1. Home
  2. Glas Republike
  3. Poslodavac, lista dodatne opreme njegovog premijuma, i deca njegovih radnika
Poslodavac, lista dodatne opreme njegovog premijuma, i deca njegovih radnika
3

Poslodavac, lista dodatne opreme njegovog premijuma, i deca njegovih radnika

619
3
Podelite sa prijateljima:

Privatna svojina kao krucijalni preduslov ekonomskog razvoja, osnovni je temelj svakog materijalno prosperitetnog društva. Jasno je zašto je tako, i koliko je važno da neko ko ima preduzetničkog duha u sebi, kompaniju u kojoj radi doživljava svojom. Različiti ljudi imaju različite talente, a svaki tim je onoliko dobar koliko igrači koji igraju u njemu imaju dodeljene prave uloge.

Preduzetnik kao rođeni lider poseduje dovoljno volje da radi, selektuje i obučava tim, organizuje druge, osmišljava nove i razvija postojeće ideje i pritom konstantno uči. Rizik od neuspeha je veliki, a ako se on desi, gubici su obično veliki. Kao takav, on zaista zaslužuje ekstra nagradu na tržištu, ne samo za svoj rad, već i za prihvaćeni rizik od velikih materijalnih gubitaka.

Još nešto krasi svakog ko se osmeli da pokrene sopstveni biznis. Naravno, to je ambicija. Ukoliko je ambicija utemeljena u nervoznom karakteru prema poslu i obavezama, a u blagorodnom karakteru prema drugim ljudima, ona je zdrava i odražava se na materijalno blagostanje. U suprotnom, kada je ambicija inspirisana samo željom da se akumulira “bogatstvo”, bez dovoljno opšteg i specijalizovanog prosvetljenja, nezdrava je.

Muškarci preduzetnici, kakvih je više, mada smo imali prilike da upoznamo više krunisanih i nekrunisanih Žena zmajeva (titula za najboljeg preduzetnika ženskog pola), kao medalju za uspešnost u poslu, doživljavaju svoje automobile.

Nije ni čudo, u kuću ne dolazi svako, ne razgovaramo sa svima koje sretnemo na ulici, u garderobu se ne razumeju baš svi, ali skupoceni automobil se tako brzo prepozna, čak i iz daljine. Dakle, većina muškaraca, kako onih koji kače tu medalju oko vrata, tako možda još i više oni koji sanjaju da je jednog dana stave, automobilima daje titulu najbolje legitimacije uspeha u karijeri.

Do sada je sve logično i manje, više potpuno razumljivo. Problem nastupa onda kada medalju, iz silne želje a potpirivano kroz godine pritiska sredine, oko vrata stave oni koji nisu dovoljno uspešni u poslu. Koliko ih ima, najbolje se sagledava kroz oglase za prodaju automobila koji su vraćeni lizing kućama pre vremena. Ljudski i razumljivo. Svi bi mi voleli da budemo 190 centimetara visoki, jasno je. Ali ne možemo.

“Moj prvi million”, slična je priča kao i “Moj prvi skupi automobil”. Svaki je se uspešni preduzetnik rado seća i prepričava u prikladnoj zgodi. Verovatno i ne postoje uzbudljivije deonice trke za bogatstvom od upravo te, trke za prvim milionom i trke za prvim automobilom za kojim mislimo da će ljudi (žene, u stvari) da se okreću na ulici.

Ali eto, prva deonica u takmičenju “Ko ima najviše miliona” je završena i automobil je izabran. Sada, pogledajte još jednom listu i cene dodatne opreme koju ste selektovali. Da, mnogo je širi osmeh na licu ako je motor trolitarski, od onog koji mami “običan” četvorocilindarski. Ipak je to 265 konjskih snaga umesto 190. Ne može da se poredi. Da li to vredi šest, sedam ili devet hiljada evra razlike u ceni. Vaše dve sekunde brže do “stotke”, ili maksimalnih 240 km/h umesto 227 km/h, u realnom životu su cela godišnja plata mnogih od zaposlenih.

Laserski farovi daju neprevaziđeni kvalitet osvetljenja. Zaista teško mogu da se porede sa već zastarelim ksenonima. Kroz cenovnike dodatne opreme, ipak su upoređeni, i razlika je iskazana u novcu, pogađate  prosečna godišnja zarada, onog mučenika što vam persira uporno, nadajući se da ćete barem ekvivalent od 10 kubika da odvojite za njega.

