1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Poslednji Imperial
Zanimljivost dana: Poslednji Imperial

Zanimljivost dana: Poslednji Imperial

294
1
Podelite sa prijateljima:

General Motors je imao Cadillac, Ford se mogao pohvaliti Lincolnom, a premijum divizija korporacije Chrysler se zvala Imperial. Nikada niste čuli za nju? Većina nas sigurno i nije, i to sa opravdanim razlozima. Imperial zapravo nije poslovao previše dugo, a čak i kada jeste, postojao je uglavnom dok je imao prodaju na nivou statističke greške.

Verovatno mu i ne bismo posvetili pažnju u našoj sekciji Zanimljivosti dana da nije bilo neuspelog pokušaja početkom osamdesetih godina da se brend oživi. I to tako što je tvorac Forda Mustanga po imenu Li Ajakoka kontaktirao muzičara i glumca Frenka Sinatru da mu pomogne u prodaji precenjenog automobila.

Imperial je život počeo 1926. godine kao najskuplji model Chryslera i uglavnom je ciljao na one bogate kupce. Nije se mogao pohvaliti imenom i prestižom kao Cadillac, Dueseneberg ili Packard, ali je svakako imao dovoljno mušterija da opravda svoje postojanje sve do 1954. godine.

A onda je ekonomija u Sjedinjenim Američkim Državama eksplodirala i Jenkiji su imali više novca nego ikada ranije. Imperial je odvojen kao zaseban brend i tako će poslovati sve do 1975. godine. Nije se mnogo toga izmenilo u poređenju sa ranijim vremenima i Imperial je i dalje bio zasnovan na Chrysleru, ali je poslovao mnogo bolje sa sopstvenim identitetom.

Posebno ga je proslavio stilista Elvud Engel, koga je Imperial privukao iz rivalskog Lincolna, i modeli dve firme će zapravo mnogo ličiti, baš iz tog razloga. Najbolja prodaja je zabeležena 1957. godine kada je isporučeno 37.593 jedinica.

Međutim, korporacija Chrysler je upala u krizu sredinom sedamdesetih godina prošlog veka i nalazila se na ivici odlaska u stečaj. To bi se verovatno i desilo da Lido „Li“ Ajakoka nije dobio otkaz u Fordu, posle neslaganja s prvim čovekom firme, Henrijem Fordom II.

Ajakoka uskoro dobija posao u Chrysleru i uspeva da preokrene situaciju zahvaljujući državnim kreditima i novom ponudom malih i ekonomičnih četvorotočkaša. Jedno od Ajakokinih glavnih zanimanja dok je bio u Fordu je bilo u vezi s tim kako našminkati jeftiniji automobil i prodavati ga po većoj ceni.

Primera radi, malo ljudi zna da je čak i popularni Mustang bio samo prepakovani Falcon u atraktivnijem odelu, a sličnu strategiju je primenio kasnije i sa luksuznim brendom Lincolnm, gde se ispod prestižnog stila krio daleko jeftiniji Ford.

Chrysler je ponovo poslovao profitabilno do ranih osamdesetih godina i Ajakoka je želeo model koji bi elita vozila. U suštini, želeo je moderni Imperial koji bi konkurisao luksuznim kupeima kao što su Cadillac Eldorado i Lincoln Mark VI. Postojao je samo jedan problem.

Naime, upravo je Ajakoka eliminisao gotovo sve veće modele sa pogonom na zadnje točkove kao deo strategije da Chrysler preživi i ne ode u stečaj. Ostala je samo ona arhitektura poznata kao J-Body na kojoj su se proizvodili modeli Dodge Mirada i Chrysler Cordoba. Firma će morati da uloži velike napore da modifikuje šasiju da bi se na njoj dobio automobil većih dimenzija.

Premijera noviteta je zakazana za 1981. godinu i bio je poznat samo kao Imperial. Iako su postojale priče da je originalno planiran kao model Chryslera, Ajakoka je smatrao da su šanse za uspeh veće ako novajlija debituje kao zasebna divizija, ali se i dalje prodavao preko njegovih izložbeno-prodajnih salona.

Sličnost sa ranijim Lincolnima, koje je Ajakoka lično odobrio, je bila očigledna na prvi pogled, pa je ovaj kupe imao dugačku haubu, kratak prtljažnik, skrivene farove i poveću masku hladnjaka. Sa dužinom od 5,4 metra i masom od 1,8 tona, bio je u samom rangu sa konkurencijom iz Cadillaca i Lincolna.

