1. Home
  2. Hedonizam & Adrenalin
  3. AR pijaca klasika: Kocka do kocke
AR pijaca klasika: Kocka do kocke

AR pijaca klasika: Kocka do kocke

180
1
Podelite sa prijateljima:

Prva asociacija većine nas, pti pomenu imena Nissana Skylinea je njegova konfiguracija visokih performansi nazvana GT-R. I to sa opravdanim razlozima pošto je ipak reč o možda ultimativnom japanskom superautomobilu. Ono o čemu se retko kada piše su ostale verzije Skylinea, jer ipak nije svaki Skyline bio GT-R (i obrnuto). Ovo ime je zapravo toliko legendarno da zapravo nije ni poteklo od Nissana već od firme Prince.

Prvi Skyline je ugledao svetlost dana još 1957. godine kao luksuzni model, a Nissan će ga naslediti početkom šezdesetih godina kada je preuzeo kontrolu nad Princeom.

Od tada smo videli čak trinaest generacija, od čega je ona poslednja debitovala 2014. godine. Neke generacije smo viđali pod drugačijim značkama u ostatku sveta, kao što je recimo sadašnji, koji se prodaje ne nekim tržištima kao Infiniti Q50.

Za našu priču je najbitnija sedma generacija i u prodaji se nalazila od 1985. do 1989. godine pod kodnom oznakom R31. Kao što znamo, GT-R u to vreme nije postojao (pojaviće se tek na nasledniku), ali to ne znači da Nissan nije nudio ništa vredno pažnje.

Primera radi, verzija nazvana GTS-R je pružala turbobenzinac sa šest cilindara i ukupno 207 konjskih snaga radi homologacije za profesionalni auto-moto sport i to pretežno u australijskom šampionatu nazvanom Supercars. R31 se takođe nudio u dosta verzija sa dvoje i četvoro vrata i to kao kupe, limuzina i karavan, a fabriku će napustiti 309.716 primeraka.

Voleli bismo da možemo reći da je današnji primerak poželjni kupe sa turbobenzincem ispod haube, ali bismo vas onda slagali. S druge strane, R31 je u svoje vreme bio dostupan samo u Japanu, Australiji i Južnojafričkoj Republici, pa samim tim, pronaći ga negde na zapadu je gotovo nemoguće.

Ali baš tamo je lokaciran ovaj Skyline iz 1989. godine i to konkretno u gradu Hadson unutar američke savezne države Nju Hempšir. Do sada je prešao oko 45 hiljada kilometara i pokreće ga 2,0-litarski benzinac sa šest cilindara u rednoj konfiguraciji.

Može se pohvaliti sa 153 „konja“, a snaga se prenosi na zadnje točkove preko četvorostepenog automatskog menjača. Fabričke informacije kažu da je ubrzanje od nule do 100 km/h trajalo 8,2 sekunde uz maksimalnu brzinu kretanja od 209 km/h.

Automobil je inače originalno prodat u Japanu, a u Sjedinjene Američke Države je uvezen 2022. godine. Reč je o Skylineu sa paketom opreme GT Passage i stiže sa 17-inčnim felnama, klimom, centralnom bravom, prozorskim staklima pokretanim pritiskom na dugme i još mnogo toga. To ga je zapravo učinilo luksuznim četvorotočkašem prema japanskim standardima i mnogi će reći da je Nissan testirao tržište tokom razvoja svoje premijum divizije Infiniti.


Aukcija je donela 43 ponude, a ona najviša u iznosu od 9.300 američkih dolara, nije bila dovoljna da ovaj Skyline promeni vlasnika.

Zoran Tomasović

(180)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

1 Komentar
Inline Feedbacks
View all comments
Bungi

Japanci su stavljali ručicu ručne kočnice tik do ručice mjenjača i to je bio njihov zaštitni znak.Ovaj Nisan nema okvire prozora, međutim on nema ni B stub od druge polovine prema gore što je dugo vremena bio zaštitni znak američkih limuzina.One su imale šasiju pa su mogle da podnesu ovo slabljenje karoserije a takvo rješenje je davalo osjećaj većeg prostora.Kod ovog japanca vidim i ojačana sjedišta.