1. Home
  2. Life
  3. Dizajn
  4. Moja strast prema automobilskom dizajnu
Moja strast prema automobilskom dizajnu

Moja strast prema automobilskom dizajnu

5.00K
33
Podelite sa prijateljima:

Ime mi je Nikola. Imam 45 godina. Pripadnik sam prilično konzervativne manjinske zajednice,gde se najviše ceni fizički rad. Završio sam trogodišnju školu za automehaničara.

Moja strast prema automobilskom dizajnu počela je zahvaljujući popularnom filmu „Povratak u budućnost drugi deo“. U tom filmu su me najviše fascinirali leteći futuristički automobili. Pokušavao sam da nacrtam automobile, kao što sam i pokušavao da crtam robote, razna vozila iz tada mojih omiljenih crtanih filmova animea. Takodje sam crtao, pa i pravio od kartona i vozila iz mojih omiljenih naučno-fantastičnih filmova.

To je bio više kao hobi u početku, ali strast prema futurizmu i futurističkim automobilima je sve više i više rasla. Tako da je moj prvi rad objavljen u časopisu Auto kada sam imao 17 godina. Posle toga moji radovi su isto tako bili objavljivani u časopisu revije SAT kao i jedan moj članak u časopisu Tuning i Styling.

Posle srednje škole radio sam sezonske poslove i druge teške fizičke poslove. Kada sam imao 25 godina odlučio sam da kupim sebi kompjuter, kako bih mogao prikažem svoje ideje na realističniji način. Isto tako, moram da napomenem da mi je dosadilo da čekam i po nekoliko meseci na isplatu teško zaradjenog novca. Rešio sam da uložim u znanje, pa ako ne uspe, fizički poslovi su uvek tu.

Svoj prvi kompjuter sam zaradio radeći kao fizikalac na utovaru kamiona. Moji roditelji niti su imali para, niti bi mi kupili kompjuter pošto se u to vreme kompjuter tretirao kao sprava za igranje igrica i za gledanje filmova. Ovako je bilo bolje jer čak i ako je došlo do kvara, nisam morao da slušam kritike, nego sam naučio da rešavam probleme sam.

Uglavnom kada sam počeo da učim kompjuterske programe,mnogi su mi govorili da ja od toga neću nikada ništa zaraditi. Ja sam im govorio da možda neću sada, ali za 5 godina će to biti moguće. Vođen neverovatnom voljom, slepim entuzijazmom, pozitivnim inatom i odlučnošću da ostvarim svoj veliki cilj, učio sam kompjuterske programe nekada i po devet sati.

U početku tutorijala nije bilo, pa sam pritiskao tabove i zapisivao u svesku, dve godine kasnije sam kupio knjigu pa je bilo malo lakše. Nekada je kompjuter bio slab, pa sam morao dodatno da radim sa zidarima 2 meseca, da bi pojačao kompjutersku konfiguraciju. Jedan lik kog sam upoznao preko interneta mi je predložio da pošaljem svoje radove u Koventri Univerzitet koji se nalazi u Engleskoj pošto oni nude finansijsku pomoć za talentovane dizajnere. Ja sam im poslao moje radove i posle nekoliko meseci je stigao njihov odgovor da sam primljen na kurseve za autodizajn.

Nažalost moja ushićenost je kratko trajala posle detaljnijeg objašnjenja da je to školovanje i sam boravak u Engleskoj dosta skupo. Kako sam čitao na internetu, to je za bogatu elitu ili pak države finansiraju to školovanje. Sa druge strane, pismo koje sam dobio iz Engleske sam iskoristio dve godine kasnije kada sam konkurisao za industrijskog dizajnera.

Na tom konkursu su tražili industrijskog dizajnera s petim stepenom obrazovanja, dok sam ja imao treći stepen kao automehaničar. Zatim sam poslao svoje radove i CV, ali isto tako sam išao na biro za zapošljavanje kako bi me pripremili za intervju pred budućim poslodavcima.

Intervju je dobro prošao iako sam imao veliku tremu i rekli su mi da će me obavestiti za dve nedelje. Radio sam na nekoj platformi, a kada sam došao kući, učio sam tutorijale kao da ću biti primljen. Ja sam te dve nedelje radio na jednoj farmi, kada me je jednom prilikom majka nazvala telefonom da mi kaže da sam primljen da radim u firmi AD Vital, koji je u sklopu kompanije Invej iz Beograda.