Da bi se opravdala veoma visoka cena od 18.311 američkih dolara (oko 62 hiljade „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca), Imperial je bio napucan opremom i imao je samo jednu opciju – šiber. Pokretao ga je motor V8 radne zapremine 318 kubnih inča (5,2 litre) sa 140 „konja“, dok se snaga prenosila na zadnje točkove preko trostepenog automatskog menjača.

Ubrzanje od nule do 100 km/h je trajalo trinaest sekundi dok je maksimalna brzina iznosila 165 km/h. Nažalost, ovaj motor je imao dosta problema sa direktnim ubrizgavanjem goriva, do te mere da su mnogi servisi ugrađivali karburatore, čime bi se izgubilo deset „grla“ u snazi.

Da bi promovisao svoje novo čedo, Ajakoka je kontaktirao svog prijatelja Frenka Sinatru i zatražio od njega da snimi seriju reklama. Sinatra je pristao za nadoknadu od samo jednog dolara, ali mu je obećan novi automobil po želji iz korporacije Chrysler svake godine dok je živ.

Čuveni muzičar i glumac će kasnije reći da je pristao da snimi reklamu ne zbog novca ili samog automobila već zato što je bio impresioniran time kako je Ajakoka spasio firmu i sačuvao radna mesta za toliko zaposlenih. Imperial je takođe ponudio tada nečuvenu garanciju i „besplatno“ održavanje (zapravo uračunato u cenu vozila) u trajanju od dve godine.

Ajakoka se nadao godišnjoj isporuci od 25 hiljada primeraka, ali je 1981. godine prodato tek 9.707 jedinica. Oni koji su imali prilike da ga voze su imali reči pohvale i posebno su se lepo izražavali o opremi i udobnosti, ali su kritikovali spomenuto direktno ubrizgavanje goriva.

Chrysler će kasnije ponuditi opciju sa karburatorom bez ikakve finansijske nadoknade. Kada automobil nije opravdao očekivanja, predstavljeno je posebno izdanje nazvano Frank Sinatra Edition, sa luksuznijim enterijerom i paketom od šesnaest audio kaseta njegove muzike.

Takođe je pokušano i reklamiranje preko šampionata NASCAR-a, koji je tada uživao u velikoj popularnosti, ali Imperial nije uspeo da privuče niti jedno veće ime. Najbolji rezultat je bio šesto mesto tokom pet godina takmičenja, a za utehu, otpor vazduha od 0,41 je zapravo bio impresivniji nego onaj na modelu Chevrolet Corvette.

Imperial će se proizvoditi do 1983. godine i ukupno je isporučeno 12.385 jedinica.

I zašto je uspeh onda izostao? Jedan od razloga je ležao u spomenutom sistemu sa direktnim ubrizgavanjem goriva, ali je to bio tek prvi od problema. Imperial je imao tada digitalne komande i dosta kompjutera gde bi sve kontrole bile na dugme, ali je i ova tehnologija bila relativno nova i neproverena u svoje vreme.

Nije bila retkost da firma izgubi novac na svakom prodatom vozilu zbog visokih troškova popravke pod garancijom. Ali mnogo veći problem je ležao u samom vremenu kada je predstavljen. Svet se još uvek oporavljao od još jedne naftne krize i interesovanje za vozilima sa osam cilindara ispod haube je bilo malo. Čak i proslavljeni modeli, kao što su spomenuti Cadillac Eldorado i Lincoln Mark VI su zabeležili pad prodaje od 40%.

Chrysler će još samo jednom koristiti ime Imperial i to na konceptu iz 2006. godine, ali serijski model neće ugledati svetlost dana. Ime je otišlo u istoriju kao neuspeli pokušaj oživljavanja poznatog brenda koji ni magija ljudi kao što su Ajakoka i Sinatra nije uspela da spasi i proslavi, ili makar prikaže u pozitivnom svetlu.

Zoran Tomasović

(294)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

1 Komentar
Inline Feedbacks
View all comments
MRN

Pokretao ga je motor V8 radne zapremine 318 kubnih inča (5,2 litre) sa 140 „konja“, dok se snaga prenosila na zadnje točkove preko trostepenog automatskog menjača.
Ubrzanje od nule do 100 km/h je trajalo trinaest sekundi dok je maksimalna brzina iznosila 165 km/h.
Nažalost, ovaj motor je imao dosta problema sa direktnim ubrizgavanjem goriva, do te mere da su mnogi servisi ugrađivali karburatore,..“

Ako ništa drugo, naš drug @Rikošet bi bio veoma zadovoljan brojem cilindara 😊