Volvo bi da u Americi proizvodi kineske automobile

U tišini globalne automobilske industrije, gde se odluke često donose daleko od očiju javnosti, počinje da se nazire potencijalni zaokret koji bi mogao promeniti ravnotežu snaga na američkom tržištu. U centru pažnje nalazi se Geely i sve otvorenija strategija koju primenjuje u odnosu na Sjedinjene Američke Države.

Iako je prvi čovek firme Viktor Jang nedavno bio uzdržan po pitanju konkretnih planova, ton iz vrha kompanije više nije isti. Hakan Samjuelson, kolega mu iz porčinjene kompanije Volvoa, jasno je nagovestio da opcija proizvodnje vozila razvijenih u Kini na američkom tlu više nije tabu.

Ključ ovog potencijalnog obrta leži u fabrici u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini, kojom upravlja Volvo, inače deo Geelyijeve imperije. Ovo postrojenje već proizvodi modele poput Volvoa EX90-a, kao i vozila za Polestar. Međutim, kapacitet fabrike nije u potpunosti iskorišćen, a Geely upravo tu vidi priliku.

Uvođenje vozila kroz lokalnu proizvodnju, a koja su plod kineskog razvoja, moglo bi biti put za zaobilaženje visokih carinskih stopa koje za direktan uvoz iz Kine prevazilaze 100%. To nije samo finansijska taktika, već strateški potez koji bi kineskim tehnologijama omogućio da uđu na jedno od najzaštićenijih tržišta na svetu, ali pod „domaćom“ etiketom.

I to ne bi bila vozila nižeg ranga, kako se često pretpostavlja. Geely danas proizvodi hibride koji troše oko četiri litra na pređenih 100 kilometara, uz cenu od približno 15 hiljada evra na domaćem tržištu. Takva kombinacija efikasnosti i pristupačnosti predstavlja upravo ono što američkom tržištu trenutno nedostaje, automobil koji ne traži kompromis između cene i tehnologije.

Ipak, put ka realizaciji ove ideje nije nimalo jednostavan. Politički otpor ostaje snažan. Džim Farli, generalni direktor Forda, javno je izrazio zabrinutost zbog potencijalnog ulaska kineskih vozila, upozoravajući na rizike po domaću privredu. Ford, kao i drugi zapadni giganti, nalazi se pod pritiskom da očuva konkurentnost u svetu gde Kina sve više diktira tempo inovacija.

Regulatorni izazovi dodatno komplikuju situaciju. Čak i ako se proizvodnja premesti u SAD, pitanja vezana za softver, bezbednost podataka i poreklo komponenti ostaju pod lupom vlasti. Predlozi zakona koji bi mogli potpuno zabraniti kineska vozila i dalje poput senke lebde nad ovom delatnošću.

Ipak, tržište ima sopstvenu logiku. Istraživanja pokazuju da je gotovo 69% pripadnika generacije Z otvoreno za kupovinu kineskih automobila, vođeno pre svega odnosom cene i vrednosti. To je signal koji proizvođači ne mogu ignorisati, jer upravo ta generacija postaje nova okosnica tražnje.

Pitanje u tom kontekstu više nije da li će Geely pronaći način da uđe na američko tržište, već kada i kako. Ako se to dogodi kroz fabrike poput one u Južnoj Karolini, biće to spoj kineskog inženjeringa i američke proizvodnje, kombinacija koja bi mogla redefinisati pravila igre.

Ali konačni test neće biti politički, već tržišni. Kada ti automobili stignu na puteve, moraće da dokažu da mogu zadržati ključnu prednost, disruptivnu cenu, uprkos svim dodatnim troškovima i ograničenjima. Jer u svetu automobila, kao i u svakoj drugoj delatnosti, inovacija je važna, ali cena je ta koja na kraju donosi pobedu.

AutoRepublika

(83)