1. Home
  2. Prezentacije
  3. Lansiran Mercedes-Maybach EQS
Lansiran Mercedes-Maybach EQS

Lansiran Mercedes-Maybach EQS

803
14
Podelite sa prijateljima:

Koliko je značajno kinesko tržište nemačkim proizvođačima svedoči i broj premijera koji je razervisan za salon automobila koji se u njoj održava. Pričamo o šangajskoj manifestaciji koja se otvara sutra i u predvečerje koje kreću značajne premijere. Prvo što dočekasmo jeste prezentacija električnog Maybacha, prvog takvog u istoriji podmarke.

Ali krosover Mercedes-Maybach EQS 680 nije nezavisan model, već je najmoćnija, najviše luksuzna i najskuplja verzija krosovera po imenu EQS. Nema razlika u obliku školjke u odnosu na bazični model, pa električni Maybach nudi isto međuosovinsko rastojanje od 3.210 milimetara, što važi i za ukupnu dužinu (5.125 mm). Ali, zato je duh modernog Maybacha prenet u celosti.

Od spoljnih osobenosti, možemo navesti različitu matricu pseudo maske hladnjaka, zapravo se radi o utičnici, bogatim detaljima koji podsećaju na hrom, originalnim točkovima prečnika 21 ili 22 inča.

Dodatno, neki elementi, kao na primer umeci u prednjem odbojniku su izvedeni u duhu logotipa Maybacha. Prednje svetlosne grupe promovišu tehnologiju nazvanu Matrix Digital Light i deo su osnovne postavke, dok je dvobojna karoserija dodatno fakturabilna klijentima.

Enterijer je takođe bogato našminkan, ali Maybach nije krenuo u pravcu upotrebe recikliranih materijala što je neki opšti trend današnjeg doba. Stoga već osnovna oprema pretpostavlja prirodnu nappa kožu i umetke od drvne mase. Iako se mora naglasiti da su „ekološki podobne“ ljuspice zrna kafe korišćene u obradi i štavljenju kože.

Deo serijske opreme čini i stavka s čeonog panela koja se zove MBUX Hyperscreen, ali je grafika iste promenjena na način da uključuje režime prikaza: Discreet, Sporty i Maybach.

Glavna pažnja ekipe zadužene za razvoj električne grdosije je bila usmerena na zadnji deo putničke kabine gde su montirane zasebne fotelje koje su izmeštene ka nazad, u poređenju s „običnim“ Mercedesom EQS-om, i uobičajeno poseduju širok izbor električnih podešavanja, a tu su i grejanje, hlađenje istih, kao i integrisana funkcija masaže putnika. Zasebno se dogrevaju vrat i ramena putnika iz te zone vozila.

Na masivnom centralnom tunelu je instaliran prenosivi tablet koji služi da olakša upravljanje raznim inkorporiranim sistemima, dok se uz doplatu dobijaju i rasklopivi stočići i odeljak za rashlađivanje flaša. Uz ovaj Maybach je moguće dodatno poručiti i zasebne ekrane dijagonale od 11,6 za putnike sa „zadnje klupe“.

Putnička kabina poseduje i razvijenu rasvetu koja uključuje čak 253 zasebno kontrolisanih dioda LED i svaka od njih poseduje 64 radnih boja. Prilagodljive senke su ugrađene u zadnje krovne stubove, dok muzički sistem marke Burmester, koji je inače deo serijskog paketa, nudi petnaest zvučnika. Zapremina prtljažnika ove verzije je 440 litara u poređenju sa 645 litara koliko pruža krosover s dva reda za sedenje. Mesta u prtljažniku su obložena veštačkom kožom Artico i dekorisana su umecima od drvne mase.

Elektromobil poseduje sistem vazdušnog ogibljenja još od uvodnog nivoa opreme, i on omogućava da se klirens ojača za dodatnih 35 milimetara, a poseduje i potpuno kontrolisanu šasiju. Po definiciji je moguće zakrenuti zadnje točkove do 4,5 stepeni, a uz doplatu se upravljački ugao može izvući do impresivnih 10 stepeni. To što je ovo omogućeno donosi da se radijus okreta može svesti sa standardnih 11,9 na svega 11 metara.

Ako znamo da je dvomotorna modifikacija s oznakom EQS 580 sam vrh ponude ovog Mercedesovog SUV-a i da kao takva pruža 544 konjskih snaga i 858 Nm obrtnog momenta, onda hajde da naučimo i da tu ulogu u Maybachovoj podponudi (ili možda bolje „nadponudi“) čini varijanta Mercedes-Maybach EQS 680. Integriše pogon na sva četiri kraja školjke i to opet zahvaljujući duetskoj postavci agregata. Moć pogonskog sklopa seže do 658 konjskih snaga i 950 Nm.

Dodatno, prednji modul je opremljen spojnicom koja prekida vezu između motora i točkova u režimu vožnje na autoputu, kada ovaj Maybach postaje džin sa zadnjim pogonom. Dostupni su režimi vožnje nazvani Eco, Sport, Offroad i Individual, ali je najkomforniji režim Maybach, upravo onaj predodređeni.

