AR test: Polovni Mercedes W204 C250 CDI 4Matic

Gotovo cijeli zivot sam proveo u Mercedesu W124, koji je u porodicu došao kada sam ja počeo da idem u školu, pa sam u njemu sam naučio da vozim i bio je moj “svakodnevni auto” od kada sam položio. Naravno, to je model koji je svo vrijeme služio bez najmanje greške, ali je opet došlo vrijeme za “modernizovanje” voznog parka.

Tri stvari su bile presudne za “penzionisanje” trideset i kusur godina starog pouzdanog druga: nedostatak klima uređaja, manjak snage i bezbjednost mojih saputnika i mene u slučaju sudara. Naravno, W124 će zauvijek ostati član porodice, te će sa istekom trenutne registracije u decembru biti registrovan kao oldtajmer, kako je nedavno u Crnoj Gori stupio na snagu zakon o oldtajmerima.

Naravno, sasvim prirodno je da će nasljednik biti ponovo trokraka zvijezda. Prvobitan izbor je bio restilizovan model W211 E klase (2006. do 2009) sa dobro poznatim 2.2-litarskim dizelom, ali listanjem oglasa, kako crnogorskih tako i onih sa sajta mobile.de, nikako nisam mogao opravdati toliki novac za auto star 14 i više godina, s obzirom na to da se na zapadu za pristojan primjerak traži često blizu 10.000 evropskih “šilinga“, a na to treba dodati i cijenu transporta, porez i troškove carine, što onda postane zaista ogromna cifra.

“Potajno” sam na oglasima gledao i osveženi model W204 C klase, čijem sam se dizajnu uvijek divio u kupe i karavan izvedbi, dok mi je limuzina uvijek bila nekako “zdepasta”. I tako jednog dana krajem prošle kalendarske godine na domaćim oglasima naiđem na vizuelno jako uredan W204 C250 CDI 4MATIC karavan.

Više iz dosade pođem da pogledam u auto, i za veliko čudo ispostavi se da je auto izuzetno očuvan, sa urednom servisnom istorijom i dva vlasnika. Sa vlasnikom se dogovorim da me sačeka da prođu novogodišnji praznici kako bi ovlašteni Mercedesov servis počeo ponovo sa radom, da bi tamo odvezao auto na provjeru. U servisu mi potvrdili servisnu istoriju, i dali zeleno svijetlo da se radi o dobrom i očuvanom automobilu.

Par dana kasnije, moje dvorište je postalo bogatije za još jednu trokraku zvijezdu sa pomenutom C klasom iz 2012. godine. Platio sam 11,5 hiljada eura, a prešla je 205 hiljada kilometara. Već sam tada Zvezdanu bio obećao da ću nakon duge pauze od mog poslednjeg teksta napisati test ovog automobila, ali sam čekao da steknem neko iskustvo, I sada nakon nešto više od 3 mjeseca I tačno 10.000 odvoženih kilometara smatram da mogu reći par riječi o ovom automobilu, I možda pomoći drugim ljudima koji odmjeravaju W204 C klasu kao svoj sledeći auto.

Kao što sam i pomenuo ranije u tekstu, u pitanju je karavanska izvedba C klase, koji ispod haube nosi motor kodne oznake OM651, radne zapremine 2.143 “kubika”, a oznaka 250 CDI označava da se radi o verziji sa 204 konjskih snaga i 500 njutn metara obrtnog momenta, što je po meni prava mjera za automobil ovog tipa. Za slanje te snage na sva četiri točka zaslužan je sedmostepeni 7G-Tronic Plus automatik.

Sa svojih 1.735 kilograma, očekivao sam da će me potrošnja “pojesti”, ali za pređenih 10.000 kilometara kombinovane vožnje, potrošnja iznosi svega 6.9L/100km, a starim dobrim testom “od čepa do čepa” utvrdio sam da je putni kompjuter tačan unutar 100ml, što je naravno odlična stvar.

