svih proizvođača je igrao upravo Ford. U svojoj fabrici nazvanoj Willow Run je započeta proizvodnja teškog bombardera Consolidated B-24 Liberator i to u rekordnim količinama. Naime, prvi čovek kompanije je obećao da će Ford moći da proizvede jedan avion svakog sata, u vreme kada je matičnoj kompaniji Consolidated bio potreban 24 puta duži period.

Do 1945. godine iz Willow Runa je izašlo čak 18.600 teških bombardera pre nego što je fabrika prodata General Motorsu. Pored „oklopnih ptica“, Ford je proizvodio i legendarni Jeep. Štaviše, američki gigant je bio jedan od samo tri proizvođača u finalnom izboru i njegov dizajn je pobedio na konkursu, pa će Willys-Overland, American-Bantam i Ford podeliti proizvodnju.

Sa traka je sišlo 277.869 takozvanih „GPW Jeep“ modela, a posle rata je ponuđeno i da se nastavi civilna proizvodnja. Međutim, Henri Ford II je odbio ponudu i Jeep će opstati samostalan nekoliko godina pre nego što ga je preuzeo Kaiser-Frazer.


Veliki doprinos su dale i gotovo sve divizije General Motorsa. Primera radi, njegov najveći proizvođač Chevrolet je debitovao s kamionom pod oznakom l 1-1/2-ton 4×4, a vozilo je nosilo nalapnice ćerka firme angažovane u oblasti komercijalnih četvorotočkaša GMC. Veliki broj ovih kamiona će kasnije završiti i u Sovjetskom Savezu i Crvena armija će ih koristiti u napadu na Nemačku.

Chevrolet se takođe bavio proizvodnjom Pratt & Whitney R-1830 agretata za spomenuti Consolidated B-24 Liberator kao i Douglas C-47 Skytrain.

Iz fabrika performante divizije Pontiac su izašli Mark XIII torpedo i topovi kalibra 20 milimetara i 40 milimetara, a kasnije se pridružio i Oldsmobile. Premijum divizije Buick i Cadillac su se koncentrisale na tenkove kao što su M18 Hellcat, M4 A3 Sherman, M5 Stuart i M5 A1 kao i dizel agregati za mnoga vojna oružija, pošto je GM u spomenuto vreme posedovao poddiviziju nazvanu Detroit Diesel.

Kada je sve bilo gotovo, ispostavilo se da je GM je proizveo 119,5 miliona projektila za topove i tenkove, 206.000 agregata za avione, 97.000 teških bombardera, 310.000 properela za avione, 198.000 dizel motora, 854.000 vojnih kamiona i 1,9 miliona pušaka.


Pre rata Chrysler korporacija nikada nije proizvodila tenkove, ali će 1941. godine osnovati diviziju Detroit Tank Arsenal. Veruje se da je sam Chrysler proizveo više tenkova nego cela nacistička Nemačka kumulativno.

Packard je u predratnom periodu bio najveći proizvođač premijum vozila pa mu je tako dodeljen posao proizvodnje čuvenih Rolls-Royce Merlin V12 agregata za borbene avione, dok su komponente za avione izlazile i iz fabrika Hudsona. Studebaker, jedan od lidera u takozvanoj srednjoj klasi, se koncentrisao na veće kamione poznate kao 1-1/2-ton 4×2, a oni su najviše korišćeni u Holandiji, Francuskoj i Belgiji.

Motori za bombarder Boeing B-17 Flying Fortress su takođe izašli iz Studebakerovih fabrika dok je Nash-Kelvinator bio najveći proizvođač Sikorsky R-6A Hoverfly II helikoptera.

I za kraj smo ostavili možda najpoznatiji američki vojni proizvod iz Drugog svetskog rata, a to je svakako Jeep.

Kao što smo spomenuli ranije, Jeep je nastao kombinovanjem raznih prototip modela od strane Forda, Willys-Overlanda i American-Bantama, ali je zvanično nosio oznaku Willysa iz razloga što je njegov 2,4-litarski „Go Devil“ agregat pobedio u izboru za najbolji.

