1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Specijalci za homologaciju – Chevrolet Monte Carlo Aerocoupe i Pontiac Grand Prix 2+2
Zanimljivost dana: Specijalci za homologaciju – Chevrolet Monte Carlo Aerocoupe i Pontiac Grand Prix 2+2

Zanimljivost dana: Specijalci za homologaciju – Chevrolet Monte Carlo Aerocoupe i Pontiac Grand Prix 2+2

304
0
Podelite sa prijateljima:

Američki NASCAR šampionat je specifičan po tome što nema preterano velike zahteve po pitanju homologacije. U današnja vremena trkački automobili i nemaju mnogo toga zajedničkog s onima koji silaze s proizvodne trake pa je tako samo dovoljno da imaju identično ime. Međutim, sve do ranih devedesetih godina NASCAR modeli su pružali identičnu školjku serijskim automobilima pa tako nije bila retkost da debituju neki specijalni modeli samo da bi se homologovali trkački primerci.

Prvi poznatiji slučaj se desio 1969. godine kada je Ford predstavio Talladega verziju modela Torino, sa aerodinamičnijim „nosom“ koji bi dominirao na najbržim stazama. Usledio je i blizanac Mercury Cyclone Spoiler pre nego što je i Chrysler korporacija odgovorila sa dva modela (Dodge Daytona i Plymouth Superbird).

Usledio je mračan period tokom sedamdesetih godina koji su obeležili novi zakoni o izduvnim gasovima i bezbednosti, a oni su eliminisali performanse u velikoj meri.

Početkom osamdesetih godina NASCAR ponovo počinje da se budi, a 1983. godine Ford debituje s novom generacijom modela Thunderbird. U poređenju sa „kockastim“ rivalima, Thunderbird je bio izuzetno aerodinamičan pa je sa lakoćom dominirao na najbržim NASCAR stazama. Primera radi, vozač Bil Eliot je oborio rekord sa prosečnom brzinom od 212 milja na sat (342 km/h) tokom jedne trke na stazi Talladega, a više o tome ste mogli da čitate ovde.

General Motors je bio izuzetno aktivan u NASCAR-u tokom navedenog perioda i takmičio se sa čak četiri modela – Chevrolet Monte Carlo, Pontiac Grand Prix, Oldsmobile Cutlass i Buick Regal. Svi su se proizvodili na takozvanoj „G-Body“ platformi i bili izuzetno kockasti. Dok takav dizajnerski pravac nije predstavljao hendikep na kratkim stazama, na takozvanim „super-speedways“ kao što su Daytona i Talladega, Thunderbird je bio apsolutni kralj.

Iz tog razloga, General Motors je naredio razvoj dva specijalna modela koja će rivalu iz Forda pokvariti račune. Iako je Buick bio najdominantniji od svih „G-Body“ varijacija, General Motors je odlučio da bi Chevrolet i Pontiac trebali dobiti specijalne modele iz razloga što su činili najveći deo prodaje uličnih modela.

Novi Chevrolet Monte Carlo Aerocoupe i Pontiac Grand Prix 2+2 su debitovali 1986. godine, a odlikovao ih je niži „nos“ i poveće zadnje staklo. Testovi su pokazali da su oni prilično aerodinamičniji od serijskih modela pa je otpor vazduha pao sa 0,45 na podnošljivih 0,36.

Iako su stizali iz iste kompanije, Chevrolet i Pontiac su i dalje bili rivali pa su razvili novitete na različite načine. Naime, Pontiac je prvo razvio zadnje staklo na stazi, a zatim ga preneo na serijski model, dok je Chevroletu očigledno bila bitnija serijska proizvodnja pošto je prvo radio na takvom modelu.

Još jedna velika razlika je ležala i u mehanici. Oba modela su pružala poznati V8 agregat zapremine 304 kubna inča (5,0 litara), ali dok je Monte Carlo razvijao 180 konjskih snaga, Grand Prix je stigao sa 15 „konja“ manje. To se odrazilo i na performanse gde je Chevroletov predstavnik bio za 1,5 sekundu brži do 100 km/h sa vremenom od 8,7 sekundi.

I za kraj, dve kompanije su i na različite načine pokušavale da pronađu kupce. Chevrolet je ograničio prodaju na samo 200 jedinica i to dostupnih u nekoliko nivoa opreme, ali zbog visoke potražnje ponuda je proširena i na 1987. godinu kada je još 6.052 jedinice napustile fabriku.

Sa druge strane, Grand Prix je bio napucan opremom i koštao je 18.210 dolara (oko 42.100 dolara preračunato na današnju vrednost novca) što je bilo za 2.000 dolara (oko 4.700 dolara je aktuelizovana suma) više nego Monte Carlo. Proizvodnja Grand Prixa će biti limitirana na samo 1986. godinu kada je 1.225 primerka pronašlo vlasnika.


Pored visoke cene, razloga ima nekoliko zašto je prodaja bila limitirana. Niti jedan automobil nije bio previše praktičan za svakodnevnu upotrebu, a to se posebno odnosi na jako slab pristup prtljažniku. Iako se zapremina prtljažnika nije promenila, veće zadnje staklo je rezultiralo time da „treća vrata“ pružaju toliko mali otvor da čak ni obična kesa sa namirnicama nije lagano mogla da prođe. Tokom vrelih letnjih dana putnicima na zadnjoj klupi takođe nije bilo prijatno pošto staklo nije pružalo nikakvu žaštitu od sunca.


Ali Monte Carlo Aerocoupe i Grand Prix 2+2 su uspeli u svojoj nameri da ograniče dominaciju Forda na najbržim NASCAR stazama. Džef Bodin je pobedio na trci Daytona 500 koja je održana 1986. godine, upravo za volanom Monte Carla, a slični uspesi su zabeleženi i na Talladegi. Oba modela će nastaviti uspešno da se takmiče sve do 1989. godine kada ih je zamenio model Lumina.

Zoran Tomasović

(304)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments