1. Home
  2. Life
  3. Putopisi
  4. Andaluzija za upravljačem Hyundaija i20 1.2 MPi/75 – Lek protiv kovida i depresije
Andaluzija za upravljačem Hyundaija i20 1.2 MPi/75 – Lek protiv kovida i depresije
23

Andaluzija za upravljačem Hyundaija i20 1.2 MPi/75 – Lek protiv kovida i depresije

1.54K
23
Podelite sa prijateljima:

Osim što pomaže telu da fabrikuje vitamin D, neophodan za dobar imunitet, Sunce je i nezaobilazan faktor za dobro raspoloženje. U simbiozi s prelepim predelima Andaluzije sreća je potpuna, nažalost ograničena na samo dve sedmice.

Ukoliko negde u Evropi nije neophodno svakodnevno pratiti vremensku prognozu, to je svakako sam jug Španije. Izuzmemo li najudaljenija grčka ostrva gde sunce skoro tokom cele godine sija k’o tepsija, Andaluzija je teritorija najbliža afričkom kontinentu, mediteransko more u svom najužem delu (Gibraltar) ima samo 18 km! Samim tim jasno je da Sunca i ovde ima u izobilju, statistika kaže da u proseku ima 300 sunčanih dana godišnje!

E da, jedini način da ostanete u Evropi, a da koristitite sve beneficije sunčane energije je da se nastanite u Andaluziji, ili, kao u slučaju jedne Beograđanke koju sam posve slučajno upoznao na plaži, iznajmite apartman na duži vremenski period (ista mi reče na godinu dana), te da skoknete čim vam se ukaže prilika. Problem, kako sama gospođa kaže, iz Srbije nema direktni let za Malagu ili Sevilju (glavni grad autonomne oblasti Andaluzija), što nije slučaj s ostalim evropskim prestonicama.

Verovali ili ne, za manje od 100 evra može se kupiti povratna avionska karta iz mnogih evropskih gradova, te za par sati profitirati u čarima regiona i „napuniti baterije“. Čak ni cena smeštaja nije preterana, maločas spomenuta dama reče da mesečno plaća za omanji apartman 700 evra. Ok, nije za svakog, ali ukoliko je suditi po njenim Dior naočarima i Chanel papučama rekao bih „ima se, može se“… Ništa manje me ne iznenadi jedan mladi par, isto tako iz Beograda, udobno zavaljen na madracu hotelske plaže (dimenzije 2×2 metra), uz flašu šampanjca u posudi s ledom.

U prolazu čuh toliko mi drag jezik, te bez oklevanja stupih s njima u komunikaciju, naravno bez ulaženja u detalje odakle tako mladim ljudima mogućnost da potroše više stotina evra za jedan ovakav luksuz!? Jer vaš dopisnik je do ove možda i najelitnije plaže u Marbelji (hotel Puente Romano) vuglio više stotina metara stolice, suncobran, frižider i ostale rekvizite, dok je navedena omladina pijuckala taj preskupi penušavi napitak, paralelno s masažom Kineskinja od bezmalo sat vremena.

Ruku na srce i mene je jedna pošteno izgnječila par dana ranije, ali za upola tarife (20 evra), ograničivši se isključivo na gornji deo tela, tj leđa. Merbelja je (tako se čita) rekao bih postala aktuelna i našim dobrostojećim sunarodnicima i sportistima, jedan od njih je No°1 u tenisu, Novak Đoković. Ne sretoh ga jer je u tom periodu je bio na turniru u Njujorku, ali obiđoh nekoliko hacijendi, tj. vila i luksuznih kompleksa, gde milioneri, da ne kažem milijarderi, poseduje nekretnine. Tek da znam gde da pazarim nešto ukoliko dobijem na lotou, koji redovno, ali bezuspešno, popunjavam već par decenija… Uzgred rečeno, Španci su pravi šampioni u igrama na sreću (troše ubedljivo više para na njih od ostalih Evropljana), bukvalno na svakom ćošku mogu se sresti prodavci lutrije.

Sirotinjska varijanta

U jednoj od svojih pesama čuveni francuski pevač Charles Aznavour (sin jermenskih emigranata) reče kako je i mizerija lakše podnošljiva u sunčanim predelima („il me semble que la misere serait moins pénible au soleil“). Tačno tako, sve deluje lepše i lakše, osim toga nema brige oko grejanja „zimi“, niti potrebe za trošenjem novca na toplu garderobu. Ovo je samo uvod u „opravdanje“ čitaocima, odnosno želja da vam pojasnim našu sirotinjsku verziju godišnjeg odmora u Andaluziji.

