Bajka o Trnovoj Ružici ili kako oživeti retro dizajn na pravi način
Da li se sećate ove bajke? Glasi ovako:
„Negde daleko, preko sedam gora i sedam mora, živela je mala princeza Ružica sa tatom i mamom. Posto se tata nesto zamerio zloj veštici, ova za osvetu začara princezu Ružicu sledećim rečima: kada napuniš toliko godina, ubošćeš se na otrovno vreteno i umrećeš! To je čula dobra vila i pokušala je da ublaž kletvu – upotrebila je svoju moć i promenila je: umesto da umre, princeza Ružica će pasti u dubok san. Iz tog sna probudiće je jedan mladi princ svojim poljupcem!“
Pošto AutoRepublika nije mesto za bajke već za automobile, da razjasnimo ko će danas da preuzme ulogu Trnove Ružice! Biće to naša draga, mala Isetta! Ovo je njena priča.
U ranim godinama posle Drugog svetskog rata Evropa je bila razrušena i siromašna. No, bez obzira na to, privredni razvoj zahtevao je mobilnost – najvažnije je bilo da se vozilo kreće i da bude što jeftinije! Italijanska firma Iso Rivolta, koja se inaće bavila metalnim konstrukcijama, došla je 1953. na ideju da napravi mali jeftini automobilčić. Tako je nastala prva Isetta, koja nije bila nikakva dizajn-studija vec inžinjerska konstrukcija sa brutalno strogim zahtevima:
- Auto je morao da bude što manji, građen sa što manje materijala, da bi bio što jeftiniji.
- Samo jedna vrata za oba putnika, zato što je to jeftinije nego dvoje vrata.
- Veoma uska zadnja osovina, zato što je mogla da funkcioniše bez diferencijala.
- Najmanji mogući motor da bi bio što jeftiniji.
- Minijaturni točkovi, takođe što jeftiniji.
Tih godina u Evropi je bilo više proizvođača koji su proizvodili male jeftine automobile po svojim receptima. Uglavnom su svi pali u zaborav – osim Isette. Zašto? Italijani kao da imaju čarobni štapić za male automobile, sve što oni naprave mora da bude lepo i simpatično, da izaziva pozitivna osećanja i dobro raspoloženje. Upravo se to dogodilo sa Isettom, bila je veoma simpaticna i te emocije prate je do danas!
Isetta 1953 Isetta Spiaggina 1954
Dimenzije Isette: 2.290×1.370×1.340 mm, motor 0,2 l i 9,5 KS.
Dizajn Isette nije nastao kao nekakva slučajna inspiracija, to je bio princip „forma prati funkciju“! Šta to ovde znači:
- Napred gde su putnici karoserija ima dovoljnu širinu i visinu.
- Prema zadnjem delu, gde je sasvim uska pogonska osovina, karoserija se sužava po širini i visini.
- Tako je dobijena perfektna forma kapljice, koju mnogi objašnjavaju aerodinamikom!
Interesantno je da je već sledeće godine, 1954, Iso napravio otvorenu varijantu Isette sa imenom Spiaggina. Bio je to prvi auto za plažu na svetu! Tek 1960. godine FIAT je napravio svoju varijantu autića za plažu na bazi modela 500. Bio je to čuveni Jolly. Od tog momenta moda otvorenih automobila raširila se prvo po Italiji a zatim po celom svetu kao požar!
Iso je proizvodio Isettu samo dve godine, od 1953. do 1955, a BMW je 1955. odkupio licencu i proizvodio je od 1955. do 1962. godine. Poznato je da je Isetta spasila BMW od definitivnog stečaja, jer posle rata nije više smeo da proizvodi avionske motore.
Sa završetkom proizvodnje 1962. godine naša Trnova Ruzica pala je u dubok san. Da li će se naći princ da je probudi poljupcem, pitanje je sad?
I gle čuda! Posle vise od 50 godina provedenih u dubokom snu pojavio se plemeniti vitez koji je rešio da Isettu vrati u život! Bio je to vlasnik jedne male porodične firme iz Švajcarske. Naziv firme je Micro Mobility Systems AG, osnovana je 1996. godine a vlasnik je Vim Ouboter sa sinovima Merilinom i Oliverom. Program ove firme obuhvatao je električne trotinete i skejtbordove, sa ovim programom porodica Ouboter zaradila je milione. Jednoga dana, tata Vim je odlučio da pokusa da napravi svoj mikroauto, naravno električni. Kao uzor za svoj auto odabrao je staru Isettu! Znaci, biće to retrodizajn jednog veoma popularnog malog automobila, koji je i pored tih 50 godina sna još uvek bio prisutan kao omiljena tema kod ljubitelja oldtajmera. Prvi prototip, koji je već dobio ime Microlino, konstruisan je u saradnji sa „Visokom školom za primenjenu nauku“ u Cirihu i sa firmom Designwerk Technologies AG, koja je već proizvodila mala privredna e-vozila. Zahvaljujući svom postojećem programu, Vim je već imao dobre veze u Kini, gde je napravljen njegov prvi prototip, koji je uz dosta komplikacija transportovan u Švajcarsku. Prototip je 2016. izložen na sajmu u Ženevi. Informacija o Microlinu je kao bomba odjeknula u masovnim i stručnim medijima, svi su se utrkivali ko ce više komplimenata da izmisli i uputi kreatoru! U takvoj atmosferi, gde je sve obećavalo veliki uspeh, tata Vim je odlučio da poveća ulog. Osnovao je svoj razvojni tim u kome je bilo nekoliko prominentnih specijalista za konstrukciju, proizvodnju i dizajn. Razvoj Microlina dobio je sada vrlo visok profesionalni nivo!
Izrada modela za dizajn. Provera arhitekture i ergonomije.

Noseća konstrukcija od presovanog aluminijumskog lima je absolutni vrhunac lakogradnje u auto-industriji! U klasi malih vozila L6e/L7e presovane konstrukcije uopšte nisu u primeni zbog visoke cene investicije i zbog malog broja vozila. Rezultat ove tehnologije jeste veoma lagana, čvrsta i kruta noseća struktura. Spoljašnje oplate prave se od plastike.
Ako bi napravili poređenje između aluminijumske konstrukcije Audija A2 iz 1999. godine i Microlina, moglo bi slobodno da se kaže da je struktura karoserije malog Audija bila primitivna u odnosu na Microlinovu! Za tih 20 godina tehnologija aluminijuma strahovito je napredovala!
Proizvodnja Microlina bila je prvo dogovorena sa nemačkom firmom Artega. Vlasnik te firme pokazao se kao prevarant – kopirao je Microlino i predstavio ga kao svoj produkt! Prevara je dovela do sudskog spora. Sud je dosudio pravo firmi Artega da moze takođe da napravi svoju kopiju Isette! Ovo je tipičan slučaj nemačkog pravosuđa gde stranac ne može da dobije spor protiv Nemca!
U nastavku price, firma Micro Mobility pronašla je jednu firmu u Italiji koja je prihvatila da proizvodi Microlino. Italijanska vlada bila je takođe raspoložena i dotirala je investiciju za proizvodnju. 2022. je počela serijska proizvodnja.
Serijska proizvodnja, montaža. Preserajski alat, jedan deo.
Ovo je jedan od preserajskih alata/kalupa i to jedna polovina. Ova slika samo delimično odkriva koliko je proizvodnja karoserije kompleksna i skupa!

Serijska proizvodnja, sklapanje noseće strukture karoserije.

Šasija Microlina sastoji se od standardnih aluminijumskih polufabrikata.

Microlino iz serijske proizvodnje, sa tatom i sinovima.

Microlino, ulaz u vozilo. Stub volana u prvoj varijanti bio je pokretan, kao kod Isette, bio je spojen sa vratima. Kasnije je usvojena nepokretna varijanta sa malim ekranom sa instrumentima.

Microlino iz serije, izgleda kao veoma kvalitetno i profesionalno konstruisan i izrađen auto!

Microlinov prtljaznik pruža 230 litara.

Microlino je zadrzao konusni oblik karoserije koji je imala Isetta.
Dimenzije:
- 2.519×1.473×1.501 mm, rastojanje osovina 1.500 mm.
Težina:
- klasa L6e 496,
- klasa L7e 530 kg, zavisi od veličine baterije.
Motor:
- klasa L6e 8 kW, brzina 45 km/h
- klasa L7e 12,5 kW, brzina 90 km/h.
Baterije:
- 6 kWh, radijus 91 km
- 10,5 kWh, radijus 177 km
- 14 kWh, radijus 230 km.
Cena: oko 20.000 evra. Klase L6e i L7e ne smatraju se pravim automobilima, tako da Microlino nije mogao da dobije državne subvencije!
Poslovni rezultat: znatno ispod očekivanja! U periodu 2022– 2025. proizvedeno je samo 4.800 vozila. Obim investicije je preko 70 miliona evra. Porodica Ouboter bori se protiv stečaja.
Rezime price:
Isetta, naša princeza Trnova Ružica, pala je u duboki san 1962. godine. Posle duge 54 godine, 2016. godine dosao je princ Vim Ouboter da je probudi iz sna. I uspeo je! Na žalost, umesto da sada srećno živi, naša princeza pala je u komu! Neizvesno je da li će ostati u životu. Zašto, pitanje je sad? To je esencija ove priče!
Uzroci neuspeha projekta Microlino
Uzroci neuspeha ovog projekta su brojni a mogu da se podele u nekoliko grupa.
- Prevelika investicija
Razvoj i proizvodnja noseće strukture karoserije od presovanog aluminijumskog lima je dominantan deo investicije, koji višestruko premašuje sve ostalo! Generalno su troškovi izrade preserajskih alata (kalupa) ekstremno visoki a pored toga su nefleksibilni jer odgovaraju samo jednoj generaciji karoserije. Izbor ove tehnologije za tako malo vozilo, za koje se unapred zna da će imati ogranicen obim proizvodnje, jeste absolutno nerazuman! U ovoj klasi vozila proizvođači koriste standardne polufabrikate, od kojih pomoću najjednostavnijih proizvodnih operacija – sečenje, savijanje, zavarivanje – sastavljaju noseću strukturu vozila. Tako dobijena rešetka pokriva se panelima od termoplastike.
- Visoka cena
Mikroautomobili nikada nisu bili jeftini, barem ne u Evropi. Cena od 10 do 15 hiljada evra za tako mali i skroman auto je više nego visoka ali prolazi na tržištu. Microlino sa svojih 20.000 evra zašao je duboko u prostor pravih automobila klase M1, koji zadovoljavaju sve moguce zakonske propise, raspolažu pristojnim performansama i obezbeđuju solidnu pasivnu bezbednost. Pod ovakvim uslovima, Microlino mogu da kupuju samo ljudi sa jakim emocionalnim vezama prema ovom autiću!
Na to sve nadovezao se i problem nemogućnosti dobijanja državnih subvencija za e-vozila! Političari su presudili po kratkom postupku: „po zakonskoj definiciji, ovo nisu automobili vec motorcikli na tri ili četiri točka, prema tome nema subvencija!“
- Konceptualne greske
Ovo je za nas kljucna tema: kako preneti jedan retro koncept i dizajn na moderno vozilo! Vim Ouboter je upravo u izboru koncepta svog Microlina napravio fatalnu grešku – sve greške koje je imala nekadašnja Isetta on je u celosti preuzeo i ugradio u Microlina! Jošjednom da se vratimo unazad – Isetta je nastala u doba teškog siromaštva u posleratnoj Evropi. Za izradu vozila u takvoj situaciji absolutni prioritet imao je samo jedan atribut – što niža cena! Isetta je bila građena upravo po tom kriterijumu – što jeftinija. Zato je bila mala, neudobna, nepraktična, prespora ali jeftina! Nasuprot pedesetim godinama prošog veka, savremeni auto, ma koje veličine, mora da pruži određeni prostorni komfor, ergonomsku poziciju putnika, dovoljno upotrebljivog korisnog prostora, barem minimalne putne performanse, pasivnu bezbednost, itd. Izborom klase L6e/L7e Microlino je oslobođen brojnih zakonskih obaveza ali ne i funkcionalnih! I tu je sada problem – funkcionalne karakteristike Microlina nalaze se na nivou stare Isette!
Godine 2016. u svim medijima objavljena je informacija o Microlinu, sa puno emocija i oduševljenja! Meni je odmah postalo jasno da je Microlino zadržao stari koncept, koji ce potencijalni vlasnik primetiti tek kada pokuša da sedne u njega ili da nesto utovari. Bila je to 2020. godina, kada je Vim Ouboter objavio odluku da pocinje sa razvojem Microlina, sasvim spontano odlučio sam da ga upozorim na ovu opasnost. Napisao sam jedan word dokument sa detaljnim opisom grešaka starog koncepta. Dokument sam poslao mejlom na zvanicnu adresu firme. Nisam očekivao odgovor ali vrlo brzo sam ga dobio. Odgovor je ukratko glasio: „zahvaljujemo na vašim sugestijama ali mi ostajemo pri izabranom konceptu.“ Pomislio sam „OK druže, kako hoćeš, neću više da se uplićem“.
