1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Automobil koji bi BMW najradije zaboravio
Zanimljivost dana: Automobil koji bi BMW najradije zaboravio

Zanimljivost dana: Automobil koji bi BMW najradije zaboravio

233
2
Podelite sa prijateljima:

Postoji ona tvrdnja koja kaže da svaki automobilski proizvođač ima barem jedan model koji bi najradije izbrisao iz svoje istorije. To ne znači da su takvi četvorotočkaši bili generalno loši, već se često nisu uklapali u viziju današnjeg brenda, ili su se proizvodili u periodu kada je firma tek bila na početku poslovanja. Za BMW, koji je izgradio imidž sa sportskim premijum modelima, takav izbor bi verovatno pao na mikroautomobil pod imenom Isetta. a koji je, ironije li, možda najbitniji model u istoriji firme iz Minhena.

Međutim, Isetta nije automobil kojem posvećujemo pažnju u ovom izdanju zanimljivosti dana. Ovaj model je ipak imao kakav-takav komercijalni uspeh pošto je isporučeno 161.728 jedinica u periodu od 1955. do 1962. godine i na taj način omogućio BMW-u da opstane u životu. Danas analiziramo model 600, koji donekle liči na Isettu, ali je zapravo bio kombinacija mnogih četvorotočkaša i BMW-ov pokušaj da napadne Volkswagen Bubu.

BMW je i pre rata bio veoma cenjeni proizvođač luksuznih četvorotočaša i omiljen širom Evrope. Kompanija je originalno nastala, ne da bi proizvodila automobile, već motore za avione i takva divizija je opstala sve do ratnih godina. Dolaskom nacista na vlast, BMW postaje jedan od glavnih snadbevača nacističke Nemačke tokom ratnih godina.

To se posebno odnosi na motore i ostalu mehaniku za avione i motocikle, a kao što nam je poznato, Nemačka je bila jedna od poraženih strana. To je takođe označilo da kompaniji nije bilo dozvoljeno da nastavi sa proizvodnjom automobila i bilo kog dela u avionskoj industriji, a BMW nekako uspeva da preživi zahvaljujući motociklima, biciklama i posuđu.

Komunisti su napravili novu firmu na otpacima nekadašnjeg BMW-a, ali je kompanija iz Minhena pokrenula tužbu. BMW će 1952. godine izaći kao pobednik i njima je ne samo dozvoljeno da ponovo proizvode automobile već su dobili pravo i na ime, značku i poznati dizajn maske hladnjaka.

Firma uskoro nastavlja tamo gde je originalno stala, a to je proizvodnja luksuznih četvorotočkaša. Modeli kao što su 501/502 i 503/507 su smatrani nekim od najlepših na svetu, ali njihova visoka cena je označila da je malo ko bio u stanju da ih priušti. Ovo je ipak bilo vreme kada su u razrušenoj Evropi najviše voženi modeli poput Volkswagena Typea 2 Bube, i Citroena 2CV Spačeka.

BMW nekako uspeva da preživi zahvaljujući spomenutoj Isetti, ali su čelni ljudi kompanije brzo zaključiti da ovaj mikroautomobil ipak nije profitabilan da finansira i veće modele. Manji četvorotočkaši nisu značajno jeftiniji za proizvodnju od onih većih, ali je na njima zarada manja pošto se prodaju po značajno nižim cenama. BMW odlučuje da napravi rivala Bubi i Spačeku, tako što je iskoristio što je više delova iz već postojećeg programa, a kao rezultat je nastao model 600.

Odmah ćemo spomenuti da iako je 600 ličio na Isettu, zapravo se nije smatrao kao deo njene porodice niti je nosio takvu značku. Novitet je morao da bude u stanju da komotno smesti četvorotočlanu porodicu, što je označilo da je trebalo da bude duži, a samim tim i teži. To je naravno otvorilo neke druge probleme, pošto Isettin motor sa 9,5 konjskih snaga svakako nije bio zadovoljavajući, pa su inženjeri shvatili da su drastične promene neophodne.