Ne „kukam“, daleko od toga, znam da je za mnoge u Srbiji misaona imenica otići i do severa Grčke autobusom, ali naše letovanje ipak nema nikakve veze sa spomenutim Beograđanima! Kao prvo, zahvaljujući prijateljima koji su kupili omanju kuću u jednom prelepom selu u brdima na 10 km od Marbelje, smeštaj nam besplatan, dok su dve povratne avionske karte još krajem juna kupljene za bagatelnih 220 evra. Uzevši u obzir da su ovi „motorizovani“, te da su došli po nas na aeodrom u Malagu (55 km od Marbelje), mogao sam se lišiti i rent-a-car vozila, no na taj način ograničio bi nam slobodu kretanja, uzevši u obzir da naši prijatelji nemaju ni blizu toliku želju za „zujanjem“ i posećivanjem regiona.

Uvideh to nakon par dana druženja, te se opet vratih na aeodrom (iznajmljivanje automobila tamo je neuporedivo jeftinije nego li u agencijama u Marbelji) i za 125 evra dobih jedan Hyundai i20 (ukupno 12 dana), no ovoga puta doplatih još 65 evra za dopunsko osiguranje. Jer ovde imaju naviku da naplate i po koju nepostojeću ogrebotinu na karoseriji, antenu, podne prostirke, rezervni točak, iako ih nema u vozilu, odnosno da blokiraju 1.100 evra depozita. U trenutku dok ovo pišem očekujem epilog, treba nekoliko dana da se uverim kako nije bilo neprijatnih iznenađenja, iako sam automobil vratio u apsolutno istom stanju.

To će reći izudaran i izgreban sa svih strana, posve normalno nakon par godina ekploatacije i nekih 50.000 pređenih kilometara. Sve u svemu skoro džaba, no ne treba smaknuti s uma da smo u septembru i da je glavna sezona iza nas, u julu i avgustu sve je najmanje duplo skuplje. Možda upravo zbog toga, ali i povoljne sanitarne situacije u Španiji, gde nisu kao u Francuskoj nametnute „Covid propusnice“ za restorane, barove, koncerte i ostale manifestacije, region je bio veoma dobro posećen.

Španci su izgleda ukapirali da ne mogu dozvoliti da izgube još jednu turističku sezonu, kao što je to bio slučaj prošle godine. Dobro se sećam kako smo se šetali pustim ulicama Marbelje i jedne ekstremno luksuzne luke, nazvane Puerto Banus, koja može iskompleksirati francuski Saint Tropez. Mislim pre svega na količinu lukuza koja je ogleda u jahtama vrednim desetine, ukoliko ne i stotine miliona evra, kao i luksuznim četvorotočkašima.

Takva koncentracija Ferarija, Lamborghinija, Porschea, Rolls-Royceva… Retko se sreće negde drugde. Jednog prepodneva sedoh sa suprugom da popijemo kafu u luci, gde pristup kolima imaju isključivo vlasnici jahti, za pola sata video sam više „super car“ nego li na bilom kojem salonu automobila!

A Hyundai i20?

Prvi kontakt s vozilom često je i najupečatljiviji, kasnije se na sve navikne! Dakle po polasku iz podzemnog parkinga zapažam da mi treba dosta gasa ukoliko ne želim da „kaliram“, odnosno da pri maloj brzini moram da vozim i pod kvačilom, kako bih izbegao neprijatno cimanje (a-cup). Kako se radi o sada prethodnoj, odnosno drugoj generaciji i20, jasno mi je da ispod haube imam četvorocilindrični blok 1.2, ostaje dilema da li se radi o osnovnoj verziji od 75 ks, ili snažnijoj od 84 ks? Po odzivu na gas zakleo bih se da je slabiji, tek kasnije negde pronađoh da sve verzije imaju kočione diskove i na zadnjim točkovima, osim najslabije (na voženom su bili doboši), što je samo potvrdilo moje sumnje.