Mercedesova C klasa je uvijek bila “tanka”po pitanju putnog prostora, ali srećom, počevši sa W204 to više nije situacija. Sa mojih 110-120 kilograma i otprilike 176 cm visine, i jako širokim butinama, mogu reći da prostor za vozača i suvozača je fenomenalan, te ni po čemu nije manje komotan od legendarnog modela W124.

Što se tiče zadnje klupe, ona je naravno nešto manje prostrana, ali iznenađujuće, za razliku od prethodnih generacija ona je zapravo korisna. Za djecu je fenomenalna (takođe posjeduje ISOFIX kačenje kome je to potrebno), a dva odrasla putnkka prosječne visine i težine neće imati problema sa udobnošću ni na više stotina kilometara dugom putu, dok bi treći putnik već tu udobnost poremetio.

Tu je nekih 6 – 7 cm prostora za koljena i isto toliko prostora za glavu (mada čisto sumnjam da je ista situacija kod limuzine), kada sjednem iza vozačevog sjedišta podešenog po mom ukusu. Prtljažnik ima kapacitet od 485 litara sa podignutim sjedištima, a kada se ista spuste dobije se oko 1.500 litara, i potpuno ravan pod.

Na priloženoj fotografiji možete vidjeti torbu sa laptopom od 13 inča kao mjerilo. Ono što mogu pomenuti kao manu jeste zavjesa gepeka, odnosno sklop zavjese koji je jako teško skinuti, koji se kukicama drži za naslon zadnjeg sjedišta, te je po mom mišljenju to moralo biti mnogo bolje odrađeno, ali u ovom slučaju to nije presudno jer do sada nisam imao potrebu da skidam sklop zavjese.

Sama zavjesa je jako dobra, lako se zatvori a još lakše otvori, a tu je takođe i mrežica koja se može podići u slučaju da gepek tovarite do krova, kako vam prtljag ne bi udario u potiljak u slučaju jakog kočenja. Prtljažni prostor takođe krase četiri kačenja za kanape u svakom ćošku poda, i dvije kukice sa lijeve i desne strane, koje su izuzetno korisne kada idete u trgovinu, kako biste spriječili da vaše kese “trče” po gepeku.

Ono što me jako puno iznenadilo jeste kvalitet izrade koji je IZUZETAN. Za razliku od nasljednika W205, serija W204 čak i nakon 215.000 kilometara nema niti jednu jedinu plastiku koja krcka kako tokom vožnje, tako i tokom pritiskanja. Spoljašnje kvake, otvaranje i zatvaranje vrata imaju dubok, čvrst i kvalitetan zvuk, što je oduvijek krasilo Mercedes. Unutrašnje kvake, kako su izrađene od plastike, pod ruku ne daju “moćan”osjećaj, ali su i pored toga one kvalitetne i imaju lijep zvuk što je, ponavljam, meni jako bitno kao “tradicionalnom” ljubitelju Mercedesa.

Dizajn enterijera je za moj ukus odličan, počevši od volana i instrument sata koji su nevjerovatno lijepi, preko oblika table, koja je u isto vrijeme i elegantna i “sportska”. Za model pre zatezanja bora se ne može reći isto, jer njegov enterijer uopšte i ne izgleda kao nešto što je Mercedes proizveo, i srećom su to uvidjeli i ispravili 2011. godine s novim modelom.

Sjedišta na mom autu su poluelektrična, pomjeranje sjedišta naprijed-nazad, naslona za glavu i lumbalne podrške se vrši ručno, dok je za podešavanje visine sjedišta i ugla naslona, zaslužna struja sa kontrolama sa strane sjedalnog dijela prema vratima. Bolje opremljeni automobili takođe mogu imati i potpuno električna sjedišta sa memorijom, a u tom slučaju se kontrole nalaze tradicionalno na tapacirima vrata, te sa tom opcijom vozač dobija i električno podesiv volan (u mom slučaju ručno podesiv). Sjedišta su udobna, mada za nekog krupnije građe poput mene, bočna podrška je onako osrednja, ali vozač i suvozač “normalne” kilaže će biti presrećni.