Dok će Isetta imati međuosovinsko rastojanje od 1.470 milimetara, inženjeri su ga produžili za 230 mm na ukupno 600. To je otvorilo prostor za drugi red sedišta i zadnja vrata. Takođe je skočila i masa vozila sa 353 na 515 kilograma. Ukupna dužina novog 600 je bila 2,9 metara, što je opet bilo daleko kraće od Volkswagenove Bube (4.079 mm). Sam enterijer je bio izuzetno prostran za relativno skromne dimenzije i 600 će dugo dobijati veliki broj pohvala zbog toga kako su dizajneri uspeli iskoristiti do maksimuma tako mali prostor.

To ne znači da je enterijer bio generalno kvalitetan, posebno za standarde jednog BMW-a, a firma se potrudila da ponudi neke premijum materijale kao što su kožna sedišta i kožom obložena vrata s unutrašnje strane. Osim toga, od opreme smo mogli da vidimo samo volan i sat za brzinu, pa se 600 nije značajno razlikovao od ostalih modela u klasi.

S dizajnerske strane, 600 je pozajmio samo prednja vrata i farove sa Isette, dok je ostatak vozila razvijen posebno za njega. To će se kasnije pokazati velikim problemom iz razloga što je ličio na mlađeg brata i smatrao se kao delom Isette, iako se BMW trudio preko reklama i promocija da pokaže javnosti kako 600 to nije.

Najveći problem će biti mehanika i ona je modifikovana u velikoj meri. Kao što smo spomenuli, motor iz Isette radne zapremine 298 kubika sa 9,5 konjskih snaga nije bio zadovoljavajući, a nemački proizvođač vozila odlučuje da pozajmi nešto veći od 582 kubika iz motocikla R67. Bio je postavljen iza zadnjih točkova i razvijao je 19,5 konjskih snaga.

Menjač je bio četvorostepeni manuelni, a 600 je mogao da dostigne maksimalnu brzinu od 100 km/h. Spomenućemo da je prednje ogibljenje bilo identično onom na Isetti, ali su inženjeri morali da naprave potpuno novo zadnje ogibljenje radi dodatne mase.

Iako je 600 dobio relativno visoke ocene, njegova cena od 1.050 američkih dolara (oko 11.870 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca) je u nekim slučajevima bila viša od Bubine. BMW se nadao da će jače ime brenda u poređenju sa „narodnim“ Volkswagenom privući kupce, ali je razrušena Evropa još uvek gledala da najviše dobije za uloženi novac. U prevodu na neki jednostavniji jezik, malo ko se odlučivao za 600 umesto Bube ili Spačeka.

Ovaj automobil će biti u ponudi samo od 1957. do 1959. godine i u tom periodu će privući 34.813 kupaca, iako je bio deo ponude i na tada najvećem američkom tržištu. Zamenio ga je model 700 koji ćemo analizirati neki drugi put.

Nije retkost da automobilski brendovi prave modele koji su im „ispod časti“ samo da bi preživeli teške periode, a 600 svakako spada u takvu kategoriju. Da je ostvario veći komercijalni uspeh, možda bi ga danas neko ipak gledao sa poštovanjem (kao što je situacija sa Isettom), ali na kraju dana, 600 će ostati zaboravljen iako se potrudio da sa skromnim resursima umaršira na tržište…

Zoran Tomasović

(233)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
guest

2 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Matija

Ne vidim razlog da se BMW stidi ni Isette ni modela 600. Bila su to teska vremena posle drugog svetskog rata – privreda razrusena a narod siromasan. Ponuda BMWa je odgovarala stanju na trzistu. Model 700 ima slicnu tehniku: mali bokser motor pozadi, hladjen vazduhom, snaga do 40 KS. Prava razlika je u karoseriji – 600 je bio produzena Isetta a 700 prava mala limuzina!

Aleksandar

Meni se sviđa. Vrlo šarmantan mali auto, preka potreba za to vreme. Ovako restauriran primerak verujem da vredi mnogo novca. Znam da Isetta i Meserschmit-ovi danas vrede baš mnogo.