Ne mogu da opišem rečima taj osećaj sreće koji sam doživeo tada, samo sam pojurio biciklom kući da se pripremim za novi posao. U početku je bilo jako teško i stresno, i za mene i za moje pretpostavljene. Ogromna je razlika kada radite od kuće preko kompjutera u poređenju sa radom sa ljudima iz raznih sektora koji su bitni za prozvodnju.

Srećom, imao sam iskusnog kolegu koji je bio profesionalni grafički dizajner inženjer Dragan Gavrić od koga sam učio kako da radim sa kompjuterskim programima za grafički dizajn. Tako da sam radio i učio, a i konačno sam imao socijalni mir, jer sam dosta dobro zaradjivao. Neki poznanici i članovi familije su me podržavali, a bilo je zavisti i ljubomore. To sve ide u paketu sa uspehom u mnogim slučajevima.

Danas znam da ona naša „Uspeh se ne prašta“ važi ne samo kod nas, nego i u bogatijim zemljama, samo je u siromašnijim zemljama to mnogo izraženije. Ja se ne ističem mnogo osim kada su lepe žene, devojke u pitanju to priznajem. Pun sam entuzijazma i iskazujem svoje emocije intenzivnije nego većina ljudi, bilo da je to sreća ili tuga nažalost. Radio sam u Vitalu godinu dana i kao grafički i kao industrijski dizajner za pakovanja i za potrebe marketinga.

Teško je bilo dobiti taj posao, ali je sto puta teže bilo zadržati taj posao. Uz pomoć mog iskusnog kolege, mojih kolega iz drugih sektora i mojih pretpostavljenih koji su znali kako da me usmere tamo gde treba, benchmarkinga, pa i mog unutrašnjeg instikta šta treba da dizajniram, po cenu izgubljenog posla, uspeo sam u većini slučajeva da odradim ono što se tražilo od mene.

Dugo sam mislio da je meni bilo teško zato što nisam imao školu za dizajn, ali isto tako su grešili i bili su pod velikim stresom i dizajneri koji su završili fakultet primenjenih umetnosti. To se dešava i u velikim svetskim kompanijama i šefove, direktore ne interesuje vaše trenutno rasploženje, vaši problemi, vi ste plaćeni da stvarate ideje koje se uglavnom stvaraju kada je dizajner dobro raspložen.

Kako sam napredovao tako sam stvarao i ljutu konkurenciju od strane školovanih dizajnera, što mi nije bio cilj jer sam hteo da budem dobar sa svima, ali danas znam da je to normalno i da je to što sam ja zamišljao bio rezultat mog naivnog idealizma. Na tom poslu sam imao prilike i da upoznam dizajnere čiji radovi su mi bili inspiracija dok sam učio da crtam i dizajniram automobile.

Tako da je posao koji sam radio kao grafički i industrjski dizajner je za mene bio ogromno životno iskustvo, zamena za školu koju nisam mogao sebi da priuštim i  bio sam fokusiran samo na dizajn osam sati, bez spoljnjih smetnji ili odvraćanja pažnje. Posle godinu dana rada morao sam da nadjem nešto drugo da radim, jer više nije bilo potrebe za mojim znanjem u toj firmi. Bio je to dosta težak period, ali ja živim u budućnosti, tako da se ne smem obazirati na prošlost, ma koliko ona lepa bila.

Mislim tako sam razmišljao i bodrio samoga sebe, kako bih nastavio dalje. Probao sam da učim veb dizajn, ali je bilo teško učiti kodove, a još teže naplatiti svoj trud i rad. Posle par meseci sam video da će tu trebati ponovo puno godina učenja i da sam ja kreativac. Ponovo sam morao da radim fizičke poslove, ali sam i nastavio sa usavršavanjem 3d modelinga i renderinga.

Onda sam 2011. godine video da sam prodao neke moje 3d modele i zaradio 45 dolara, pa sam odlučio da se oprobam u tome. Nastavio sam da učim da radim sa programom Blender3d, samo ovoga puta sam bio fokusiran samo na 3d modeling i 3d rendering, bez animacije i specijalnih efekata na koje sam dosta gubio vremena godinama. Kada je izašao novi Lamborghini Aventador meni se nije svideo, jer nije izgledao dovoljno agresivno. Tako da sam ja odlučio da uradim nešto mnogo agresivnije da ima više futurističke linije.Bio je popularan na jednom blogu kao superautomobil koji bi trebalo napraviti u budućnosti.