Kada je užitak u vožnji u pitanju, iskreno ja imam samo riječi hvale. Moj auto je opremljen paketom opreme Avantgarde, a koji ima nešto tvrđe amortizere i niže opruge u odnosu na one Classic i Elegance, ali tu je naravno  paket AMG koji ima još tvrde amortizere i niže opruge.

Kako auto nose najmanje moguće felne za seriju W204, s gumama 205/55R16 Michelin Primacy 4, udobnost je fenomenalna, ali smatram da je za C250 CDI 4MATIC sa svojom snagom i masom, guma širine 205 milimetara neadekvatna, tako da ću u narednom periodu trgovati felne od 17 ili 18 inča koje će već odličnu stabilnost učiniti još boljom, sa žrtvovanjem nešto udobnosti.

Ono što za C250 cdi mogu reći (mada gotovo isto važi i za 220 CDI), jeste da su “dostava” snage i radost vožnje izvanredni. Maksimalni obrtni momenat je dostupan već na 1.600 obrtaja pogonskog vratila, I što je jako bitno za ubrzanje, jeste da pogonska jedinica nudi konstantno “napajanje” snagom sve do nekih 4.100-4.200 obrtaja. Smatram da treba izbjeći modele C180 i C200 CDI, osim ako se vaša vožnja u potpunosti ne sastoji od upotrebe u gradu.

Direktnost upravljanja je fenomenalna, a sa svojim sistemom Servo-tronic koji u skladu sa brzinom automobila mijenja tvrdoću okreta volana, manevrisanje po gradu se može vršiti malim prstom, a upravljanje na visokim brzinama je tvrdo i sigurno. Ono što me je jako iznenadilo da je svaki dio na trapu, čak i na 215.000 kilometara i dalje nedirnut od 2012. godine, a pritom u svim situacijama nema nikakvih zvukova, i auto se ponaša baš kako treba.

Zvučna izolacija je izvanredna, te negdje do 130 km/h jedino što možete čuti jesu gume, a buka vjetra se tek u zanemarljivoj količini javlja na pomenutoj brzini. Dizel sa četiri cilindra ćete čuti samo pri ubrzavanju, što je opet sve do nekih 3.000 obrtaja vrlo zanemarljivo, a kada “kruzirate”motor je potpuno nečujan u kabini.

Po ovom pitanju ogromnu razliku pravi sedmostepeni mjenjač koji je na svim “normalnim” brzinama, broj obrtaja radilice uvijek drži između 1.200 i 2.000, te u sedmom stepenu prenosa, 2.000 obrtaja dodiruje tek na nekih 135 do 140 km/h. Na nižim brzinama kretanja, 2.000 obrtaja ćete dotaći jedino prilikom ubrzanja.

Jedan od meni omiljenih djelova automobila jesu biksenonski farovi ILS (Intelligent Light System) koji “skreću” zajedno sa okretanjem volana. Automatska duga svijetla su izuzetna, te često govorim kako mnogo brže reaguju nego što bi ja kao vozač mogao.

Jako je teško pisati test o automobilu čiji ste “fan”, te kao što vidjeti manu mu teško nalazim, ali u komunikaciji sa društvom i ljudima koji su posedovali ili probali isti model, čujem uvijek slične komentare, ali naravno svaki vozač traži drugačije karakteristike od automobila.

Uput za kupovinu C klase (W204)

Morate imati na umu da je W204, auto koji je star između 9 i 16 godina, I naravno, za to vrijeme su se otkrile sve moguće mane i problemi, koje je lako istražiti. Početak proizvodnje naraštaja W204, je obeležila dizelska ponuda. Krasio je dobro poznati 2.2-litarski dizelaš kodne oznake OM646 iz E klase W211, koji gotovo da nema nijednu manu, dok su 2009. godine, motor OM646 zamijenili sa 2.1-litarskim dizelom kodne oznake OM651, koji je zbog prirode samog sklopa došao na neopravdano loš glas.