Nekom igrom slučaja, Dejan i ja smo počeli da razmišljamo o terenskoj varijanti Microlina. Rad je trajao više od godinu dana, u septembru 2021. godine smo završili – imali smo 3D model i nekoliko desetina fotografija vhunskog kvaliteta a ja sam napravio prezentaciju sa istorijatom i sadržajem projekta. Ovu prezentaciju prvo sam poslao porodici Ouboter sa pitanjem da li možda imaju interesa da preuzmu naš projekat. Odgovor je stigao veoma brzo i bio je veoma ljubazan. Ukratko, sadržaj je bio sledeći: „Dragi Vladimire, oduševljeni smo predlogom ali u ovom momentu nemamo više ni vremena ni novca za nove projekte!“ Bila je to vrlo teška faza uvođenja u proizvodnju, koja je počela tek dve godine kasnije, 2022. U međuvremenu razmenili smo nekoliko mejlova a zatim smo se lično upoznali na sajmu u Minhenu. Bio je to srdačan prijateljski susret.
Posto Vim i sinovi nisu imali mogućnosti da se pozabave projektom, objavili smo na više mesta informaciju o terenskom Microlinu. Prvo sam se obratio „Auto, Motor und Sportu“, na njihovom sajtu pronašao sam ime jednog od glavnih urednika. Bilo je već kasno uveče kada sam mu mejlom poslao prezentaciju. Samo 15-20 minuta kasnije kod mene je zazvonio telefon – bio je to taj urednik! Njegova reakcija bila je neverovatno emotivna! Bio je jako uzbuđen, teško je disao, goreo je od zelje da sazna što vise! Njegovo prvo pitanje je bilo „da li ste ga već napravili?“ Zatim smo imali dug razgovor i razmenili gomilu informacija. Dan kasnije informacija je u njegovoj obradi bila objavljena na sajtu AMS-a! Ovo je link, koji još uvek funkcioniše.
Posle objave u AMS-u na nas se sručila lavina interesenata sa molbama da i oni objave naš rad. Najsrećniji medju njima bili su klubovi obožavalaca Isette iz cele Evrope.
Lista koncepcijskih problema Microlina – prevod mog pisma iz 2016 godine.
Sadržaj ove liste je za ovu priliku nesto manji u obimu nego u originalu.
- Nedoslednost reakcija publike
Reakcije publike moraju se posmatrati veoma kritički, mora se otkriti šta se zaista krije iza toga! Neće biti prvi put da automobil izaziva oduševljenje javnosti, da bi se zatim obim prodaje našao na dosta nižem nivou od očekivane. U osnovi ovog fenomena leži istina da kada ljudi kupuju automobil, mnogo više ih vodi logika nego emocije! Ovde važi sledeća logika: „Automobil je privlačan, ali neka ga kupi neko drugi a ne ja!“
- Vrata na prednjem delu karoserije
Koncept ovog automobila sa vratima na prednjem zidu je apsolutno neobičan za današnja shvatanja. Ovo može unapred izazvati podsvesnu odbojnost prema kupovini ovog automobila! Međutim, upotreba u praksi donosi definitivnu KO-odluku!
- Problem poprečnog parkiranja
Koncept vrata Mikrolina zasnovan je na ocekivanju da se ovaj automobil uvek može parkirati upravno na put. Međutim, to je netačno, automobili su skoro uvek parkirani paralelno sa putem a širina takvih parking mesta je približno 2,0-2,1 metar. Ovo je nedovoljno za dužinu automobila od 2,4 metra. Štaviše, to znači da će ili prednji deo automobila biti pozicioniran u pešačkoj zoni ili će njegov zadnji deo ostati na kolovozu, neosvetljen i stoga veoma opasan.
- Problem nedovoljnog prostora za otvaranje vrata
Prilikom parkiranja paralelno sa ulicom, automobil ispred može da zauzme prostor ispred Microlina koji je potreban za otvaranje vrata. Razmak između uzduzno parkiranih automobila je uvek veoma mali, možda 30-40 cm. Da li je ovaj razmak dovoljan da se vrata Microlina otvore dovoljno široko za ulazak?
- Problem nedovoljnog komfora za ulaz/izlaz
Automobil u gradskom saobraćaju biće često parkiran i isto toliko često odvijaće se proces ulaska i izlaska! Zato je sasvim logično da gradski automobil pruži udoban i brz ulazak i izlazak. Čisto geometrijski posmatrano, ulazak i izlazak iz Microlina nije udoban! Na primer, prilikom izlaska čovek mora prvo snagom svojih mišića da ustane iz niskog položaja sedenja (odprilike 20 – 25 cm od poda vozila) a zatim da se prilično sagne da bi izašao kroz okvir vrata. Kada se konačno provuče kroz otvor vrata i uspravi se, covek sada mora da preskoči prednji branik i da se spusti na kolovoz. Visina poda vozila iznad kolovoza veća je više nego duplo od standardne visine stepenika u zgradama (oko 18 cm). Za vašu informaciju, nakon testiranja brojnih vozila, časopis „Auto, Motor und Sport“ je utvrdio da je optimalna visina sedenja oko 55 cm od površine puta. Prilikom izlaska sa strane, stopala treba prvo da dodirnu površinu puta a tek zatim osoba izlazi iz vozila, bez potrebe da savija glavu ili gornji deo tela. Problem Microlina je u ovom slucaju nemogućnost korišćenja visine sedišta od kolovoza jer se proces ustajanja/sedenja odvija u unutrašnjosti vozila!