To mi je dalo volju da nastavim dalje da dizajniram svoje ideje. Tako da sam posle tog modela stilizovao, gore prikazani superautomobil Exona, koji je bio nacrtan korišćenjem slike profila Ferarija 458 Italia kao reference.

Postavio sam neke slike na platformu za umetnike deviantart, gde su se ljudi oduševili dizajnom. Ja nisam bio zadovoljan dizajnom prednjeg dela, tako da sam pokušavao da to promenim dok god ne bude lepo za oko, kao što je to bio zadnji deo mog 3d modela. Posle dva dana eksperimentisanja konačno sam dobio ono što sam tražio. Postavio sam svoje radove i na ovom sajtu koji funkcioniše kao platforma za dizajnere.

Hteo sam da vidim šta misle o mojim radovima i oni koji se bave industrijskim i automobilskim dizajnom. Tako da je jednom prilikom superautomobil Exona bio izabran od strane moderatora te stranice. Uglavnom imam bedž za ilustraciju na toj stranici, koji mi je pomogao 2012. godine da se moj dizajn proširi po socijalnim mrežama, a kasnije i na većinu blogova u vezi automobilizma i dizajna.

Ja sam tu svoju sreću podelio sa svima koje znam, ali to je bila velika greška. Kada dođete do velikog uspeha treba da podelite svoju uspeh samo sa onima za koje znate da će podržati vaš trud i rad. Ovi drugi, kao u mom slučaju neki moji bližnji, poznanici mogu samo da vam skrate krila, a to nikome ne treba kada je pun pozitivne energije. Ima tu mnogo ljudi koji jednostavno ne vide ništa u modernom dizajnu, nego su više za klasične automobile iz prošlosti, pa i jugonostalgičara.

Za njih imam nabudženog Yuga, pa ko može i ima mogućnosti neka napravi tako nešto slično. Inače i meni se sviđaju neki klasični automobili, oni koji imaju skladne forme. Naravno da tu ima i puno nerazumevanja koliko je teško biti originalan u svetu dizajna, pored toliko ideja od strane talentovanih studenata i profesionalnih dizajnera iz celoga sveta.

Ja sam to uspeo kao samouki dizajner-amater sa svojom idejom i to je za mene svetsko priznanje, ma šta ljudi oko mene mislili, jer tobož ja za to nisam dobio nikakvu novčanu naknadu tada. Što se tiče komentara na internetu uglavnom sam dobio pozitivne ocene, na stranim blogovima, kao i na našim i na automobilskim blogovima iz zemalja u okruženju.

Ovo je link kako su videli i opisali moju viziju na italijanskom blogu.I pak su Italijani poznati  u tom svetu i njihov sud uvezi dizajna je i dalje relevantan. Napisano je na italijanskom jeziku tako da je neophodan Googleov prevodilac.

Danas znam da treba da prihvatim konstruktivnu kritiku od strane ljudi koji se bave dizajnom, pravih ljubitelja modernog dizanja, dok druge mogu da saslušam, ali sa rezervom. Ukusi su različiti i ja to poštujem. Nažalost nisam shvatio pouku dok sam radio kao grafički dizajner, da moj uspeh, za neke ljude znači njihov neuspeh. Neki su se trgnuli pa su uradili i više od mene, što mi je drago, dok su drugi čekali moj veliki pad. Posle tog velikog uspeha dobijao sam ponude od raznih klijenata iz celog sveta.

Ali, to je uglavnom bio rad na dva meseca i onda klijent stopira projekat, i ne javi imejlom da je projekat stopiran. To je bilo kao emocionalna vožnja na rolerkosteru u lunaparku, tako mogu da opišem slikovitije rad sa nekim klijentima iz inostranstva. Samo sa jednim bogatim klijentom sam bio blizu ostvarenja svog cilja. On je imao u timu ono što je najvažnije da bi se automobil ili bilo koji proizvod napravio, inženjera koji je bio stručan za program Solidworks. Ja sam pravio 3d modele sa mojim programom Moi3d koji nije napravljen za tako kompleksne stvari, ali inženjer nije imao nikakve primedbe na moj rad.

