1. Home
  2. Hedonizam & Adrenalin
  3. AR pijaca klasika: The Great One
AR pijaca klasika: The Great One

AR pijaca klasika: The Great One

196
2
Podelite sa prijateljima:

Američkog industrijalca Džona Dilorijana pamtimo po njegovom futurističkom automobilu DeLorean DMC-12 iz ranih osamdesetih godina prošlog veka, pa možda i po tužbi za krijumičanje kokaina iz Južne Amerike, ali je on zapravo imao veoma bogatu i uspešnu karijeru daleko pre toga.

Počeo je sa radom kao inženjer u firmi Packard da bi jednog dana nadgledao svaki novi model u ponudi General Motorsa kada je ovaj američki proizvođač prolazio kroz najbolje periode u svojoj istoriji. Njegov najveći uspeh je model Pontiac GTO.

Iako su moćni četvorotočkaši postojali „preko bare“ i pre GTO-a, Dilorijan je bio prvi koji je smestio najveći motor brenda (onaj zapremine 389 kubnih inča ili 6,4 litre sa 348 konjskih snaga) u Pontijacov najmanji model (kompakt Tempest).

Kao rezultat je nastao jedan od omiljenih američkih automobila u istoriji i nazvan je GTO, što je bila skraćenica za Gran Turismo Omologato (Gran Turismo Homologovan) i preuzeta je sa istorimenog Ferrarijevog modela. Takav paket je koštao svega 295 američkih dolara (oko 2.580 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca), a prve godine je isporučeno 32.450 jedinica pre nego što je i konkurencija pratila ovaj potez.

GTO se originalno proizvodio od 1964. do 1974. godine i ponovo od 2004. do 2006. godine. Tokom cele svoje istorije se smatrao standardom za mišićave automobile, a ispred nas je sada model iz 1967. godine. Ona je bila poslednja za prvu generaciju sa vertikalnim dvostrukim farovima.

Pontiac je te godine napravio 81.722 jedinice, od čega je najređi bio onaj sa priloženih fotografija. Nosio je ime Sports Coupe i za njega se odlučilo samo 7.029 mušterija. Te je godine kompanija ponudila novi motor radne zapremine 400 kubnih inča (6,6 litara) u konfiguracijama sa 265, 335 i 360 „konja“, a snaga se prenosila na zadnje točkove preko četvorostepenog manuelnog ili trostepenog automatskog menjača.

Model iz današnjeg oglasa je onaj sa 335 „grla“, a fabričke informacije kažu da mu je bilo potrebno 5,7 sekundi da ubrza iz mirovanja do 100 km/h uz maksimalnu brzinu od 187 km/h. Takvo zadovoljstvo je koštalo 3.452 američkih dolara ili 30.610 najmanjih zelenih novčanica u današnjoj vrednosti novca.

Automobil je originalno prodat preko izložbeno-prodajnog salona Waldron Pontiac u gradu Sent Pitersburg u američkoj saveznoj državi Floridi. Vlasnik nije štedeo novac, pošto je izabrao opcije kao što su automatski menjač Hurst, klima uređaj, servo potpomognut volan, disk kočnice, 14-inčne felne Rally i još mnogo toga.

GTO je do sada prešao nešto manje od 50 hiljada kilometara i uglavnom je u originalnom stanju. Enterijer i mehanika su osveženi početkom ovog veka.


Do kraja aukcije je ostalo još šest dana, a trenutno najviša ponuda iznosi dvadeset hiljada dolara.

Zoran Tomasović

(196)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

2 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
moron

Skulptura na točkovima … Baš je lepi … Vozilo mojih snova u detinjstvu, kada sam bio očaran ovim USA formama.
A ubrzanje 5,7 ? 😊

Matija

Lep je ali ipak nije moj tip. Moj ultimativni muscle car je Mustang Mach 1 iz 1970 godine. Samo tri godine kasnije pojavila se njegova sledeca generacija koja estetski zaostaje daleko za ovim. Inace, ja sam odrastao sa americkim automobilima – i ako sam ziveo u Beogradu! Pocetkom 60-tih godina moj komsija, student, poveo me je jednog dana u americku citaonicu u Knez Mihalovoj ulici. Tamo sam prvi put video americke casopise i u njima slike fantasticnih americkih automobila! Od tada sam dolazio redovno svakog meseca i skupljao procitane casopise, nosio ih kuci i isecao slike! Evropsku produkciju upoznao sam… Pročitaj više »