- Problem ulaska/izlaska pri vremenskim nepogodama
Cela procedura traje predugo, pri čemu je otvor vrata u celosti izložen kiši i snegu. Zbog velikog nagiba prednjeg zida, vertikalna projekcija otvora vrata je vrlo velika. Ulaz kiše i snega i to u većoj količini je nemoguće izbeći!
- Problem pasivne bezbednosti pri prednjem udaru
Prvi problem predstavlja minimalno rastojanje nogu putnika od prednjeg branika. Deformacija karoserije pri udaru vrlo brzo se prenosi u prostor za putnike.
Drugi problem je deformacija vrata pri prednjem udaru. Ova deformacija moze lako da dovede do zaglavljivanja vrata, cime se otežava/onemogućuje pristup povređenim putnicima.
- Problem bočne stabilnosti
Zadnja osovina Microlina nije toliko uska kao kod stare Isette ali je ipak upadljivo uža od prednje. Sasvim logično, to dovodi do smanjene bočne stabilnosti. Video pokazuje ponašanje Microlina na testu.
- Problem smanjenog korisnog prostora
Zadnji deo karoserije Microlina ima oblik prostornog konusa – bočno suženje i kosu liniju krov-zadnje staklo. Zapremina prtljažnika od samo 230 l može se smatrati dovoljnom za dnevnu kupovinu u samousluzi ili na pijaci. Međutim, u svakodnevici javljaju se potrebe za više prostora. Osim toga, sasvim je logično da se površina koju Microlino zauzima na kolovozu, 2.519 x 1.473 mm, maksimalno iskoristi. Suženje zadnjeg kraja ne pruža baš nikakvu prednost u saobraćaju! U Evropi postoji nekoliko proizvođača mikrovozila sa jako dugom tradicijom. Njihovi automobili imaju vecu duzinu, 2,8 – 3,0 m, a pružaju dovoljno prostora za četiri putnika ili veliki prtljažnik od oko 500 litara.
- Problem širenja familije vozila
Karoserija Microlina ima izrazitu formu kapljice, koja je veoma zaobljena u svim mogućim pravcima. Promena bilo koje dimenzije vozila dovodi do suviše upadljive promene dizajna, jer je nemoguće zadovoljiti tangencijalne spojeve površina. Na primer, pokušaj da se Microlino pretvori u mikro-dostavno vozilo (probali smo!) vodi u grubo odsecanje gornjeg zadnjeg dela karoserije i ugradnju jednog kutijastog tovarnog prostora. Promena visine ili dužine vozila zahtevala bi konstruisanje sasvim novih stranica, sto dalje znači investiciju u nove preserajske alate. Kutijasta forma karoserije je mnogo zahvalnija za ovu strategiju!
- Problem zadnjeg pogona
Arhitektura Microlina ne dozvoljava ugradnju prednjeg pogona na prednjoj osovini. Razlog – nema mesta jer se noge putnika nalaze upravo u tom prostoru. Iz tog razloga pogon je pozadi, jedan e-motor nalazi se izmedju točkova. Kod malih vozila zadnji pogon izaziva vrlo neprijatne reakcije u krivini i na klizavom kolovozu. Prednji pogon pruža mnogo više sigurnosti i lakšu kontrolu nad vozilom za svakog vozača a ne samo za reli majstore!
Problem ugradnje prednjeg pogona mogao bi da se reši u okviru postojeće arhitekture Microlina ugradnjom e-motora direktno u prednje tockove. Ovakve konstrukcije su već odavno isprobane i potvrđene ali još uvek nisu u masovnoj upotrebi. Motori u točkovima pružaju još jednu prednost a to je povećan prtljažni prostor pozadi.