Maybach, uostalom kao i ostale alternative, poseduje trakcionu bateriju kapaciteta 107,8 kWh, što omogućava domet s jednim punjenjem iste do nekih 600 km. Obezbeđena je mogućnost dopune tipa AC (22 kW) i DC (200 kW). Veliki električni automobil iz mirovanja do “stotke” ubrza za 4,4 sekundi, dok bi pandanu iz game za „smrtnike“, verziji EQS 580, za isti zadatak trebalo dve desetinke više vremena. Najviša brzina kretanja iznosi 210 km/h.

Električni primerci Maybacha će se proizvoditi u istim onim pogonima u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima se sklapaju krosoveri bliži budžetu običnog čoveka. Pričamo o modelima s nalepnicama na kojima piše EQE i EQS. Cenu noviteta još uvek ne znamo, ali je prilično izvesno da će u Evropi koštati više od 200 hiljada evra. Možda je neki reper i to što na primer, benzinska verzija modela Mercedes-Maybach GLS staje najmanje 173 hiljada evra. Pričamo o dominantnoj ceni na Starom kontinentu.

AutoRepublika

(803)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

14 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Matija

Kada bi poskidali oznake sa ovog auta pitali bi smo se koja je to marka i model! Osim neverovatne kolicine luksuza koji je nabijen u ovaj auto, ne vidim ni trunku likovnog karaktera koji bi mi jasno signalizirao „ovo je, bre, Majbah!“

moron

Dopada mi se bočna silueta. Lep je to HB..

Ovaj deo: „Po definiciji je moguće zakrenuti zadnje točkove do 4,5 stepeni, a uz doplatu se upravljački ugao može izvući do impresivnih 10 stepeni.“

Koje su uobičajene vrednosti maksimalnog ugla zakretanja zadnjih točkova?

s mile

mislim da su prvi renoi, barem sam ja to kod njih primetio, bili sa oko 3 stepena

Matija

Zakretanje zadnjih tockova primenjuje se kod velikih i sportskih automobila. Zakretanje ima dve funkcije: – Oblast do 3-4° sluzi za kompenzaciju deformacije gume pri bocnom opterecenju vozila, najcesce pri voznji u krivini gde je vozilo izlozeno centrifugalnoj sili. Sta se dogadja sa gumom pod bocnim opterecenjem? Jednostavno, uvrce se tako da felga ima jedan pravac a gazeci sloj gume stoji koso u odnosu na felgu za tih nekoliko stepeni. Ova deformacija gume vodi vozilo u nezeljenom pravcu – izvan krivine. Upravljacki sistem na zadnjoj osovini koriguje ovu deformacijom zakretanjem zadnjih tockova u suprotnom pravcu, tj. u pravcu prednjih tockova. –… Pročitaj više »

BB

Pogledao ponovo video, sa velikim zadovoljstvom
pogotovo ono šlepanje Toyote i kasnije dva vozila odjednom…

moron

Hvala za objašnjenje.

Ali, i pitanje, ona „Tara“, to je bio prototip ( i u „društvenoj svojini“ ), kako je završio u privatnim rukama na kraju ?

Matija

Na ovo pitanje ne mogu da dam precizan odgovor. Pocetkom 2000-tih saznao sam da je tokom 90-tih IMR napravio vise desetina vozila u rucnoj izradi, prototipski, i da su svi predati srpskoj vojsci. Po okoncanju rata moguce je da su ta vozila rasprodata privatnicima. Gde su i koliko ih sada ima – ko zna, verovatno bi strucne sluzbe mogle da odgovore. Vozilo u videu pripada jednom automehanicaru iz Loznice, inteligentan i kreativan covek, ukapirao je mogucnost zadnje osovine! Medjutim upravljanje zadnjih tockova nije sinhronizovano sa prednjim – ocigledno je da on licno upravlja zadnjim tockovima pomocu neke komande, dzojstik na… Pročitaj više »

moron

A, kako je bilo zamišljeno ( i kod proizvedenih prototipova ) izvedeno upravljanje zadnjih toćkova ?
Ručno ili automatski ( i po kakvom algoritmu ) ?

Matija

Ni jedan prototip nije imao upravljanje na zadnjoj osovini, to je bila tada sporedna stvar. Ikarus je izasao iz programa a IMR je nastavio da se bori sa osvajanjem proizvodnje, koju nikada nije osvojio. 80-tih godina nije bilo ni pomena o elektricnom upravljanju, jos manje o kompjuterskoj kontroli. Koncept bi bio mehanicki, vrlo jednostavan, pomocu jedne dijagonalne spone izmedju dve osovine. Takva veza omogucava samo jednu varijantu – absolutnu simetriju zakretanja prednjih i zadnjih tockova. Dalje, pri brzoj voznji ovakva simetrija je nepozeljna, to znaci da bi veza izmedju dve osovine morala da bude rastavljiva – kako, o tome vise… Pročitaj više »

BB

Kad vidim ovakav auto, zamišljam lika kako sa osmjehom sjedi unutra i okreće volan i objašnjava raji šta čemu služi, uživajući kako on to može da ima a drugi ne, a ovi drugi se češkaju iza uha (osim napaljenih klinaca) i nije im jasno a čemu sve to služi kad se možeš normalno voziti i u autu koji je 10x jeftiniji 😉

s mile

sumnjam da zna 5% mogućnosti.

Skoro sam se vozio u lukzuznoj mečki, vlasnik se hvalio, kako njegov radnik zna sve mogućnosti podešavanja, pa njega pita kad mu ponešto treba.

BB

😀

Laki

Ovo je „China Edition“ ful paket.

Zika

Laki prcolaki…