Bruno Sako: čovjek koji je oblikovao automobil

Krajem prošle sedmice automobilsku industriju zadesio je ogroman gubitak jednog od najuticajnijih dizajnera u istoriji. U devedestoj godini, preminuo je italijanski dizajner Bruno Sako, koji je svoj radni vijek proveo u Mercedesu od 1958. do 1999. godine, a od toga 1975. do 1999. kao šef dizajnerskog tima.

Nakon studiranja mehaničkog inžinjeringa (mašinstva) na Politehničkom univerzitetu u Torinu, karijeru je započeo u dizajnerskoj kući Ghia i Pininfarina. Ubrzo nakon toga je prešao u Mercedes, gdje je proveo ostatak karijere. Prvih 15 godina u Mercedesu je proveo na raznim korporativnim dužnostima, nakon čega je ušao u dizajnerski tim koji je vodio Fridrih Gejger, od kog je par godina kasnije i preuzeo “dirigentsku palicu”.

On je svojim radom oblikovao Mercedes kakav znamo i pamtimo, i kao što sam naslov govori, velikim dijelom je oblikovao moderne linije automobila. Za period njegove “vladavine”, Mercedes je proizveo svoje najkvalitetnije i najlegendarnije modele. Sako je vjerovao da Mercedesov dizajn mora izražavati tehničku izvrnost i nedostižnost.

Sakoov osnovni dizajn iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka izražava racionalnu bujnost brenda tako odlučno, da se osjeća gotovo predodređeno. Ovo je, djelimično, zbog njegove posvećenosti poštovanju dva principa: horizontalnog afiniteta i vertikalnog afiniteta. Prvi usklađuje konzistentan dizajnerski identitet u čitavom asortimanu proizvođača. („Mercedes-Benz mora da izgleda kao Mercedes-Benz“, jednom je rekao Sako). Drugi pruža automobilima proizvođača bezvremensku eleganciju tako da se vlasnik nikada ne oseća kao da vozi nešto zastarelo.

Kako bi komemorisali Sakov život i stvaralaštvo pomenućemo i njegove kreacije.

Mercedes-Benz C111 (1970)

Njegov prvi dizajn, koji mu je obezbijedio ulazak u dizajnerski tim je bio model C111, koji je korišten kao prototip i test šasija za različite motore i tehnologije, poput ABS-a, turbopunjača, polimerskih djelova karoserije i tako dalje. O modelu C111 smo naravno detaljno govorili, a to možete pročitati OVDJE.

Mercedes-Benz W123 (1975. – 1986)

Drugi na spisku je naravno kultni W123, koji svi dobro znamo sa ulica, i vjervatno smo se svi vozili istim makar jednom. Automobil koji ne poznaje smrt, a narodna priča kaže da je Mercedes zamalo propao radi istog (iako je to narodna priča, te daleko od istine).

Mercedes-Benz W126 (1979. – 1991)

Prvi automobil koji je on potpisao, i kako je sam tvrdio, njegov najbolji dizajn. W126 je postavio temelje za sve njegove naredne stilske kreacije, a svojim elegantnim neprekidnim linijama i dan-danas “lomi vratove” kada se pojavi na ulici. U narodu nosi ime Genšer.

Mercedes-Benz W201 190 (1982. – 1993)

 Takozvani Bejbi Benz je uzeo linije svog “velikog brata” zvanog W126, smanjio ih i blago modernizovao. W201 je Mercedesov prvi ikada proizvedeni kompaktni model, koji je za sobom ostavio važan trag, kako na ulicama tako i na trkačkoj stazi.

Stodevedesetka je, osim svojim apsolutno perfektnim proporcijama, donela i ogroman tehnički napredak u vidu multilink oslanjanja na zadnjoj osovini, koju sa minimalnim izmjenama i dan-danas koriste SVI premijum automobili na tržištu.

Mercedes-Benz W124 (1985. – 1995)

Najbolji automobil svih vremena (ne prihvatam primjedbe na ovu tvrdnju) je takođe djelo Bruna Saka. Automobil koji je na perfektne linije W126-ice i W201-ice dodao i aerodinamičnu revoluciju, sa otporom vazduha od Cd 0,26, koja je i sa današnjim tehnologijama izuzetno teška za dostići. Nešto više o W124, odnosno o njegovom najjačem izdanju, možete pročitati OVDJE.

Mercedes-Benz R129 (1989. – 2001)

Oznaka SL je Mercedesova najduže korištena oznaka, a prvu koju je nacrtao Bruno je R129. Ovaj automobil je baziran na platformi W124, sa malo dodatog sportskog duha. Model koji trenutno opisujemo je takođe ispod haube dobio prvi putnički motor V12 u Mercedesovoj istoriji, kao odgovor na BMW-ov izazov.

Mercedes-Benz W140 (1992. – 1999)

Legendarni “slon” je po Brunovim riječima jedini “promašaj” koji je on potpisao. Kako je Sako tvrdio, ovaj automobil je pet santimetara previše visok, i da bi tu visinu proporcionalno nadoknadio, morao je raširiti i produžiti vozilo, sa čime se dobio otisak koji u neku ruku i dan danas koriste modeli F segmenta. Detaljnije o modelu W140 možete pročitati OVDJE.

Mercedes-Benz W210 (1995. – 2003)

Navodno najkontroverziniji dizajn koji je izašao iz Brunovih crteža jeste “okaš/buljavko/okac”. Njegova četiri okrugla fara mnogima ni dan-danas nisu “legla”, ali ono što je sigurno, na ulici ga nećete pomiješati ni sa jednim drugim automobilom, sviđao vam se ili ne.

Mercedes-Benz R230 (2001. – 2011)

Njegov poslednji rad jeste prvi SL 21. vijeka. U krugu Mercedesovih purista je kontroverzan, zbog odluke da on nosi tvrdi sklapajući krov, kao i usled rasta dimenzija, što je direktno suprotstavljeno samom imenu SL (sport-leicht, odnosno sportsko i lagano). Ono što je sigurno, to je da ovaj automobil nakon dvadeset i kusur godina, i dalje izgleda novo.

Uspješna karijera je blag izraz za ono što opisuje radni vek Bruna. Njegove kreacije su postale mašta više generacija i označile su zlatne godine brenda koji je izmislio automobil. Praktično svi modeli s njegovim potpisom su postali željeni i traženi klasici, a kupe verzija modela W126 u pričama često uđe kao kandidat za najljepši automobil svih vremena.

Kada bi vam neko na ulici dao papir i olovku, i tražio da brzinski slobodnom rukom nacrtate siluetu automobila, sigurno biste skicirali nešto što liči na neku od Brunovih kreacija, samim tim u naslovu stoji da je Sako čovjek koji je oblikovao automobil.

Uzeću autorsku slobodu, i kao vlasnik jednog od njegovih automobila reći da Bruno Sacco nije JEDAN OD najvećih dizajnera, već da on jeste NAJVEĆI autimobilski dizajner koji je kročio, i koji će krošiti na planetu Zemlju.

Slava mu i hvala.

Enes Eki Alković

(637)