Ukoliko se pitate zašto nisam pogledao u saobraćajnu dozvolu odgovor je jednostavan, u Španiji vam je ne daju, čak ni fotokopiju! Zapravo ovo je gotovo i nebitno jer obe izvedbe razvijaju identičan obrtni moment od 121 Nm, čak je i ubrzanje iz mesta gotovo isto, tj. kod jačeg bolje za samo pola sekunde (13,1 do 100 km/h). Nije tako ni loše za obako slab agregat, što je zasluga male težine, zvanično i20 ima samo 1.055 kg.

Povratak s aeodroma protiče tako u penzionerskoj vožnji i upoznavanju s vozilom, kada putni računar pokazuje veoma skromnih 4,5 l. U centilitar isto kao i kod Polo 5 1.2/70 ks iz 2016. godine (tri cilindra), vlaništvo mog prijatelja, s kojim smo se dovezli do aeodroma. Kad smo već kod Pola reći ću samo da ima isti obrtni moment od 120 Nm, no kako ga razvija pri 1.000 obrtaja manje (dakle pri 3.000 o/min), stiče se utisak da bolje povlači u nižem režimu rada. Kod i20 mora se „muški“ nagaziti na papučicu gasa, posebno u brdovitim predelima gde je vožen.

Zvuk motora nije neprijatan ali je prenaglašen, no nema se izbora, mora da se „cepa“. Sva sreća pa ne konzumira previše, nakon nepunih 1.000 pređenih kilometra potrošnja se stabilizovala na 6,4 l. Tim bolje po ovaj mali Hyundai, koji nije ništa drugo do brat Kie Rio, s kojom deli zajedničku platformu, agregate, menjače i ogibljenje, mada je kod i20 tvđe podešeno. Ne upustih se zato, kao i obično, prašnjavim zemljanim putevima u obilazak udaljenih hacijendi, jedna, na samom vrhu brda u blizini, vlasništo je čuvenog španskog pevača Hulija Inglesijasa (objavio 77 albuma i prodao preko 300 miliona diskova širom sveta).

Osim toga ovaj mali Hyundai je nizak, osetno niži od spomenutog VW Pola, s veoma osetljivim „nosom“, koji zagrebe iole viši trotoar. Ovaj moj nosio je velike ožiljke, iako sam ih sve uslikao pre polasaka i dalje strepim da mi ih ne pripišu… Sam dizajn je posve klasičan, nema tu ništa uzbudljivo, za razliku od novog i20, treće generacije.

Srećom po njega unutrašnji prostor je izdašan, pozadi se komotno osećaju i korpulentne osobe. S 325 l ni prtljažnik nije za potcenjivanje, ali je ipak nešto manji nego li kod Pola (350 l), tek da mi iskomplikuje utovar preklopivih stolica za plažu. Naime, kod VW je par santimetara dublji i u njega su stale bez problema, dok su kod i20 rukovati stolica onemogućavali zatvaranje petih vrata. Što se tiče dizajna enterijera opet „ljuta“ klasika, bez i jednog originalnog detalja.

 

Standardni analogni instrumenti za brzinu kretanja i obrtaje motora upotpunjeni su omanjim ekranom između, gde se mogu očitati podaci s putnog računara. Na njih se gleda kroz veliki trokraki upravljač, u našem slučaju obložen kožom. Predviđen je i ekran od 7 inča na centralnoj konzoli, kao i manuelni klima uređaj, obavezan za sva renta car vozila u Španiji.

Kvalitet fabrikacije je na nivou evropskih konkurenata u B segmentu, dok je plastika na gornjem delu konsole sunđerasta. Nakon ko zna koliko desetina, ukoliko ne i stotina vozača koji su prošli kroz njega, sve i dalje deluje solidno, računajući i platno na sedištima. No najveća prednost Hyundaia i20, kako bivšeg (dakle voženog), tako i novog, svakako je cena. Treća genaracija u ponudi je kod nas počevši od nekih 13.000 evra (1.2/84 ks), dok je prethodna bila čak i jeftinija, što će reći da su cene povoljne i kada se radi o polovnom vozilu.

Ekskurzija izvan Mediterana

Ukoliko se pogleda na kartu Evrope može se videti da Španija sa svoje zapadne strane izlazi na Atlanski okean, upravo kao i njen najbliži komšija Portugal. Na jedva stotinak kilometara od Marbelje, čim se prođe Gibraltar (teritorija i dalje pod kontrolom Velike Britanije), dolazi se do simpatičnog gradića Tarifa, koji je najbliža veza s marokanskom lukom preko puta, Tanger (18 km). No, ovde vlada oštrija klima s jakim vetrovima, a i konfiguracija terena je drugačija.

