AR pijaca klasika: Mercedesov dizel koji ste mogli da dobijete samo u Americi

Da, dobro ste pročitali. Zaista je postojao jedan nemački automobil sa dizel motorom koji nije nuđen tamo gde je takva tehnologija najpopularnija (to bi bila Evropa), ali ste zato mogli da ga dobijete u državi koja je centar za rasipanje i nepažnju u pogledu potrošnje goriva – da, naravno da pričamo o Sjedinjenim Američkim Državama. Pa kako se to moglo desiti?

Sasvim slučajno, zapravo. Sve je započelo sredinom sedamdesetih godina prošlog veka kada je Mercedes još uvek bio sitna riba preko bare.

Njegova godišnja isporuka se kretala oko 45 hiljada primeraka, što je bila oko šest puta manja brojka od one kojom se mogao pohvaliti Cadillac. Nemački inženjeri su primetili da se sve veći broj Jenkija žali na potrošnju goriva, posebno nakon naftne krize iz 1974. godine, pa je odluka pala da tadašnja generacija S Klase, pod kodnim imenom W116 dobije motor koji je bio nezamisliv u putničkim automobilima.

Pričamo o 3,0-litarskom dizelu sa pet cilindara i debitovao je 1977. godine. Pokazao se neočekivanim uspehom, posebno nakon što su Amerikanci shvatili da mogu da dobiju luksuzni automobil težak 1,6 tona koji pritom troši svega osam litara dizela na pređenih sto kilometara.

Dizel će nastaviti da bude deo ponude S Klase i kod naslednika koji je nosio oznaku W126. Proizvodio se od 1979. do 1991. godine i kao i u prošlosti, ponovo ste mogli da dobijete dizel. Ali, samo ako ste živeli u SAD, Kanadi ili Japanu, dok će evropski kupci morati da čekaju sve do 1994. godine da takva tehnologija bude ponuđena u Mercedesovoj najvećoj limuzini.

Za našu priču je ipak najbitniji W126 i u njega se ugrađivao čuveni OM603 motor radne zapremine 3,0 litre sa šest cilindara u rednoj konfiguraciji. Razvijao je 119 konjskih snaga do 1985. godine, odnosno 150 „grla“ nakon toga uz maksimalnih 270 Nm obrtnog momenta.

To mu je omogućavalo ubrzanje iz mirovanja do 100 km/h za 15,2 sekunde, odnosno 12,5 sekundi ako je razvijen posle spomenute 1985. godine, a u oba slučaja maksimalna brzina je iznosila 175 km/h. Svakako razočaravajući brojevi za automobil kao što je W126, ali sam podatak da je 97.546 Amerikanaca odlučilo da potroši novac na njega nam govori koliko visoko mišljenje su imali.

Primerak iz današnje priče je proizveden 1983. godine i trenutno se nalazi u gradu Vol Taunšip unutar američke savezne države Nju Džerzi. Većinu života je proveo u Ilinoisu i do sada je prešao samo sedam hiljada milja (11.200 kilometara).

Američke verzije se nisu preterano mnogo izdvajale od onih sa Starog kontinenta s izuzetkom nešto drugačijih farova i produženih branika, s ciljem da se zadovolje bezbednosni standardi. Može se pohvaliti 14-inčnim felnama, kožnim enterijerom, svima opcijama iz arsenala „na dugme“ i sa još mnogo toga.

Ovaj 300D svakako nije bio jeftin automobil i koštao je čak 40.160 američkih dolara što iznosi 119.419 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca, a radi poređenja 500SEC sa svojim 5,0-litarskim benzincem je bio nešto jeftiniji.

Do kraja aukcije je ostalo još tri dana, a trenutno najviša od dvanaest ponuda iznosi 40.250 dolara.

Zoran Tomasović

(3788)