1. Home
  2. Istorija
  3. Zanimljivost dana: Cadillac Seville – početak novih vremena
Zanimljivost dana: Cadillac Seville – početak novih vremena

Zanimljivost dana: Cadillac Seville – početak novih vremena

535
13
Podelite sa prijateljima:

Cadillac Seville je bio prvi pokušaj Detroita da se ozbiljnije suprostavi velikoj popularnosti manjih uvoznih četvorotočkaša, pre svega Mercedesu. Iako se u početku pokazao kao veliki hit, zbog čega je dobio nove konkurente i General Motorsu doneo visok profit, Seville je takođe bio početak kraja za Cadillac i čuvenu reputaciju da je američki gigant „svetski standard“.

Kada je Robert Land postao predsednik Cadillaca u 1973. godini, General Motorsova najskuplja divizija je već stekla odličnu reputaciju najboljih luksuznih automobila u Severnoj Americi. Kupovina Cadillaca je označavala veliki uspeh u životu za kupce svih godina, a prodaja nikako nije razočarala.

Još od početka šezdesetih godina prošlog veka ona je stalno rasla, da bi 1972. godine dostigla vrhunac kada je prodato 267.787 primeraka, a kako je potražnja i dalje bila visoka, tako su i cene i preprodajna vrednost takođe ostali na visokom nivou. U navedenom periodu Land je primetio da Cadillac praktično i nema marketing tim, jer je važilo verovanje da se njihovi automobili sami prodaju.

Land je pomogao Chevroletu da stigne do rekordne prodaje od tri miliona vozila 1971. godine zahvaljujući jakom marketingu i verovao je da sličnom strategijom može da poveća prodaju Cadillaca i za 30%. Međutim, ovaj potez se ipak pokazao komplikovanim krajem 1973. godine. Naime, OPEC-ov embargo je podigao cene goriva na rekordan nivo i preko noći, kupci su se okretali manjim automobilima. Iako je Land javno pričao kako to i nije problem za Cadillac, čiji vlasnici imaju dovoljno novca za gorivo bez obzira na cene, iza zatvorenih vrata situacija je bila jako ozbiljna.

S druge strane, Mercedes je beležio uspeh za uspehom. Od kada je osnovana divizija za Severnu Ameriku 1965. godine, prodaja je skočila za oko tri puta. Tokom 1970. godine Mercedes je prodao 29 hiljada automobila na ovom kontinentu, da bi godinu dana kasnije ta cifra skočila na 40 hiljada. Iako su navedeni brojevi bili značajno manji od Cadillacovih, Mercedes je kontrolisao veći deo tržišta nego neki značajno jeftiniji evropski modeli.

Na papiru Mercedes i Cadillac se nisu mogli razlikovati više nego što jesu. Cadillac je bacao sve karte na kockast dizajn, velike V8 motore i udobnu vožnju, dok je čak i najveći model Mercedesa (kao što je model 600) bio značajno skromniji sa šest cilindara. Mercedesi su obično imali visok standard završne izrade, ali i slabije motore i nedostatak opreme kao što je klima uređaj – nešto što je bilo nezamislivo u navedenom periodu.

Ipak, do kasnih šezdesetih godina, američki kupci su želeli da se razlikuju. Poruka je bila jasna – Cadillac, kao i Lincoln i Imperial, su postali previše česti na ulicama. Iako je najskuplji Cadillac Eldorado koštao čak deset hiljada dolara (oko 74.740 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca), mnogi su pričali da žele da on košta još više da ne bi svako mogao da ga priušti.

Šta je razlikovalo Mercedes od američke konkurencije? Pored spomenutog obraćanja velike pažnje na detalje, Mercedes je takođe bio drugačiji od rivala, i samom svojom pojavom je privlačio pažnju gde god da bi se pojavio. Trebalo je da prođu godine pre nego što je Cadillac primetio nemačkog rivala, a još duže da ga razume. Tokom sedamdesetih godina u Detroitu je vladalo pravilo da je veće bolje, a Bob Benton, jedan od inženjera Lincolna, je tokom 1973. godine izjavio da kad bi kompanija debitovala s modelom sličnih dimenzija kao Mercedes – svi bi smatrali da su glavni čelnici poludeli.