Naprezao sam mozak izvan svojih mogućnosti, sve u cilju da se moj superutomobil napravi. Prvo sam morao da odradim Exona koncept u mom CAD programu, što za mene nije bilo nimalo lako. Morao sam pojednostavim formu a isto vreme da se te izmene svide mom klijentu. Radili smo dva meseca, medjutim posle toga su investitori hteli moj drugi superautomobil isto da preradim sa CAD programom. Dogovor je bio da dobijem procenat od prodatih vozila, ako se napravi.

Tu smo dosta daleko dogurali i za taj projekat sam mislio da je to konačno – to. Nažalost moj klijent je imao veliku nesreću u porodici, tako da je projekat morao biti stopiran. Posle toga sam počeo da prokrastiniram (otaljavam sa poslom), CAD modeling sam zapostavio, izgubio sam volju,  što zbog klijenata, što zbog nagovaranja mojih da odustanem od svog cilja i da nadjem nešto drugo da radim.

Manji uspeh mi je bio moj drugi koncept superautomobila koji je bio na naslovnoj strani u štampanoj verziji 3Dartist časopisa iz Velike Britanije koji je namenjen za profesionalce koji se bave kompjuterskom grafikom. Ni to nije bilo dovoljno da mi povrati volju, došlo je do burnouta usled stresa,tako da sam zapostavio sve na godinu dana kao i potencijalne klijente. Bio je to najteži period u mom životu, što se tiče zdravlja. Tek pre dve godine je burnout od prevelikog rada što fizičkog što mentalnog priznat kao zdravstveni problem modernog doba kod nas u Srbiji. Ali, kako kažu ljudi „Što te ne ubije, to te ojača“, mene je neverovatno ojačalo zadnje 4 godine, a za dalje ću da dam sve od sebe da ostane tako.

Posle toga sam uvideo da moram da promenim neke stvari i navike koje su mi isisavale energiju, uključujući i neke ljude. Počeo sam zdravo da se hranim, da radim vežbe, stresne situacije danas rešavam plivanjem, trčanjem, košarkom (moja velika strast) i naravno crtanjem i dizajnom automobila. Danas ukoliko neko želi da napravi ono što dizajniram, mora imati inženjera ili nekog ko ume da napravi u CAD programu moj 3d model, da bi se to moglo proizvesti.

Zdravlje mi je na prvom mestu, tako da se više ne lomim zbog klijenta kao nekada, ma koliko god da mi ponude. Moja preporuka je da svako ko je u mogućnosti radi deset sklekova, zgibove ili koliko može, jutarnje vežbe za istezanje, joga, plivanje, trčanje, brzo hodanje ili bar večernja šetnja kako bi održali psihičko i fizičko zdravlje. To važi pogotovo za one koji rade kancelarijske poslove ili za računarom.

Ja sam imao problem sa iskrivljenom kičmom, jer nije lako nekome ko je visok 185 centimetar da sedi po čitav dan za računarom. Sindrom karpalnog tunela na desnoj ruci zbog korišćenja kompjuterskog miša sam rešio tako što sam kupio vertikalnog miša.

E sad ako ništa drugo voleo bi da vidim svoje kreacije budućnosti u nekoj video igrici, gde će Exona ili neki drugi moj superautomobil stati rame uz rame sa moćnim Lamborginijem, Ferarijem ili nekim drugim poznatim superautomobilima. Prošle godine je bio neki konkurs kako zamišljam Fiat Multiplu tako da sam ja iskoristio sliku prvog modela Fiat Multipla i dizajnirao ga kako ja mislim da treba da izgleda i mnogima se svidja. Mogao bi da se napravi kao električno vozilo možda. Probao sam da radim i druge skice mojih koncept automobila pomoću programa Sketchbook pro sa grafičkom tablom wacom bamboo.

Ako neko želi da nauči da crta automobile ja ljudima predlažem da nauče prvo osnove dizajna kao što su crtanje u perspektivi, forma crtanje i senčenje i proporcije. To učenje preko video tutorijala mi je stvarno pomoglo da bolje razumem kako da predstavim svoje ideje na više kreativam i umetnički način. A to je najbolji način za stvaranje novih i svežih ideja generalno u svetu dizajna, pa tek onda treba da ide 3d modeling i 3d rendering prezentacija.

