
Jedna žena iz Mičigena je srećna što je u oktobru 2017. koristila bezbednosni pojas prilikom saobraćajnog udesa u kojem je se njeno vozilo nekoliko puta isprevrtalo. Pojas joj je spasio život, ali je takođe prošao kroz njen abdomen kao nož kroz puter.
Dvadeset dvogodišnja Đina Arnold tek sada počinje da vodi život koji bi se mogao nazvati normalnim. U poslednje dve godine, ona je bila u strahovitim bolovima. Bezbednosni pojas joj je uništio abdominalni zid, dok je u samom udesu doživela ozbiljne povrede. Nakon što je ponovo morala da uči da hoda, čak dvadeset jedna hirurška intervencija joj je u potupunosti promenila način života, da bi imala još jednu, retku operaciju, posle koje može da živi bez konstantne medicinske nege.
Arnoldova je za People magazin rekla da su joj doktori implementirali mrežu koja igra ulogu abdominalnog zida, tokom operacije koja je trajala osam časova. Nema pomoćnog plana šta raditi ukoliko se mreža pocepa, tako da mora biti oprezna sve vreme. Ne sme da diže predmete teže od 5-6 kilograma, ne sme da stoji duži vremenske period, a mora da obraća na pažnju šta i koliko jede.
Ona je živela u velikim bolovima od udesa, sve dok joj doktori u stomak nisu ugradili mrežu. Mada se boji da bi se bolovi mogli vratiti ukoliko se mreža pocepa, Arnoldova je optimistična. Vratila se na školovanje, a želi da postane sportski priholog, jer se i sama bavila sportom pre incidenta.
Ona ponovo vozi, mada su joj sećanja i dalje živa. Kune se, što naravno i treba, u bezbednosni pojas, za koji smatra da joj je spasio život. Doduše, u isto vreme ju je osakatio, ali ona smatra da se tu jednostavno radi o lošoj sreći.
„Zahvalna sam što mi je spasio život, ali bilo je teško prihvatiti sve te povrede koje je prouzrokovao“, kaže Arnoldova. „Jednostavno, to nazivam lošom srećom. Ne mogu da verujem da mi je pojas to napravio.
Stalno ga koristim. Jedno vreme sam stavljala jastuk između pojasa i stomaka, jer mi je stvarao neki čudan osećaj, činio me anksioznom. Bilo je potrebno mnogo da prestanem da koristim jastuk i naviknem se na pojas. Međutim, verujem da bez njega, ni mene ne bi bilo danas. Uprkos svim povredama, ne mogu negirati činjenicu da mi je spasao život, tako da sam danas tu da ispričam svoju priču.“
AutoRepublika
(597)
Nadam se da ova priča (sa srećnim krajem) kod ljudi neće izazvati dileme da li ga koristiti ili ne …