Zanimljivost dana: Poslednji Mohikanac
Dok su se Sjedinjene Američke Države krajem sedamdesetih godina borile s posledicama ekonomske krize, sve strožijim ekološkim regulativama i slabljenjem tržišta za vozila visokih performansi, australijski ogranak Forda je doneo jedno od najhrabrijih i najznačajnijih rešenja u istoriji domaće automobilske industrije. U trenutku kada su legende iz sveta mišićavih automobila tiho nestajale s traka, Ford Falcon Cobra je zasijao kao poslednji istinski mišićavi automobil svog vremena, i to ne u Detroitu, već u Brodmedouzu u australijskoj provinciji Viktoriji.
Sedamdesete godine prošlog veka predstavljale su turbulentno razdoblje za američku automobilsku industriju. Period koji danas poznajemo kao „era Malaise“ obeležen je krizom identiteta. Zakoni o emisiji izduvnih gasova, rastuće cene goriva i sveprisutna ekonomska nesigurnost prisilili su proizvođače da se okrenu kompaktnijim, štedljivijim i bezbednijim vozilima.

U tom procesu, nekadašnji simboli snage i slobode kao što su mišićavi automobili bili su marginalizovani, osakaćeni ili jednostavno ukinuti. Kao jasan primer tog pada može poslužiti Ford Mustang, koji se iz ikone visokih performansi pretvorio u skromni Mustang II. Njegova najjača verzija, King Cobra iz 1978. godine, razvijala je svega 139 konjskih snaga. a prvi put u istoriji je debitovala i verzija sa četiri cilindra ispod haube.
U Australiji, situacija je bila znatno drugačija. Iako su i tamo na snagu stupile određene regulative, lokalno tržište je i dalje cenilo snažne limuzine i kupee s motorima V8 i s pogonom na zadnje točkove. Ford Falcon je već godinama bio stub performansi na australijskom asfaltu, a verzije poput GT-a i GS-a ostavile su dubok trag, kako na putevima, tako i na stazi Mount Panorama u Bathurstu.

Do 1978. godine, generacija Falcona nazvana XC približavaala se kraju životnog ciklusa. Novi model pod kodnom oznakom XD bio je u završnoj fazi razvoja i planiran za lansiranje naredne godine. Ključna promena bila je ta da će firma s novim modelom izostaviti ponudu verzije kupe s dvoje vrata i čvrstim krovom (naslednik je bio dostupan samo kao limuzina, karavan i van), što je značilo da je era velikog sportskog kupea došla do kraja.
Međutim, kako to često biva, legende se rađaju iz neplaniranih okolnosti. Fordova australijska divizija se suočavala sa viškom od oko 550 nezavršenih karoserija kupea XC Hardtop u fabrici, a procena bila je da će tržište apsorbovati jedva 100 do 150 jedinica do kraja godine. Ostajalo je oko 400 kupea koje niko nije želeo.
U februaru 1978. godine je održan sastanak glavonja unutar firme na kojem se razmatralo kako rešiti taj logistički problem. Jedan od bizarnih predloga bio je stvaranje izdanja „Playboy“, crne boje sa logotipima poznatog magazina i specijalnim enterijerom. Ideja je ubrzo odbačena zbog neusklađenosti sa porodičnom reputacijom brenda.

Tada na scenu stupa Edsel Ford II, novi direktor prodaje i marketinga kompanije, i praunuk samog Henrija Forda. Njegov predlog bio je odvažan, nostalgičan i nadasve američki – napraviti ograničenu seriju Falcona inspirisanu Shelbyijem Mustangom iz šezdesetih godina, pod imenom Cobra. Iako je ideja u početku naišla na skeptične poglede, autoritet prezimena Ford i urgentnost problema pretegnuli su tas na vagi, pa je projekat dobio zeleno svetlo.
Transformacija je bila i stilska i mehanička. Svih 400 primeraka Falcona Cobre obojeno je u belu boju s dvostrukim plavim trkačkim prugama koje su prelazile preko haube, krova i prtljažnika. Na bokovima su dominirali Cobrini amblemi, dok su prednji i zadnji spojleri, kao i karakteristične 15-inčne felne Globe Bathurst, dodatno pojačavali vizuelni identitet. Unutrašnjost je dobila plavo-crnu tkaninu tipa „Onkaparinga“, inače planiranu za budući XD Falcon, i umereno sportski ambijent, s numerisanom pločicom na kaseti koja je označavala redni broj automobila, od 001 do 400.