Zaključak bajke o Trnovoj Ruzici
Ova dugačka priča o Trnovoj Ružici, tj. o Isetti i Microlinu, ima za cilj da argumentovano i detaljno prikaže sve strategijske greške učinjene u razvoju Microlina. Porodica Ouboter je sa velikim oduševljenjem pristupila ovom projektu. Uložili su ogroman novac, sve što su imali i sigurno su se preko toga jos zadužili, uložili su ogroman rad i energiju da svoj san sprovedu u delo! Rezultat: sada se nalaze pred stečajem. Još uvek nekako funkcionisu, o njima već odavno nema ni reči a meni je neprijatno da pošaljem mejl sa pitanjem „kako ste?“ Plašim se da bi izgledalo da se podsmevam.
Ne zalazeći ponovo u detalje koji su u predhodnom tekstu vec opisani, osnovna greska Microlina sastoji se u tome sto je u 21. vek preneo sve greške svog uzora, Isette. Još jednom, konstruktori Isette nisu bili glupi, na protiv, oni su konsekvento ispunili zahteve svog zadatka – jeftino vozilo. Pri tome su svesno išli u neverovatne kompromise, koji su tada mogli da budu tolerisani. Ali danas ne. Moderna Isetta, tj. Microlino, morao je da bude koncipiran i konstruisan prema savremenim zahtevima tržišta i propisa.
Druga greška ovog projekta jeste izbor tehnologije presovanih elemenata od Al-lima, sto je jos uvek rezervisano samo za automobile najviše klase! Proizvodnju Microlina trebalo je započeti sa najjednostavnijom mogućom tehnologijom da bi se izbegao rizik velikih investicija i da bi se što pre ostvario profit. Sa povećanjem obima proizvodnje i prilivom novca, tehnologija je mogla da se poboljšava korak po korak.
Kada se stvori zdrav koncept novog vozila sada moze da se pristupi realizaciji retrodizajna. Uzorno vozilo ima neke karakteristicne detalje i forme koji mogu da se prilagode novom konceptu. Po pravilu, nove verzije nekada popularnih modela, na primer R5, FIAT 500, Mini, Twingo, itd, danas su dosta veće. Razlozi su veći zahtevi komfora i korisnog prostora nego ranije, plus zahtevi pasivne bezbednosti. Mini je porastao sa nekadasnjih 3,0 m duzine na 3,7 m, FIAT 500 sa 3,0 m na 3,6 m, itd. Zbog toga se niko nije bunio, vazno je da novi modeli liče na stare! Zadatak ovih retro projekata je ispunjen!
Hvala na pažnji!
Vladimir Matijasević
(410)






hvala na opsirnoj analizi jednog, u pocetku, obecavajuceg koncepta. Gotovo svaki dan na putu do posla sretnem jedan microlino. Budi emocije! Ali u prisustvu ostalih automobila oko njega uglavnom SUV-ova deluje nebezbedno i nezasticeno…
Interesantno, ja jos ni jedan nisam video na ulici. Gde zivis?
Ima jedan u Banjaluci, plavi…
Često ga vidim.
Dortmund, NRW
Šta su investitori mogli da urade kada su 2020. godine dobili prvo Matijino pismo? Oni su u taj projekat ušli bar deceniju ranije ( prototip je bio izložen još 2016. )
Investori su se okupili na pocetku projekta 2020 godine. Ko su investori nije mi poznato. Siguran sam da je tata Vim moju informaciju zadrzao za sebe. Bio je sasvim odusevljen svojom idejom i reakcikom publike, glavu bi dao samo da ostvari svoj san! Njegov odgovor je suvise brzo stigao, sto govori da nije investirano vreme u diskusije.
Ima ona: Pazi šta želiš, neke želje se i ostvare 😉
Izuzetno detaljan tekst. Bravo.
Šta znam, mene je uvek čudilo da neko ne proceni troškove razvoja proizvoda, i proveri plasman na tržištu. Ogromna su ulaganja, i loš plasman proizvoda ne opravdava ulaganje.
A u ovo malo čudo, uloženo je puuunooo para. Kako li izdrži neko toliki gubitak uloženih sredstava.
U celoj priči, nije mi bajka sama reinkarnacija malog auta, već misao da će se prodavati toliko da opravda ulaganje u kompleksnu proizvodnju.