Nepregledne peščane plaže se nadovezuju na borove šume, ujedno zabranjena je svaka „betonizacija“ obale, zbog čega se uglavnom srećemo s nebrojenim kampovima i sačuvanom prirodom. Tarifa je naša nezaobilazna destinacija, nekako se stiče utisak kao da smo promenili kontinent. Naime, posećuju je uglavnom mladi, jaki vetrovi i veliki talasi su kao stvoreni za surfanje, sa ili bez padobrana. Mi smo imali tu sreću da se 8. septembra u gradu odvijala „ferija“ (tradicionalni verski praznik), uz defile „kavaljerosa“, odnosno konjanika, kako muškog tako i ženskog roda.

Kojim slučajem sretosmo se s njima nešto kasnije i na plaži, kao u američkim western filmovima zavezaše konje ispred kafane i odoše na piće… A piće uglavno kakvo i priliči podneblju, uglavnom pivo i belo vino, uz nezaobilaznu „sangriju“ (jedna vrsta koktela od crnog vina, sode i voća, s puno leda).

Španska kuhinja dobrim delom je bazirana na plodovima mora i „paelji“ (nešto kao naš đuveč s pirinčem, ali oni ubacuju škampe i dagnje) ali i na možda najboljoj šunki na svetu, tzv. „pata negra“, od crnih svinja, koje slobodne žive u hrastovim šumama i hrane se uglavnom žirom. Bez obzira na region u Španiji se ne može bez „tapas“, kod nas to bile raznovrsne meze. Ima ih na stotine raznih, sve zavisi od maštovitosti lokalnih majstora kuhinje. Ne može se i bez tvdog ovčijeg sira „Manchego“, koji bi se mogao uporediti s dobrim pirotskim kačkavaljem.

Povratak u kasnim večernjim časovima obavljen je odličnim ali preskupim auto-putem, tek da se uverimo šta zna ovaj mali i20. Bez ikakve sumnje nije ovo njegov omiljeni teren, slabašan motor i buka od kotrljanja i motora, brzo dosade vozaču i putnicima. Pri brzini od 130 km/h motor se vrti na relativno visokih 3.500 o/min, nažalost menjač ima samo pet prenosa. Teoretski može da razvije i do 160 km/h, možda, ja sam se namučio da ga poguram do 150 km/h…

Kome je ovaj motor nedovoljno snažan (ne znam kome nije), Hyundai je predvideo i perfomantnije pogonske jedinice, uglavno na raspolaganju i kod novog i20. Spomenuću tako četvorocilindarski 1.4 MPi od 100 ks (akcijska cena u Srbiji od 13.790 evra) i trocilindarski 1.0 T-GDi, iste snage. Novi je izbacio iz ponude dizel motor, dok se kod voženog mogu pronaći 1.1 CRDi/75 i 1.4 CRDi/90 ks.

Jesen je, a u srcu mi toplo

I ne samo u srcu već i telu, kao što smo očekivali dve sedmice protekle su bez ijednog oblačka i s temperaturom od tridesetak stepeni, iako se jesen ozbiljno približila. Ne samo septembar, sunčan je i oktobar, ukoliko ne i novembar mesec. Tako se vraćamo na famozni vitamin D, toliko neophodan mom šest decenija starom telu i oslabljenom duhu. Uostalom velika većina „strenđera“ (prevashodno Engleza, Holanđana i Francuza), koji su se više manje za stalno nastanili u Andaluziji, uglavnom su tu zbog prijatne klime.

Ne samo ove, već i prethodnih godina, moj toliko bolni išijas, kao i visoki pritisak, kao da iščezne dok sam tu, ima evidentno nešto lekovito u ovom podneblju. O uticaju na moral nije neophodno trošiti reči, bez obzira što su vile, jahte i super kabrioleti udaljeni od mene više svetlosnih godina… Kao što reče Aznavour i siromaštvo se lakše podnosi kada sija sunce, mada se to nazovi „siromaštvo“ može relatizovati. Životni standard na jugu Španije je osetno niži nego li u razvijenim evropskim zemljama i sve je jeftinije, tako da penzioneri s malim primanjima ovde žive mnogo lagodnije, nešto u stilu „bolje biti prvi u selu nego poslednji u gradu“.