Svima koji vole dizajn bi preporučio da idu u dizajnersku školu ili neku umetničku školu ili bar kurs gde če biti medju ljudima koji su slični njima,takmičiti se, učiti jedni od drugih i na kraju oni mogu jedni drugima veza u budućnosti za neke poslove. Što se tiče 3d modeliranja i 3d renderinga, to je moguće naučiti pomoću video tutorijala, ali pored dizajna bitni su detalji i realizam. Ja sam nešto izmedju dizajnera i 3d modelara. Brzo stvaram ideje,ali nemam strpljenja za male detalje, što mi je možda velika mana.

Napomenuo sam da sam zavoleo autodizajn zbog letećih automobila, ipak danas to više liči na dronove a ne kao u mom omiljenom filmu. S druge strane i ja sam dizajnirao model letećeg vozila koji ćete za sada možda moći da vidite u nekim video igricama.

Dizajn je jako popularan, ali kao što sam već napomenuo, ja nisam automobilski niti sam avionski inženjer, nego dizajner 3d modela. Možda ću ja nekoga inspirisati da napravi da to bude leteće vozilo, kao što sam ja bio inspirisan filmom „Povratak u Budućnost drugi deo“ za futuristički autodizajn.

Ko zna možda će u budućnosti nešto slično da se pojavi na nebu svetskih metropola kao leteći taxi…

Nikola Kole

Fotografije i rendere možete pogledati ovde

(4996)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

33 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Deki

Bravooo,samo napred!

Bungi

Tvoja životna priča je jako poučna, pogotovo ono da se uspjeh ne prašta. I dalje budi uporan i ne odustaj od svog cilja.Meni se lično najviše sviđa dizajn fotelja,šolja i stolica.To mi je onako, baš orginal.Želim ti puno uspjeha u daljem radu!

moron

Nikola, bravo i veliko hvala za ovaj tekst. Jako poučno. Za mlade posebno. Nadam se da će ovo pročitati što veći broj mladih ljudi. I da će se zamisliti nad pročitanim.

S mile

Fantastična je želja i snaga u pojedincima. Mnogi posustanu pred problemima. Želim ti puno energije u daljem radu. Samo napred

Polutka

Mala šala, uspeo si da napraviš pravog naslednika prve Multiple.

Hercegovac

Svaka cast i nemoj da odustajes, jer ono sto se srcem radi obicno i donosi prave rezultate.

don

volio bih da dopadnes saka nekom priucenom hirurgu ali decec srcem radi, jebo skole. Kakve veze ima sto je zidar, on je hirurg jer to voli, srcem radi a to donosi rezultate, koje cemo doduse prekrit zemljom, al jebga….
Ludnica je kanda otkljucana sirom ostala….
zato, slavi bolan dan Mladosti i uzivaj…vidis da kisa pada..

BB

Ali samouki dizajner kaže da je samouki i predstavi svoje radove, a ovaj tvoj hirurg nije rekao da je samouk.

Djordje Pesic

Izvini, ali ne mozes porediti samoukog dizajnera sa samoukim hirurgom.

moron

slažem se

don

Fakat ne mogu, osim što su obojica nesposobni za obaviti posao kojeg žele. I jedan i drugi su opasnost. Tako nam i jest kad se samouki prihvate posla…fulali ste cijeli fudbal. Dotičnom, sad kad ima dobru podlogu, neka ide na studij, završi pa nek se onda bavi. U mene je jedan mašinac išao na studij za inžinjera strojarstva paralelno dok je radio. Kad je završio, rastao se, ostalo dvoje djece ali on radi…no, nije škola kriva za to, samo kažem šta je čovjek predeverao u 40 i nekoj, da mi ne kaže neko pa đe će sad u školu, ne… Pročitaj više »

BB

Ne bojim se ja samoukih već onih što su prošli kroz fakultet ali nije fakultet kroz njih…
Amater ne znači neznalica već da nešto radi iz ljubavi (amare = voljeti).

don

Hirurg amater. Svijet bi bio puno ljepši da su na položajima priučeni. 🤪Mesara za hirurga!🤪 Na stranu ostavi ove kojima je služba sredila da iako imaju osnovnu seljačku školu dobiju fakultete i doktorate kao izvjesni Franjo T. Gmaz. A takvih je dobar dio javnih osoba..