Ok, apsolvirali smo na ova dva primera. Ali, koliko redova ima specifikacija dodatne opreme na vozilu kojim ste upravo dokazali svoj socijalni status. Možda deset stavki, za deset zaposlenih, odnosno za deset celih porodica. Šta vam više vredi? Koliko kilometara godišnje vozite noću, i koliko je brza ta vožnja pa vam treba petsto metara vidljivosti koju otprilike daju laserska svetla, u odnosu na svega, možda trista metara ksenonom obojene noći?

Paradoks je još dublji. Ako je jasno da, zavisno od klase vozila, kao i pripadnosti luksuznom ili narodnom segmentu, cena koštanja vozila jeste 15 do 30% od prodajne cene, kupovinom automobila finansirate besmislene troškove istraživanja i razvoja raznih automobilskih kompanija, koje teže da naprave jednako dobar proizvod, umesto da se ti troškovi koncentrišu na dve ili tri kompanije, čineći tako automobile neuporedivo pristupačnijim, širem krugu ljudi.

Ali, što je pristupačnost izraženija, to je manji potencijal za iskazivanjem socijalnog statusa kroz skupocene četvorotočkaše. Drugim rečima, što je proizvod uniformniji, on jeste jeftiniji, ali je jednako teže predstaviti ga kupcima, da je vredan platiti ga tri do šest puta više nego što on objektivno košta. Pitajte VW grupu, kako je teško diferencirati Touareg u odnosu na Bentaygu ili Urus ili Q7 ili Q8 ili, ili, ili…

Dalje, kupovinom automobila proizvedenog u razvijenim zemljama, znajte da radnicima te fabrike isplaćujete prosečne bruto zarade od četiri, pet hiljada evra mesečno. Otprilike koliko svojim radnicima godišnje. Pored toga, obezbedili ste. i svojim činom, doprinos da bi šefovi velikih proizvođača automobila dobijali godišnje bruto naknade koje su po pravilu preko deset miliona evra godišnje.

I ne samo to. Brojna su partnerstva koja sklapaju proizvođači automobila i vrhunski sportski klubovi ili sportisti pojedinci. Smatrate li zaista da je Nadal malo zaradio bez vašeg skromnog doprinosa njegovom budžetu, ili da je Liverpul u finansijskim poteškoćama? Ako je tako, onda je red da odvojite od usta deci vaših radnika, i malo popravite porodični budžet ambasadorima automobilskih brendova.

Premijum automobili i prestiž u društvu? Da, svojim izborom ste potvrdili socijalni status, nema sumnje. Samo što on nije ni približno onakav kakvim biste želeli da bude. Deklarisali ste se kao bezosećajni, egoistični primerak ljudskog roda, koji je zaboravio da uživa u životu.

Sve će to tako da ide dok se ne rodi neki novi Lenjin, ili se već rodio, ali čeka da mi, preduzetnici, sami regulišemo redistributivne mehanizme u svom dvorištu, odnosno ekonomiji, pre nego li taj novorođeni boljševik, uzme stvar u svoje ruke.

 

Probajte, sa mirom u srcu, koji krug sa E39, ako je dobro očuvan. Za sreću, dovoljan je i on. Ako imate dušu veliku kao Rusija.

Zvezdan Božinović

(619)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

3 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Ljubisa

Sve je tacno, najperfidniji marketing i najlakse stecen profit je u autoindustriji…Evo jednog primera 1991 vrh mercedesove i bmw ponude, sl500 i 850i su kostali od 100.000,00 do 135.000,00 dem ili prema evru 50.000,00 do 67.500,00. Vidimo da danas pocetak sredine navedenih proizvodjaca krece sa ovim cenama. O servisiranju i troskovima vezanim za odrzavanje je degutantno i govoriti…

moron

Ne znam … Da, može i tako da se gleda … Ali, prevelika doza „empatije“ pri sagledavanju opcionala bi kupca premiuma, ako se baš zamisli na način kako to autor hipotetički sagledava, mogla dovesti do toga da na kraju ne kupi ni (polovan) bicikl, već da sav planirani budžet usmeri u dobrotvorne svrhe … Pa i do toga da rasproda svoje celokupno „carstvo“ i pokloni ga onima koji imaju manje … Naravno, dosledno primenjen, isti mentalni „problem“ bi mogao da se javi i preterano altruističkom kupcu bilo kog vozila (ili drugog materijalnog dobra). Teško je svakako tu naći razumnu granicu.… Pročitaj više »

Zvezdan Božinović

Pa, da, dragi Moron, neprijatno mi je da prostačim, ali najverniji odgovor bi mogao da bude: Da ovo može da se shvati na način kako si opisao. Otprilike kao: „Kaži budali da prdne, on će da se usere“. 🙂