Najbolji dokaz za to su naši prijatelji, koji bi u Parizu morali da paze na svaki potrošeni evro, dok ovde sebi mogu priuštiti znatno prijatniji i kvalitetniji život, tj svakodnevni izlazak na piće ili večeru, pa i da ostave koju „kintu“ s strane. Sasvim dovoljno da razmišljam o eventualnoj selidbi, kada u meni ne bi bilo nostalgije prema majci Srbiji, Novom Sadu, Dunavu, prijateljima i nešto familije što mi je ostalo… E da, srce kaže jedno, a razum drugo, plašim se samo da od svega toga na kraju ne bude ništa, te da ću ostatak života provesti u prezasićenom Parizu.

Već prvoga dana po povratku dočekalo nas je tmurno vreme s kišom, kao i, pazite sad, 600 km začepljenja oko prestonice! Opšti haos od koga sam se odvikao, umesto nekih 30 min trebalo mi je 1h30min da odem do pres voznog parka Renaulta, kako bi preuzeo Megane Hybrid Plug-in. Letovanje je očito gotovo, vraćamo se testiranjima, traženju posla, kućnim obavezama i opštem sivilu. A bilo nam je lepo, uspeli smo supruga i ja čak i da se ne „pobijemo“, što je samo po sebi veliki napredak, uzevši u obzir da nam se to sve češće dešava…

Što se tiče Hyundaija i20 samo konstatacija da je odradio posao, ali bez ikakvog uživanja u vožnji. Na pamet mi nije palo da se kao ranijih godina „jurcam“ po nebrojenim krivinama, samo tada se radilo zaista o test automobilima s kojima sam došao iz Francuske. Nije ovaj mali Hyundai predviđen za tako nešto, na šta su me cviljenjem brzo upozoravali jeftini pneumatici, kao i kočnice koje su gubile na efikasnosti nakon intenzivnije upotrebe.

No, kao polovni automobil zadovoljiće vozače bez većih prohteva, uostalo Hyundai daje 5 godina garancije na svoja vozila (neograničena kilometraža), ako ništa drugo eto razloga za kupovinu. Po dolasku kući svratih do prodajnog salona proizvođača da malo bolje razgledam novi model, koji je u estetskom smislu znatno uspešniji. Dovoljno ili ne da se uspešno nadmeće s evropskim mališanima pokazaće nam ko drugi do vreme…

Tekst i fotografije: Perica Rajković

Hyundai i20 1,2 75 ks

Karoserija, dimenzije, masa

Tip: Hečbek
Vrata/Sedišta: 5/5
Spoljne dimenzije – dužina, širina, visina: 4.030 x 1.730 x 1.470 mm
Međuosovinsko rastojanje: 2.570 mm
Zapremina prtljažnika: 326 – 1.042 l
Masa praznog vozila: 1.055  kg

Motor

Broj cilindara/tip motora: 4/ atmosferski benzinac
Radna zapremina: 1.248 cm³
Snaga: 75 ks pri 4.500 o/min
Maks. obrtni moment: 121 Nm pri 4.000 0/min

Pogon

Tip: Na prednje točkove
Menjač: M/5

Šasija i kočnice

Ogibljenje napred/nazad: MacPherson/polukruta osovina
Kočnice napred/nazad: Diskovi/doboši
Pneumatici napred/nazad: 185/65 R15

Performanse

Ubrzanje 0-100 km/h: 13,6 s
Maks. brzina: 160 km/h

Potrošnja i emisija

Gorivo: Benzin
Zapremina rezervoara: 50 l
Prosečna potrošnja – proizvođač/test: 5,6- 6,4/100 km
Emisija CO2: 121 g/km

Cena

Cena testiranog u Srbiji  /

Dobre strane:

Cena, unutrašnji prostor, pozicija za upravljačem, kvalitet fabrikacije, potrošnja, mala težina

Loše strane:

