1. Home
  2. Hedonizam & Adrenalin
  3. AR pijaca klasika: Mala Alfa
AR pijaca klasika: Mala Alfa

AR pijaca klasika: Mala Alfa

1.96K
12
Podelite sa prijateljima:

Generacija modela Alfe Romeo pod imenom Alfetta („Mala Alfa“, da ne kažemo Alfica) je uglavnom poznata po čuvenoj konfiguraciji takozvanog „fastbeka“. Reč je manje-više o kupeu s produženim krovom, i sa značkama na kojima piše Alfetta GT i GTS, i smatra se jednim od najlepših automobila svog vremena.

S prelepim stilom, pogonom na zadnje točkove, opcionim motorom sa šest cilindara i dinamičnim voznim karakteristikama, nije teško zaključiti zašto je i dan-danas toliko poštovan među kolekcionarima, O njemu smo ranije i pisali, a s obzirom da smo stavili naslov te teme „Bellissima“, jasno je da smo veliki ljubitelji GT-a i GTS-a. Tu priču možete da pročitate ovde.


Predmet današnje automobilske pijace nije baš ovo poželjno izdanje, ali priča jeste o Alfetti. Naime, u ponudi je bila i tradicionalna limuzina pored spomenutog fastbeka. Proizvodio se od 1972. do 1984. godine, i u tom periodu se 448.417 kupaca odlučilo za njega. Brojka nije preterano visoka za svoju klasu, a eksperti se ne mogu uvek složiti zašto je tako.

Jedni kažu da je Alfin kvalitet srozan do te mere da su je čak i italijanski kupci počeli zaobilaziti, a postoje i oni koji nisu bili oduševljeni stilom. Od svake Alfe ipak očekujemo da bude remek delo i da se obavezno okrenemo za njom kada je vidimo na ulicama, a limuzina Alfetta to jednostavno nije bila.

Ali ovom automobilu niko nije mogao da ospori vozne karakteristike. Imao je takozvani „transaxle“, a reč je o pogonskom sklopu koji diferencijal i menjačku kutiju objedinjuje u istom kućištu. Tako nešto viđamo na većini automobila sa pogonom na prednje točkovie, ali je Alfetta pružala pogon na zadnji par točkova. U tom slučaju, „transaxle“ postavlja menjač u zadnji deo vozila, a pošto je motor napred, dobijamo izuzetno dobar raspored mase. Alfetta je bila toliko dobra za vožnju da je bila omiljeni izbor italijanske policije.

Za razliku od fastbeka, koji se mogao dobiti sa velikim brojem atmosferskih i turbo motora sa četiri i šest cilindara, za limuzinu su bili rezervisani samo oni radne zapremine 1,6, 1,8 i 2,0 litara. Za današnju priču je najbitnija Alfetta sa američkog tržišta, gde se limuzina nudila samo sa najvećim od spomenuta tri motora.

Razvijao je 109 konjskih snaga, što je bilo 21 „grlo“ manje u poređenju s evropskim rođakom. Menjač je bio petostepeni manuelni, a maksimalna brzina je iznosila 178 km/h. Spomenućemo da je Alfetta originalno koštala 8.445 dolara ili 35.789 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca.

Primerak iz današnje priče je iz 1979. godine i trenutno se nalazi u gradu Kosta Mesa unutar američke savezne države Kalifornije. Automobil je proveo „ceo život“ na ovoj lokaciji, što je svakako bitna činjenica pošto Kalifornija ima jako blage i suve zime, a italijanski četvorotočkaši iz ovog perioda su skloni koroziji.

Na satu stroji brojka od 129.600 kilometara, ali to se zaista ne može primetiti prema priloženim fotografijama. Vozilo deluje besprekorno, a enterijer pokazuje kakvoj premijum klasi je Alfa pripadala u to vreme.


Aukcija je donela 35 ponuda, a najviša je iznosila 8.350 američkih dolara.

