1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Kako je Kaiser-Frazer uneo revoluciju u segment hečbeka
Zanimljivost dana: Kako je Kaiser-Frazer uneo revoluciju u segment hečbeka

Zanimljivost dana: Kako je Kaiser-Frazer uneo revoluciju u segment hečbeka

317
2
Podelite sa prijateljima:

Većina nas sigurno nikada nije ni čula za brend Kaiser-Frazer, i to s opravdanim razlogom. Ne, ne pričamo o nekadašnjoj tituli nemačkog vladara, već o automobilskom brendu koji je poslovao u Americi od 1945. do 1954. godine. To je zaista kratak period da se pokaže neko veliko znanje, ali je jedan model, ili bolje da kažemo konfiguracija, ostala upisana u istorijskim knjigama.

Pričamo o heču, gde su modeli Vagabond i Traveler bili jedni od pionira takve opcije.

Istorija Kaiser-Frazera je zapravo jako zanimljiva, i sve do nastanka Tesle se verovalo da je ova firma bila najveći novi rival proizvođačima, takozvanim „Big 3“ (General Motors, Ford i Chrysler) na američkom tlu. Ideja je nastala od strane čoveka po imenu Henri Kajzer, koji se smatrao jednim od najvećih industrijalaca „preko bare“, i u jednom momentu je posedovao više od stotinu različitih kompanija za izgradnju pruga i brodova.

Štaviše, njegova firma će tokom Drugog svetskog rata izgraditi čak 1.490 brodova i napraviti revoluciju njihovom proizvodnjom na isti način na koji je Ford Model T odigrao tu ulogu u automobilskom svetu. Primera radi, jedan od njih, težak 14,3 tona. je izgrađen za samo četiri dana, što je rekord koji još uvek stoji na snazi.

Jedan od razloga uspeha Kajzera je bio smisao da predvidi budućnost i da sazna šta će biti popularno. Još tokom 1942. godine je shvatio da kada rat bude okončan, postojaće velika potražnja za novim četvorotočkašima i da će istovremeno proizvođačima iz kruga „Big 3“, biti potrebno barem četiri do pet godina da debituju s novim modelima. Njegov partner u poslu je bio Džo Fejzer, još jedan uspešni biznismen koji je stekao slavu radeći u firmama kao što su Packard, Chrysler i Willys-Overland, a u General Motorsu je samostalno osnovao njegovu finansijsku diviziju za izdavanje kredita GMAC.

Prvi model Kaiser-Frazera je stigao u izložbeno-prodajne salone 1946. godine i do 1951. godine fabriku je godišnje napuštalo preko 230 hiljada vozila. Međutim, nemogućnost da parira konkurenciji iz „Big 3“, s čestim izmenama u stilu, i nedostatkom V8 motora su rezultirali time da prodaja postepeno padne, i kompanija je bankrotirala posle 1955. godine. Proizvodnja će biti nastavljena u Argentini još nekoliko godina pre nego što je Kajzer odlučio da investira novac u izgradnju stanova, kuća i ostalih stanbenih objekata.

Ali, vratimo se temi kojoj smo posvetili ovu priču. Reč je o modelima Traveler i Vagabond koji su bili u proizvodnji od 1949. do 1953. godine. Neki će ih nazvati prvim četvorotočkašima sa heč stilom na svetu, mada je pionir zapravo bio Citroen Traction Avant 11CV Commerciale, i to više od deceniju ranije.

Njihove glavne mušterije su bili prodavci koji su putovali između gradova i pritom sa sobom nosili velike količine materijala. Takvim osobama je bio potreban lakši pristup prtljažniku i peta vrata su se otvarala u jednom komadu. S druge strane, ona kod strane Kaiser-Frazera su bila podeljena na dva dela, od čega bi donji deo bio veoma sličan karavanima iz navedenog perioda dok je ostatak dosta podsećao na takozvane festbak modele.