Skromne performanse, osetljiva karoserija u gradskoj vožnji, banalan izgled, klasična unutrašnjost, samo petostepeni menjač
Pod lupom
Dizajn
Eksterijer: 6,5 Ukupno 6,5 
Enterijer: 6,5
Kvalitet izrade
Karoserija: 7 Ukupno 7,25b
Kabina: 7,5
Praktičnost
Karoserija: 7 Ukupno 7,5 
Kabina: 8
Komfor
Napred: 7 Ukupno 7
Pozadi: 7
Vozne osobine
Upravljivost: 6,5 Ukupno 6,75 
Performanse: 7
Šasija
Ogibljenje: 7 Ukupno 7
Kočnice: 7
Motor
Performanse: 6 Ukupno 7,25 
Potrošnja: 8,5
Menjač
Preciznost: 7 Ukupno 6,75 
Efikasnost: 6,5
Cena
Prihvatljivost: 8
Ocena: 7,167

(1536)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

23 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Iznogud

Ijaoooo, evo ga ljetopis popa duk..ovaj andaluzanina. Hajde, idem da pročitam….
Jel ovo rento i20? Pa i ne treba mu više…panda majka.

Iznogud

E,eeee. Ko još čita tekst pored slika, a one ostavljaju bez teksta? Samo naslov 🤪 Nego, treba ovog napaćenog čovjeka poslati u penziju na jug Španije (šta će biti kad otkrije Tursku, evo ne znam) a i nas par s njim pa dok nam je ostalo ovih par godina, miliona godina..sjećam se Muse, sigurno uživa u toj hacijendi zatvoren u zidine pa iz njih i ne ide van, nes ti života. Nego, uze li ti broj od te beogradjanke u Diorovim naocarima sa nudističke plaže,a? Kaži, kakva je!? Jel ima dobre si…..pjevačke atribute?! Btw, ja se namučio sa pezoom 206+… Pročitaj više »

Peki

Gospoda imade oko 4 „banke“, dobrodrzeca, s podosta silikona u ustima, grudima, straznjici…; kako i prilici zivotnom standardu 🙂 Nije nudisticka plaza, takve smo posecivali nekada davno, mada je kolicina krpica na telu cesto minimalna… Nista od broja telefona, ova moja bese pored, ali i da nije bila sumnjam da bi ga dobio, vrlo su oprezni nasi ljudi napolju, posebno ukoliko imaju sta da sakriju…. Sirotinja ti je otvorenog srca, zove na pice i razmenjuje telefone!

Iznogud

Uuu, odlična!

Laki

Sve si rekao!!!

S mile

S obzirom da 20 god star punto mk2 ima 60ks i 102NM@2500rpm, smatram kriminalnim da mnogi atmo benzinci mladji 15god imaju max obrtni moment na 3000 ili 4000rpm. A to ima vecina, ili mogu reci svi benzinci male kubikaze.

Konacno sedista koja svakodnevno vidjamo, a ne neka tamo u FULLu..😉

Prelepa je Andaluzija, obozavam ovo sarenilo boja, žena, odece, fasada, cveca, a i menija…

Peki tvoji testovi su hrana za oči… pozz

Iznogud

Šta ovo umoči u kafu, kobasicu?!?

Peki

Dobro jutro Iznogude, vidim leze se i budi rano, cak i subotom, k’o sav mator svet 🙂
Zaboravih da spomenem ovu poslasticu, u Spaniji se „Čuros“ uglavnom jede za dorucak, a radi se o testu kao kod krofni. Kroz nekakvu masinu, kao za kobasice, pada direktno u vrelo ulje. Lako je i gotovo suplje, a na slici ga umacemo u vrucu cokoladu, slatku do bola! Moze i bez cokolade, ona se poruci posebno, u tom slucaju ili se naknadno sipa secer ili so, po ukusu.

Iznogud

U najboljim godinama, sad došao iz diskoteke :-)))! Čuros? Već mu vidim nadimke kod nas….
Slatko i kafa / čokolada?!? Uf…. Neka, hvala. Sjećam se Muse kad je rigao vatru poslije krofni kod one sto ima svoju plažu, Kleopatre! Ubi gastritis, čir.
Hvala na objašnjenju, nisam znao za ovo.

Izmenjeno 2 godine pre od strane Iznogud
Iznogud

Gledam slike, dijete pita ko je to? Rekoh Ursus i …..baksuz🤪😂🍻

Laki

Mnogo teško se fokusiram na i20 nakon ovog „raja“ na zemlji.Peki zaista znaš gdje treba skoknuti .

Pomponije

Peki, pravo je zadovoljstvo čitati ovakav putopis. Imaš taj pripovedački dar da preneseš utiske kao i da smo sami bili tamo. Čestitke!

