Kinezi ozbiljno rade na usavršavanju čvrstih baterija
Godinama inženjeri i proizvođači automobila vide u čvrstim (solid-state) baterijama ključ za bezbednija, snažnija i dugotrajnija električna vozila. Za razliku od konvencionalnih litijum-jonskih baterija, koje koriste zapaljive tečne elektrolite, čvrste baterije sadrže čvrsti elektrolit, čime se značajno smanjuje rizik od pregrevanja i požara.
Ipak, uprkos velikom potencijalu, ove baterije se teško proizvode u velikim količinama jer su sklone pucanju i degradaciji pri brzim ciklusima punjenja ili pri veoma niskim temperaturama.
Sada su istraživači sa Međunarodne postdiplomske škole Univerziteta Tsinghua u Šenženu i Univerziteta u Tjencinu razvili „fleksibilni oklopni sloj“, koji dodatno ojačava površinu baterije, pomažući joj da izdrži mehanički napon i zadrži performanse čak i pri ekstremno niskim temperaturama.
Profesori Feiyu Kang i Yanbing He sa Univerziteta Tsinghua, u saradnji sa Quanhongom Yangom sa Univerziteta u Tjencinu, pristupili su problemu čvrstih baterija na neuobičajen način — umesto da ih učine tvrđima, učinili su ih fleksibilnijima.
Jedna od ključnih slabosti ovih baterija leži u sloju poznatom kao čvrsta međuelektrolitna faza (SEI – Solid Electrolyte Interphase), koji je uobičajeno tvrd, ali i lomljiv, pa lako puca pod naprezanjem. Kada dođe do pucanja, dolazi do neravnomernog nakupljanja litijuma, što ubrzava degradaciju i skraćuje životni vek baterije.
Koristeći srebrne materijale Ag₂S i AgF, istraživači su razvili fleksibilan sloj SEI koji može blago da se savija bez pucanja, zadržavajući stabilnu strukturu i omogućavajući neometan prolazak litijum-jona. U laboratorijskim testovima, novi dizajn čvrstih baterija pokazao je izuzetnu izdržljivost i stabilnost, daleko bolju od konvencionalnih rešenja.
Kada su opremljene novim fleksibilnim premazom, baterije su radile neprekidno više od 4.500 sati u uslovima visokog opterećenja — dokaz sposobnosti premaza da se odupre pucanju i degradaciji tokom vremena. Još impresivnije, zadržale su stabilne performanse tokom više od 7.000 sati na –30°C, temperaturi na kojoj bi većina čvrstih baterija prestala da funkcioniše ili bi se trajno oštetila.
Istraživači su do ovog otkrića došli dizajniranjem postepeno slojevite strukture, koja kombinuje meke i čvrste materijale, po uzoru na način na koji priroda kombinuje elastičnost i otpornost u školjkama ili tetivama.
Ova hibridna arhitektura ravnomerno raspoređuje mehanički napon unutar baterije, sprečavajući pucanje i strukturna oštećenja, a istovremeno održava ujednačenu distribuciju litijuma tokom punjenja i pražnjenja. Rezultat je stabilnija i dugotrajnija čvrsta baterija, sposobna da izdrži zahtevne uslove bez gubitka efikasnosti.
Ipak, naučnici ističu da ova inovacija još uvek nije spremna za masovnu proizvodnju. Izrada čvrstih baterija u industrijskim razmerama ostaje složen izazov, koji zahteva dalji napredak u obradi materijala, smanjenju troškova i integraciji sa postojećim sistemima baterija.
Uprkos tome, istraživanje predstavlja značajan korak ka praktičnoj i pouzdanoj primeni čvrstih baterija – od električnih vozila do sistema za skladištenje energije iz obnovljivih izvora, naročito u ekstremnim klimatskim uslovima.
AutoRepublika
(37)