Izmenjeno 2 godine pre od strane don
BB

Znam nekoliko primjera gdje su ljudi lomili kosti, imali uganuća, išli doktorima sa diplomama pa poslije tražili seljake koji su naučili namještati kosti ovcama da im poprave „stručan posao“. Jedan prijatlje s kruške pao (baš kao ono što se pita „jesi li ti s kruške pao?“, e ovaj bukvalno, tj. kruškalno 🙂 ), polomio ruku, otišao u stručne ruke, nikako zarasti kako treba, boli, krivo… Ode đedu u Omarsku i ovaj kaže: moramo ponovo lomiti ruku, stavi ruku između dvije stolice, đed nogom zategne – pukne ruka na onom mjestu gdje nije mogla dobro srasti. Namjesti je đed, imobilizira, nakon… Pročitaj više »

don

Uj primjera. Pazi ovo, hirurg sa diplomom spasi dnevno bar 10 zivota. Daj sad nekog djeda za primjer,pliz. Franjo T. Seljačić sa partizanskom skolom odvede u smrt stotine hiljada ljudi. Amaterima niko ne brani da se skoluju, isto kao sto im ne brani da budu ono što jesu, u ovom slučaju mehaničar a ne dizajner. Da ima šarlatana, ima. U mene i firmi prof geografije radi kao menadžer. Ne treba dalje. To je razlika izmedju generacija, mi smo nauku ozbiljno shvaćali, danas konzumentima farme ništa nije važno, osim fudbalske lopte i silikona. Moral -0, stručnost -0, obrazovanje – 0, etika… Pročitaj više »

Timo

Tvoja sposobnost da povezes prevaranta koji ce da zaglavi zatvor za zverstvo sa covekom koji radi nesto fantasticno je zabrinjavajuce, u redu, ti is hejter broj 1 na ovom sajtu ali bar se mani ove price koja je nadahnuce svima koji su procitali tekst.

don

Od sveg ti srca fala.
Misliš li da samouki hirurg nije u stanju da napiše inspirirajuću priču? I on je mogao ostati zubar, šta fali, Bog ga nije stvorio za hirurga, al kuac, hoće da ide za snovima i bude hirurg, na prečac. Uzmi skolu, primi se knjige, izuči, dobij dozvolu za baviti se tim poslom pa opleti. Niko ti ne brani. Nema prečicom. Ali, dok to neki shvate…zato nam i jest i kako jest, huligani predsjednici….šta fali:-)

Petar

Laički gledano imaš super radova. Ovaj Exon RT me prilično podsjeća na SCG 003s.
Sve pohvale i puno uspjeha u budućnosti…

J4ZZ3R

Inspirativna i baš poučna priča. Pogotovu za mene koji sam takodje lud za dizajnom automobila i industrijskim dizajnom uopšte. Ali za razliku od tebe Nikola, ja sam imao i kompjutere i podršku roditelja, čak je imućni rodjak hteo da mi finansira studije u Londonu, ali mene je bilo strah. Strah od uspeha i strah od neuspeha jer sam navikao da sve imam i pobedjujem lako. London mi je delovao kao opasan gostujuci teren 🙂 Da upišem industrijski dizajn kod nas nisam ni probao jer prijemni se sastojao u 5 dana crtanja i slikanja sto u doba CAD/CAMa bas i nema… Pročitaj više »

don

Došao ja jedared moj džezeru,na ginekologiju. Dajem tamo vizitke, piše na njima dr.sci, al ne znaju oni čega. No kao za vraga me nisu htjeli primiti da budem ginekolog, iako sam pokušao da objasnim da znam gledat u, jel’ ovaj, i ubacit nekaj Nutra, doduše amaterski jer filmić još nisam snimio tamo od Kleopatre, al me dvije ćelave gorile uljudno izbaciše, mene amatera, priučenog gledača pič,ovaj ginekologa.🥴 Tako je neslavno propala medicinska karijera, pacijenti van! A bio sam se ponadao….🤪

J4ZZ3R

A nisi trke vozio posle Rima i dvokolica nijednom? 🙂 Ili ti je to fah rahmetli TNTa? Kako da znamo da ga nije njegov X3 samopregazio?