Mehanika je takođe stigla iz Sjedinjenih Američkih Država. Prvih 200 jedinica dobilo je Fordov V8 poznatiji pod imenom Cleveland. Razvijao je 217 konjskih snaga iz radne zapremine 351 kubnog inča (5,8 litara), dok je ostalih 200 primeraka (izuzev jednog izuzetka) sa nešto manjim benzincem radne zapremine 302 kubna inča (5,0 litara) s 202 konjske snage. Obe verzije bile su dostupne sa četvorostepenim manuelnim ili trostepenim automatskim menjačem.
Uprkos relativno skromnim brojkama prema današnjim standardima, ovi motori su u svoje vreme predstavljali vrhunac dostupne snage, posebno imajući u vidu da su američke alternative te iste godine retko prelazile 150 „grla“. Australijski Falcon Cobra bio je istinski sportista V8 u vremenu sveopšte štednje. Standardna oprema uključivala je diferencijal s ograničenim proklizavanjem, unapređeno sportsko ogibljenje, kao i četiri diska, što je detalj koji je bio rezervisan samo za modele sa ozbiljnim performansama.

Da bi model mogao da se takmiči u australijskom šampionatu turističkih automobila, bilo je potrebno proizvesti najmanje 30 primeraka sa specijalnim trkačkim komponentama za homologaciju. Tako nastaje Option 97, poznat i kao Bathurst Special.
Ovi automobili dobijaju ojačanja šasije, šire lukove, modifikovan prednji spojler i haubu od plastike ojačane ugljeničnim vlaknima, lakša trkačka sedišta Scheel KBA90018, kao i dodatne hladnjake i tehnička unapređenja neophodna za trke izdržljivosti. Upravo ti primerci su bili baza za trkačke automobile koji su 1978. godine trijumfovali na čuvenoj stazi Mount Panorama, tokom trke Hardie-Ferodo 1000.

Fordov tim predvođen Alanom Mofatom i Kolinom Bondom završio je trku na prvom i drugom mestu, i to u identično ofarbanim Falcon Cobrama, vozeći jedan iza drugog kroz cilj. Iako je odluka da Bond ostane iza Mofata izazvala određene kontroverze, scena njihovog zajedničkog ulaska u cilj ostala je zapisana kao jedna od najikoničnijih u istoriji australijskog automobilizma.
Falcon Cobra je, uprkos sumnjama da će njegovo američko poreklo odbiti domaće kupce, doživeo ogroman tržišni uspeh. Svi primerci su unapred rasprodati kroz Fordovu distributersku mrežu, a na tržištu polovnih automobila brzo su postali kolekcionarski dragulji. Danas, originalne jedinice, posebno Option 97 Bathurst, postižu vrtoglave cene na aukcijama i uživaju gotovo mitski status među kolekcionarima i ljubiteljima australijskih klasika. U onim retkim prilikama kada menjaju vlasnike, potrebno je izdvojiti više od 300 hiljada autralijskih dolara.
Ford Falcon Cobra nije bio samo izlaz iz problema prekomernih zaliha karoserija. Bio je kulturni momenat, inženjerski otpor, i zvuk V8 koji je odjekivao kao protest protiv globalnog trenda slabljenja performansi.
Za sve koji veruju da „muscle car“ mora biti američki, dvovratni i proizveden isključivo u Detroitu, Falcon Cobra predstavlja snažan kontraargument. U vreme kada su američki automobili s V8 tonuli u zaborav, Australija je, makar na kratko, preuzela palicu čuvara prave snage. U svakom smislu te reči, Ford Falcon Cobra nije bio kopija američkog sna. Bio je njegova evolucija, doduše ispisana u južnoj hemisferi.
Zoran Tomasović
(20)