Vozio sam ovaj mlađi i20 sa 1,2 84 ks i ok je za nekoga ko ne jurca. Istina, ako uđe više od dve osobe, odmah je na mukama.

Kod nas i20 samo na oko deluje jeftin, jer je osnovna verzija teški klot!

moron

Kakav letopis .. Kakav „foto sešn“ … Prelepo. A i test. Klasično odličan. Ipak, Peki je samo jedan 😊 Davno ja to rekoh … Što se tiče vozila, imao sam prilike pre oko 3-4 godine da vozim verziju sa 84 ks. Iako nisam „agresor za volanom“, motor me ni najmanje nije impresionirao i svaki polazak sa mesta je meni bilo mala muka, stalno je tu bilo neko „poduplavanje kvačila“ (jer je lako gubio dah). Trebalo je to dosta privikavanja i „spaljivanja kvačila“. A bio je i dosta bučan na auto putu. Sa druge strane, enterijer je bio odličan. Ono što… Pročitaj više »

xtrimi

Putopis odličan , slike prikazuju atmosfru na veoma lep način.

NEgo pitanje
Zar nema tamo neki Suzuku Jimmy da se iznajmi bez krova. Misli i on ide polako i nikako kao i i20 a ako je vreme sunčano i bez padavina onda može i više da se vidi ?

Iznogud

Ima matori žicu za ljetopise samo steta sto ga patron ne šalje češće na raspuste od 15 dana. Kad ovo gledam ko da sam i sam bio tamo te godine. Zamisli samo da snima kamerom vlogove…al nemos ga natjerat. Nek titluje na francuski i engleski ili to gugl sam po sebi radi, ne znam. Malo napravi osvrt o svakom jelu koje mu se servira s tim da da recimo konobaru da priča o jelu a on svoj komentar nakon sto ga pojede, da prenese atmosferu iz restorana , ljetna noc, kako dobro jesti a za sto manje para a tu… Pročitaj više »

Peki

Priznajem da ti ideja nije losa, ali nebi ja jedini koji to radi, ima takvih reportaza k’o salate na internetu. Tacno je da sam dobro pozicioniran, sta bih samo danas mogao snimiti jer je u Francuskij dan kulturne bastine, dakle otvoreni su svi zamkovi i druge znamenitosti. Dosta se i putuje, a ukusi su se razvili i klopa me je oduvek interesovala. Vec dobrih 30 godina bavis se kuvanjem, Gospoda Rajkovic sme samo da pita sta sam to spremio za rucak ili veceru… Ko zna, mozda i nesto ispadne od toga, normalno pocetkom godine sam u penziji, skromnoj, bilo bi… Pročitaj više »

Iznogud

Neka, ostavi ti druge, svako to radi na svoj način mi hocemo tebe, ali kad si uvijek negdje a žicu imas steta bi bilo ne iskoristiti to. Ja samo kazem i uzimam skromnih 10% 🙂

Peki

Ima, i taj Jimmy i bolidi s fotografija. Sve je pitanje para, ja sam trazio najeftiniju ponudu u B segmentu, eto bacih se u trosak i potrosih oko 20 evra vise nego li da sam uzeo nesto iz A segmenta 🙂. Mogao sam znaci dobiti i Opel Corsu, kao prosle godine ili Skodu Fabiju, Seat Ibizu…

Iznogud

20€?! Rasipniče!

Rikošet

Peki imam samo jednu molbu, za nas Balkance sledeći put kad budeš radio ove neopisovo lijepe putopise molim te uslikaj neku rupu na putu i šaht…

Rupu čisto da nam bude jasno da i tamo žive obični smrtnici, a šaht da vidimo da i on može biti ravan s putom…

Kad pokrpimo sve naše rupe i izravnamo krive šahtove bićemo i mi Andaluzija…

Bungi

Pusti Peki vile, jahte i super kabrolete.Prerasli smo mi davno te igračke.Sve dok je gospođa Rajković pored tebe ti si najbogatiji čovjek na svijetu.:-)

Iznogud

Jebeš sreću kad ovisi o ženi…

Peki

Da znas da nisi daleko od istine, u izvesnim godinama ostati sam nije ni lako ni prijatno… No znas i sam, ponekad smo prokleti, pohlepni, hocemo vise a ne vidimo da nam je sreca pred nosom…