don

nisam, jos od onda kad sam pobijedio Cezara, a to se Franji nije smjelo desit, zajeban bio pravo, kratkog fitilja a prgave naravi, pa su nas naganjali po cijelom Rimu, a kako smo bjezali, sreca Musa rahmetli bio prvak, pa smo picili u 16 i tjerali narode, a onda neki historicari i dan danas vicu da je to bila seoba naroda, oni malo promicurniji kazu da je to istocno zajebalo zapadno njegovim oruzjem pa poslalo divljake sa karpata da nasele balkan i sjebu nas Ilire i rimsko carstvo, al to druga prica. A istina je zapravo da je narod bjezao… Pročitaj više »

J4ZZ3R

Vidis da si promašio karijeru, umesto da se denes u pripovedanje hiljadugodisnjeg zivota, da se Tolstoj i Dostojevski zastide ti udario po masinstvu i metalu. I ginekologija bi ti bolje legla. A moga si bit i istoričar, da lepo pišeš i zapisuješ, kad se prvi brat nazvao Kroatom, a njegov drugi Srbinom. Mogao bi da pišeš i o rahmetli Encu Ferrariju, dnevnike gospodjice Mercedes, kad je Soichiro Honda kupio prvi srafciger. Svasta si mogao, a ti piješ sok od celera i greješ pozadinu u B klasi Nego nek je tebi srecan 25. Maj i još jedma titula Dinama 🙂 Znam… Pročitaj više »

moron

Ne, „Modri“ nisu njegov klub … On je čovek sa „Poljuda“ … I to generacija Ivana Gudelja, Zorana i Zlatka Vujovića …

don

Uj..grom i pakao! Nicija nije do zore , vice Vatreni poljubac, tako je i Roma osvajala prvenstva do pada Carstva, a tad smo Musa i ja odlucili osnovati Juventus. I tam smo nakantali u borbi za titulu fk vatikanski, tada marginalan klub krimosa sa rimskog brezuljka koji su sanjali da uspostave novu vjeru jer 98%stanobnika su pagani, od preostalih 2% citavih 90% slijedise onog popa sto mu ime zaboravljam vazda, ostatak oko fk vatikanskog. I sad, kako ih mi nabismo, i oni na nas navalise, nista nam nije preostalo neg da preplivamo Jadran i u Spalatu osnujemo Hajduk, za inat… Pročitaj više »

moron

Mislio sam da je „Hajduk“ mladji i da na grbu piše „1911“, po godini osnivanja kluba ?
Barem na onom grbu koji ja pamtim iz detinjsitva, sa petokrakom u sredini …

don

A velim ti ja, osnovali ga ja i Musa kad smo izbjegli iz Italije,a onda smo dernecili sve do 1945, kad sam ja na Visu rekao da je bolje da smo se ovdje okupili, da revitaliziramo Ajduka da nam bude ki Liverpul! Na to će Musa upitno, Zakaj Liverpul? – pa zato, da budemo najbolji na otoku!!!!
A te 1911 smo mi igrali fuzbal odvajkada, i onda došli ti studenti i viču meni, dotture, uspjeli smo registrirati Ajduka i u ovu državu koja ti nije draga. A kako će mi okupator biti drag, asti Gospe?

Izmenjeno 2 godine pre od strane don
BB

Prvi grb Hajduka je bio na ćirilici, vjerovao ili ne.

moron

Znam

moron

Moja dva brata su bila Hajdukovci i kuća nam je bila puna raznih rekvizita Hajduka …

Don

Jednom ajdukovac, uvijek ajdukovac.
I sad kad nam je Gustav (onaj iz crtica) trener. E, a kad je Musa doveo Cezarovog ministra za trenera, ja mislio da je poblesavio. ajd sto je Adama stavio na klupu da bude trener FK Croatije, poznato je da su oni stariji od Ajduka, neg se kabel i Habel nisu mogli dogovorit ko ce bit prvi napadač, pa izbila svadja a svi znamo kako je završilo. Poslije su navijači optužili vlasnika kluba tj Musu i tako je poceo nas prvi egzodus. Ma sta da ti pričam dalje…

don

A jesam li ja tebi pričao o bitci kod Andrinopolja?