Tokom rata preko 360.000 jedinica je sišlo s trake, a nakon 1945. godine Willys je ugasio svoju putničku ponudu i koncentrisao se isključivo na ovaj brend. Jeep će promeniti dosta vlasnika pre nego što ga je preuzeo sadašnji investitor Chrysler korporacija krajem osamdesetih godina prošlog veka.


Tako da ako se ikada zapitate kako automobilski gigant mogu proizvoditi medicinsku opremu, mirno spavajte, jer su oni nekada imali daleko kompleksnije zadatke ispred sebe, pa su ih veoma uspešno obavljale.

Zoran Tomasović

(576)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

10 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
s mile

moje lično mišljenje je da ćemo morati da naučimo da živimo sa ovim virusom, tako da će mnoge firme usporiti, a mnoge se preorjentisati na proizvode koje su tražene na tržištu, history repeating….

moron

„Nekom rat, nekom brat“ Tako i ovo zlo danas. „Dok jednom ne smrkne, drugome ne svane“

Don

Veruje se da je sam Chrysler proizveo više tenkova nego cela nacistička Nemačka kumulativno.

i onda su idioti u svabiji vjerovali da mogu dobiti rat? Pustinjska lisica je to shvatio najranije od svih, ali su ga generali zavjere, koji su poslije rata svi napredovali i daleko dogurali, sredili, jer kapitualcija kad ju je on zahtijevao nije smejla da se desi, tj rano je za to.
A da jos jednom naspomenem da su cijelo vrijeme tokom rata, po ugovoru koji je istekao krajem 1944, dobijali preko bare uredno sav repromaterijal za naftu.

Yankee

Verovali su da mogu dobiti rat protiv onih s kojim su planirali ratovali. Nemacka nije ni planirala ratovati sa Britanijom, Francuskom (one su Hitleru objavile rat, a ne obrnuto), a ponajmanje sa Amerikom, vec im je cilj bio sirenje na istok. A o istoku su mislili da je u rasulu zbog Staljininovih cistki iz 1930ih godina. Slabo su uradili „domaci zadatak“ pre Barbarose, recimo u potpunosti ih je sokirao T-34 tenk koliko je dobar i koliko su ih Sovjeti imali …

Bungi

Japan je totalno potcijenio industrijsku moć SAD.Isto tako, Njemačka je potcijenila industrijsku snagu SSSR-a.Kada su krenuli na istok to više nije bila ona feudalna, industrijski zaostala carevina iz 1917.Kad potcijeniš protivnika na pola puta si do poraza.

Lala

Hajdemo sad ,da se malo angažuje uredništvo pa nađe malo šta su radili od 1930 i neke Krup, BMW , Fiat , Vespa , Mercedes , Folksvagen , Šter … pa do kraja II SR.

Čitao sam o Rudolfu i Adolfu Desleru, Hugo Bosu ali o ovim gore nabrojanim nisam .

Lola

…Micubiši, Honda…

Yankee

Isto ono sta i svi proizvodjaci iz drugih drzava. 😉 Razlika je samo ta sto su Nemci izgubili rat pa je „sramota“ sta su firme koje si nabrojao radile za vreme rata, a da su kojim slucajem pobedili onda bi bila sramota sta su proizvodjaci iz drugih drzava radili …

Lola

Što bi bila sramota?

Mislim da bi bilo interesantno napisati malo o Zeroima , RR avio motorima…
Reno tenkovima ..Fiat.itd.

Tipa :
jedna slika Zeroa sa kamikazom a ispod slika Mitsubiši Autlender PHEV
slika Fiat G50 a ispod slika 500e
slika R35 a ispod Reno Zoe
slika Heinkel HE 162 a ispod I 4

Yankee

Hteo sam da kazem da to sto je recimo BMW proizvodio motore za avione za naciste se danas smatra sramotom u istoriji BMW-a. Ali da su nacisti kojim slucajem pobedili rat e onda bi se istorija Rolls Royca koji je pravio motore za avione Britancima verovatno smatralo sramnom istorijom za Rolls Royce. Istoriju jednostavno pisu pobednici.