Zoran Tomasović

(1955)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

12 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Matija

Dobro se secam ovog modela sa beogradskih ulica. Transaxle rahitektura i jaki motori, od kojih je najjaci imao 2,5 lit. i 157 KS, govorili su da su konstruktori posvetili veliku paznju stabilnosti i performansama. Ono sto je u praksi „ubilo“ imidz“ ovog modela jesu nepouzdanost i korozija. Dizajn je radio Bertone. Bio je to za ono vreme rutinski dizajn, sa jednostavnim ravnim povrsinama i ostrim ivicama. U to vreme je Opel Ascona izgledala skoro isto. Dizajnu Alfette nista ne moze da se zameri, sve je korektno uradjeno, ali je absolutno neupadljiv i dosadan! Alfa zasluzuje vise, mnogo vise atraktivnosti! Naslednik… Pročitaj više »

Laki

Alfa 90 se takodje odlično vozila!Sa njom sam „begao“ na granici one noći kad su nam uveli sankcije!

MRN

Korozija i nepouzdanost su bili zaštitni znakovi mnogih brendova tog doba, a ne samo Alfe.

Bungi

Transaxle koncepcija je toliko logična za vozila sa zadnjim pogonom da bih je uveo zakonom kao obaveznu.Motorni prostor može da bude kraći, putnički veći.Zvono mjenjača pozadi za bolji raspored mase po osovinama.Profesor Mizuno je dokazao da ista koncepcija može i kod 4×4, kada je na Nisanu GT-R pružio od zada povratni(dupli) kardan na prednju osovinu.

Matija

+++! 🙂

Balkanboj

Ove stare Alfe su tako posebne, prvenstveno zbog načina kako su urađeni prednji i zadnji trap.
Prednji nema opruge već torzije koje od prednjih donjih ramena idu ispod poda.
Pozadi su zajedno menjač i diferencijal a zadnje disk kočnice su uz diferencijal kako bi se smanjila neogibljena masa točkova.
Motor twin cam je bio toliko dobar da je bio u proizvodnji od 1956 do 1994 godine.

comment image

BB

Kod jednog majstora bila 75-tica na klocnama, puklo kućište mjenjača (aluminijum) a ja se podvirujem da vidim kako je to nestandardno riješeno 😉

MRN

Da je to rešenje bilo tako dobro, ne bi bilo napušteno.

Balkanboj

Bilo je dobro, ali za potrebe trkačkih modela. Odlično balansirano, odličnih voznih karakteristika.
Previše komplikovano za svakodnevne, obične putničke automobile a čitava Evropa je hrilila ka prednjem pogonu.

Matija

Sa stanovista balansa vozila ovo resenje je perfektno! Medjutim, sa stanovista organizacije prostora u vozilu transaxle koncept je imao dva minusa: – Menjac pozadi zahteva prostor po visini. Iz tog razloga su nazad moguca samo dva sedista a ne tri. Kod automobila za masovnu upotrebu ovo je vazan faktor! – Menjac pozadi zauzima mesto za tank. Tank se u to vreme nalazio iza osovine ali taj prostor je na udaru pri koliziji dva automobila. Iz razloga bezbednosti tank se smesta ispod zadnjeg sedista i tu vise nema mesta za menjac. Danasnji automobili sa klasicnim pogonom resavaju problem raspodele tezine relativnim… Pročitaj više »

Izmenjeno 5 meseci pre od strane Matija
BB

…a što znači da opet nema prostora na zadnjim sjedištima 😜

A nije mjenjač visok kao motor, ne sjećam se da sam viđao Alfu sa 2 sjedišta nazad…
comment image

Bungi

Tipičan predstavnik klasične koncepcije zadnjeg pogona koju si opisao, sa svim njenim problemima je BMW 1 iz 2010.Kompakt sa zadnjim pogonom, nos predugačak, motor i mjenjač gurnuti duboko iza prednje osovine, putnički prostor smanjen, na zadnjim sjedištima tijesno.Ja bih naprijed ugradio uzdužno bokser dvoklipni od jedno 1400 cm3, biturbo, motorni prostor kraći, putnički duži.Sa motora kardan, mjenjač pozadi ispred zadnje osovine, rezervoar ispod prednjih sjedišta kao kod nekadašnje Honde Sivik.Taman kad sve lijepo isplaniraš, odradiš prototip, pojave se moje kolege iz finansija i kažu“A ne, ne može ,skupo“. :-(:-(:-(