S druge strane, Amerikanci nisu imali isti problem kao Citroen. U posleratnom periodu sve veći broj porodica je odlazio iz gradova na periferiju istih. Muškarci su odlazili na posao, dok su se žene brinule o deci i domaćinstvu. U takvim uslovima se rodila ideja za karavanima čija je popularnost eksplodirala preko noći, a pretežno su ih vozile žene na putu do prodavnice ili za potrebe prevoza dece do škole.

Kaiser-Frazer je još uvek bila relativno mala kompanija koja nije imala novca da razvije pravi karavan, ali nikako nije želela da propusti svoj deo kolača. Iz tog razloga, je preuzeta limuzina, i na nju je dodat produženi krov. Ideja je bila delo inženjera Havija Anšutca koji će kasnije reći da je morao da uradi preko 200 modifikacija, kako bi ideju sproveo u delo. To se ne odnosi samo na dizajnerske linije već i na modifikovano ogibljenje pošto je zadnji deo vozila morao da ponese daleko teže terete.

Kao što smo spomenuli, najveći problem korporacije Kaiser-Frazer je bila mehanika. Firma nije imala svoje motore već je kupovala one konstruisane od strane kompanije Continental, a reč je o agregatu sa šest cilindara u linijskoj konfiguraciji zapremine 226 kubnih inča (3,7 litara). Dok bi brojka od 112 konjskih snaga možda bila zadovoljavajuća u nekom pristupačnijem automobilu, Kaiser-Frazer je koštao koliko i značajno prestižniji modeli sklopljeni od strane brendova kao što su Oldsmobile, Mercury i Dodge.

Spomenućemo da je ubrzanje od nule do 100 km/h trajalo čak 17,5 sekundi dok je maksimalna brzina iznosila svega 136 km/h. I pored privlačnog stila dizajniranog od strane legendarnog Dača Derina, postalo je jako teško opravdati visoku cenu ovih automobila. To se posebno odnosi na Traveler i Vagabond koji su predstavljali sam vrh ponude Kaiser-Frazera, ali se firma zaista potrudila da od njih napravi luksuzne automobile. Primera radi, celokupni tovarni prostor je bio prekriven kombinacijom drveta i hroma što niti jedan drugi rival nije imao.

Prodaja je startovala veoma obećavajuće i u svom debiju, oko 25 hiljada primeraka je pronašlo kupce. Ali već do 1951. godine potražnja naglo pada i godišnje se uglavnom kretala na brojci od tek nešto više od par hiljada jedinica.

Spomenuti Continentalov motor je imao dosta problema sa pregrevanjem, a revolucionarna podeljena vrata prtljažnika su često pustala vodu. Uz sve to, dodaćemo da su u navedenom periodu Ford i Chevrolet ušli u veliki cenovni rat tako što su snižavali cene svojim modela, a kako manji proizvođači nisu mogli da prate takav potez, tako su redom nestajali sa tržišta. Poslednja godina za Traveler i Vagabond je bila 1953, a Kaiser-Frazer će nastaviti da posluje još godinu dana duže.

Ipak, istoričari se danas vraćaju u ovaj period i često nazivaju ova dva modela jednim od pionira heč stila. I ne samo to, već će reći i da su zaslužni što su karavani stigli, odnosno prevalili put od dosadnih kockastkih modela za očajne domaćice, sve do stilskih remek dela. Ovo se posebno odnosi na događaj iz 1955. godine, kada smo ugledali čuveni Chevrolet Nomad.

A legenda koju su stvorili je nekada bitnija nego (ne)uspeh na tržištu, doživljen onda kada su bili novi…

Zoran Tomasović

(317)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

2 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Bungi

I kad neko kaže kako je Superb jedinstven sa svojim petim vratima.?

Matija

Otvoriti peta vrata pozadi, i to od krova do branika, je veoma dobra ideja. Ali ne kod jednog sedana sa stepenastim repom vec kod jednog pravog karavana sa produzenim krovom do samog kraja karoserije. Time se dobija veliki prtljazni prostor i lak pristup do njega. Vec odavno mi je postalo jasno da inspiraciju za nove ideje treba traziti i u proslosti!