„Mene je uvek čudilo da neko ne proceni troškove razvoja proizvoda, i proveri plasman na tržištu.“ I mene cudi! 🙂 Po mojoj slobodnoj proceni, oko 80% startap projekata propada zbog lose procene trzisnog uspeha. Ljudi se zanesu svojim snovima, gube razum kao drogirani! Mnogi misle da ce svojim delom promeniti svet, drugi su ubedjeni da ce se naci investor, itd. Imali smo mi taj slucaj u bivsoj Jugoslaviji – projekat A075 iz koga je nastala Tara. Konstruisao sam vozilo koje je perfektno funkcionisalo na bazi najjeftinije moguce tehnologije, izradio sam detaljan elaborat sa procenom troskova osvajanja presovane karoserije. IMR se… Pročitaj više »
Pvaj đe princ iz ove bajke podsjeća na Makrona… Oženio babu stariju 100 godina od sebe 😜 Iz istog razloga, i ova princeza iz priče je pala u komu – godine stigle 😜 Nisam znao da je konstrucija pravljena od aluminijskih presovanih panela, to je novost za mene u ovoj priči ali i objašnjenje zašto to neće uspjeti. Ta odluka da se ide sa presovanim aluminiskim panelima kao dio konstrukcije je u suštini ona kletva zle gorde vile koja će stići Izetu… Vladimir, kao dobra vila je pokušavao da upozori Izetine roditelje da prave grdnu grešku, no oni su bili… Pročitaj više »
https://www.youtube.com/shorts/P8kckTGIIuU
evo i video priloga…
Zvuk je bašššššššššš
Dobar to ovaj video! E, sada bi neko tvog kalibra, 193 cm, trebalo da demonstrira ulaz-izlaz! Moron takodje. 😃🤣
Veoma lep tekst, kao i svi Matijini. Ipak, moguće i poslednji na AR, ne daj Bože. Naime, trošimo sate da ispravljamo, i ne ispravimo sve kako bi trebalo jer je nemoguće, na trivijalne i namerne greške u vezi nekorišćenja specifičnih slova (š, ć, č, ž i slično). Grozdan kaže da je obašnjavao Matiji kako da instalira podesan softver, ali džaba. Nije smisleno na tako trivijalne ispravke trošiti jednako vremena kao na samu analizu, takvo očekivanje zvuči čak bahato pomalo. Matija, molim te, poštuj i ti nas što uređujemo tekstove, kao što mi poštujemo i volimo tebe.
Pokusacu, danas sam na tu temu imao razgovor sa Milanom. Ja sam inicirao taj razgovor upravo zbog toga sto sam se osecao neprijatno zbog posla koji vam zadajem.
Ma ti si srce, izvini ako sam bio grub!
I ja tebe! 😃💕👍
Nemojte ljudi ko boga vas molim da neke sitnice stanu na put ovakvim analizama. Matija, ako ništa drugo koristi AI za korekciju teksta.
Slažem se. Meni su Matijini tekstovi jako doprineli da shvatim zašto mi se na primer neki dizajn ne sviđa.
Šta tek ja da kažem.🤔 Kolike li bi tek bile greške za neki moj tekst.🤣
Momci, hvala vam na podrsci! Potrudicu se da tekstove dovedem u red!
Vjeruj da te greske i ne primjecujem.Vise me interesuje sustina, tvoje ogromno iskustvo iz svijeta autoindustrije, ocjene i zapazanja koja nam prezentujes.
Ne primećuješ ih zato što je neko uložio sate da u to da ih ne primetiš…
Dobro de i tebi odajem veliko priznanje za trud👏👏👏😉
Gordon Murray, covek koji je bio glavni dizajner u F1 timovima Brabhamu i McLarenu sedamdesetih i osamdesetih i koji je zasluzan za vise sampionskih titula i mnostvo revolucionarnih dizajna u oba tima, pa zatim tvorac genijalnog modela McLaren F1, je jos 2010. izbacio svoj projekat automobila duzine 2,4m. U to vreme su jos uvek bili aktuelni SUS motori pa je njegov model T.25 pokretan malim benzinskim agregatom, dok je godinu dana kasnije premijeru doziveo T.27 sa elektricnim pogonom. Njegov koncept ima mesta za 3 osobe ali ono sto je najgenijalnije je da je uz sam auto predstavljen i potpuno nov… Pročitaj više »
Bravo! Cega si se ti setio! Ja sam taj Gordonov eksperiment davno zaboravio. Jeste bio originalan ali nikoga nije odusevio tako da je pao u zaborav. Bilo je to 2007 godine a napravio je dva prototipa: T.25 sa gorivnim motorom i T.27 sa e-motorom. Na donjoj slici je prikaz njegovog prototipa. Ulaz/izlaz je i kod njega suvise „originalan“ – ceo prednji deo se podize napred, putnici se provlace kroz uzan otvor, dok kisa i sneg padaju unutra. 🙂 Sto se tehnologije tice, to je resetka od profila raznih preseka. Noseca konstrukcija pokrivena je plasticnim panelima. Za seriju laminati ne dolaze… Pročitaj više »
Yamaha je otkupila pravo na koriscenje Gordon Murray-ovog i-Stream procesa proizvodnje i na njemu napravila dva prototipa oko 2015.: Yamaha Motiv.e i Sports Ride Concept. Medjutim u medjuvremenu je doslo do korporativne odluke da se ne ulazi u proizvodnju automobila, tako da se stalo na prototipovima, iako je javnost zeljno iscekivala Sports Ride Concept.