Zbog promjene dizajna pogonskog lanca, koji je se prednje drvorednog lanca postavljenog na OM646, zamijenjen sa jednorednim lancem postavljenim sa zadnje strane na OM651. Prvi simptomi se u prosjeku javljaju između 250 i 300 hiljada kilometara, u vidu metalnog zvuka pri prvom jutarnjem paljenju koji traje par sekundi tako da je velika preporuka da se pri kupovini automobila s agregatom OM651 (dobar dio Mercedesovih modela proizvedenih između 2009. i 2016. godine) prodavac zamoli da na dan razgledanja NE pali auto, sve dok ne dođete da pogledate isti.

Naravno, i u slučaju da se isti čuje, nije smak svijeta s obzirom da dobar dio mehaničara ga mijenja i zatvorenih očiju, ali imajte na umu da je potrebno izvaditi motor iz auta, kako bi se odradila zamjena svih klizača, zupčanika, natezača i samog lanca, što naravno nije jeftino.

Druga značajna mana OM651 agregata je pumpa rashladne tečnosti koja ima plastični impeler koji se zna “pojesti” I ležaja koji takođe može otkazati. Zamjena iste je jako jednostavna s obzirom  da je radni prostor I više nego adekvatan. Dosta ređe mane su kućište filtera nafte, kao I hladnjak ulja.

U ponudi je bio i trolitarski V6 dizelaš OM642, koji je dosta ređi i značajno skuplji od četvorocilindarskih modela, te lično smatram da je nepotreban za C klasu. Naravno, kao i svaki motor na planeti Zemlji, i OM642 ima svojih mana, koje opet uključuju pogonski lanac (mada u nešto manjoj mjeri nego kod verzije OM651) i hladnjak motornog ulja kao jako čest, gotovo neizbježan problem. Za benzince ne mogu puno reći jer ih nikada nisam ni istraživao.

Što se tiče mjenjača, tu je šestobrzinska ručna jedinica, petobrzinski automatik u četvorocilindarskim modelima sklopljenim do 2011. godine, i sedmostepeni automatik na svih “šestacima” i “osmacima”, kao i na “četvorocilindrašima” od 2011. godine do kraja proizvodnje. Ručni mjenjač je praktično nemoguće “ubiti”, automatici su takođe pouzdani i dugotrajni, ali zahtjevaju redovnu zamjenu ulja i filtera, što se čini na svakih, otprilike 60.000 km, kako bi funkcionisali dugo i kvalitetno.

Ko se odluči za kupovinu modela s opcijom 4MATIC, obavezno mora provjeriti prednji kardan koji može dobiti “luft”na spoju s prednjim diferencijalom (jedinstven “problem”na svim modelima 4Matic), ali je to nešto što se dešava na jako velikim killmetražama ili maltretiranim automobilima. Osim toga, ja lično nisam mogao naći informacije o bilo kom drugom problemu koji 4Matic može imati.

Značajna mana serije W204 nevezano za odabranu pogonsku jedinicu, jeste zadnji most koji trune (pogođeni modeli su W204 C klasa, X204 GLK klasa, W212 E klasa, C207 E klasa kupe i C/X218 CLS). Srećom, Mercedes je garanciju istog produžio na 20 godina, jer su uočili da se radi o fabričkoj mani, mada kako često čujem, ovlašteni servisi na našem području često odbijaju reklamaciju, ali nakon što direktno kontaktirate Mercedes, vrlo često na kraju prihvate.

Ja sam svojom kupovinom prezadovljan, te toplo preporučujem ovaj auto svakome kome je u dometu, a srećni ljudi koji imaju mogućnosti za kupovinu modela C63 AMG, u bilo kom obliku, od sada pa na dalje, mogu samo profitirati jer je to auto koji je već postao klasik.

Prednosti: fenomenalan dizajn, odličan balans udobnosti i “sportskih” osobina, kvalitet izrade, dostupan prostor putnicima napred, potrošnja, svetlosne grupe.

Mane: problemi sa pogonskim lancem na većim kilometražama, loš dizajn sklopa zavjese gepeka, osrednji prostor zadnje klupe.

Enes Eki Alković

(5546)