Jos jedna interesantna informacija, pogledacu! Hvala!
motoroids.com/news/2013-tokyo-motor-show-yamaha-showcases-motiv-e-car/
global.yamaha-motor.com/design_technology/design/concept/sportsride/
Ovdje je bilje da je komplet kliznu kabinu napravio pa da sve ide naprijed, nego ovalva rotacija, k’o da dižem kabinu na kamionu (to mi je uvijek bilo stresno)
p.s. Microlino je ubedljivo najprodavanije vozilo L7e kategorije – ali samo u Svajcarskoj! Sto potvrdjuje moju gornju tvrdnju i stav MM-a da se promasilo sa cenom/troskovima.
Matija. ne razumem tvoje „pismo“ namenjeno ovom projektu….. Rekao bi da si u celini i dalje socijalistički koncipiran, da tvoje primedbe ne stoje, da nisi razumeo ideju, niti mane ovog projekta. A prva mana je cena. Cena od 20 000 evra nije normalna. Proizvodnja ovakve karoserije od aluminijuma je preskupa u vreme kad postoji veliki izbor kompozitnih materijala. Cena ovakvog vozila ne bi smela da prebaci 10 000 evra (da ne kažem 6 000), ukoliko se planira masovna proizvodnja. Ovo je vozilo mikro mobilnosti, a to je jedna grana koja nije klasična auto industrija, koja nema tehničke uslove te vrste,… Pročitaj više »
„Rekao bi da si u celini i dalje socijalistički koncipiran, da tvoje primedbe ne stoje, da nisi razumeo ideju,“ Ovo „socijalisticki“ me bas nasmejalo, odakle ti veza izmedju politike i tehnike? Svoje upozorenje poslao sam 2020 godine, odmah posle objavljivanja informacije da Microlino pocinje razvoj. U tom momentu nista se nije znalo o konstrukciji Microlina a jos manje o ceni, sve te informacije dosle su znatno kasnije, drzane su u tajnosti. Fokus mog upozeranja bila je funkcionalnost vozila – tehnicke detalje nigde nisam spomenuo. Da li po tvom misljenju postoji jos nesto sto nisam razumeo? Informacije koje stoje iza linkova… Pročitaj više »
Nešto vam koči sajt, ima par dana….. I pisah na opvoj temi komentar. Dobro se potrudih, ali kao čeka odobrenje??? Zašto. I oće li ko pogledati. Pozz
Matija. ne razumem tvoje „pismo“ namenjeno ovom projektu….. Rekao bi da si u celini i dalje socijalistički koncipiran, da tvoje primedbe ne stoje, da nisi razumeo ideju, niti mane ovog projekta. A prva mana je cena. Cena od 20 000 evra nije normalna. Proizvodnja ovakve karoserije od aluminijuma je preskupa u vreme kad postoji veliki izbor kompozitnih materijala. Cena ovakvog vozila ne bi smela da prebaci 10 000 evra (da ne kažem 6 000), ukoliko se planira masovna proizvodnja. Ovo je vozilo mikro mobilnosti, a to je jedna grana koja nije klasična auto industrija, koja nema tehničke uslove te vrste,… Pročitaj više »
Hvala ti na savetima i informacijama. U momentu kada sam napisao pismo jos uvek nije bilo poznato kako ce Microlino biti konstruisan a jos manje koliko ce da kosta. Zato je moj fokus bio na funkcionalnosti vozila.
Sad sam tek primetio da imas dva skoro ista komentara?!
Izgleda da te je ova tema bas uzbudila. 🙂
Onaj prvi – to jest drugi, nje hteo da prođe. Valjda zbog ona dva linka u njemu. Kasnije se i on pojavio, valjda posle odobrenja. Pogledaj te linkove
Razumem, problem je kada u komentar ubacis dva linka. Iz tog razloga kada zelim da prikazem vise slika spojim ih u jednu.
Ilustracija problema sa otvorenim vratima.
Vrlo plastično objašnjenje 😀
Na zalost, tek sada sam nasao odgovarajucu sliku. 😀