U svakom slučaju, rast Mercedesa nije predstavljao problem Cadillacu, pošto je američki proizvođač vozila prodavao više vozila nego svi konkurenti zajedno. Iako je Cadillac tvrdio da je veće bolje, kompanija je ipak početkom sedamdesetih godina razmatrala proizvodnju manjeg modela. Ova ideja nije imala veze sa Mercedesom, već sa istraživanjem koje je pokazalo da neki kupci Cadillaca, pre svega starije žene, nisu u stanju da voze i parkiraju svoj automobil zbog velikih dimenzija.

Iz navedenog razloga, inženjer Džordž Ilges je predstavio ideju glavnim ljudima General Motorsa, koji su je glatko odbili uz objašnjenje da bi takav proizvodio uništio imidž kompanije. Razlog je ležao u još jednom podatku, a to je da istraživanja ne kažu uvek šta kupci zaista žele. Još početkom šezdesetih godina istraživanja su pokazala da se većina vlasnika Cadillaca žali da njihov automobil ne može da uđe u tipičnu američku garažu. Cadillac je reagovao i predstavio dva kraća modela (Series 62 Town Sedan i de Ville Park Avenue), koji su ugašeni posle samo dve godine zbog loše prodaje.

Ideja je ugašena na kratak period, ali se opet pojavila u januaru 1973. godine, kada je žena jednog od inženjera primetila da veliki broj njenih prijateljica vozi Mercedes. On se zapitala zašto Cadillac nema sličan automobil, a ovaj put ideja je dobila na značaju. Kao automobil za inspiraciju je uzet novi Mercedes W116 S-Class, koji se u Americi prodavao kao 450SE i 450SEL.

W116 je bio veći od svog prethodnika (ali i dalje značajno mali spram američkih standarda) i pružao je i novi V8 motor zapremine 4,5 litra sa 190 konjskih snaga. I pored svojih malih dimenzija, W116 je bio tehnički napredan, a sa cenom od 13,491 dolara (današnjih 83.349 dolara) je takođe bio i dovoljno skup da ga samo bogataši mogu priuštiti.

Rana ideja General Motorsa se odnosila na Opel Diplomat, najveći automobil koji je nemački partner prodavao u Evropi. Predstavljen 1964. godine i osvežen pet godina kasnije, Diplomat je pružao lep dizajn, pa čak i V8 motor – nešto što je bilo retkost na evropskom tržištu. Diplomat se nikada nije prodavao u velikim brojevima u Evropi, a ideja je brzo ugašena kada se saznalo da bi proces prolagođavanja za američko tržište bio previše skup.

Kao alternativu, glavni inženjer Ed Kol je predložio platformu X-Body, koja je bila jedina General Motorsova platforma sličnih dimenzija kao što je bila ona na kojoj je počivao W116. Ona je osnovana još početkom šezdesetih godina, a desetak godina kasnije na njoj su se proizvodili Chevrolet Nova, Pontiac Ventura, Oldsmobile Omega i Buick Apollo.

X-Body je originalno zamišljena kao jeftina platforma, pa tako velika pažnja nije davana na pitanja udobnosti, buci, pa ni iskorišćenom prostoru. Iako je ovaj potez sigurno smanjio troškove, proizvodnja luksuznog automobila koji bi konkurisao Mercedesu, svakako nije bila obećavajući potez. Sledeći problem je ležao u motoru. Čak i najmanji Cadillacov motor iz navedenog perioda je bio veliki zapremine 429 kubnih inča (7,0 litara), a posle duže potrage izbor je pao na Oldsmobilov V8 motor zapremine 350 kubnih inča (5,7 litara) i 180 „grla“.

Kol je u početku želeo da koristi pogon na prednjoj osovini, sličan onom koji su Oldsmobile Toronado i Cadillac Eldorado koristili, ali je ova ideja odbračena kao preskupa i kao velika promena u poređenju sa tradicionalnim Cadillacovim proizvodima. Velike probleme je imao i dizajner Sten Vilen. Pošto je ovaj automobil bio potpuno nov, on nije imao prethodnika čije je linije trebao da prati, a posle dužeg ispitivanja izbor je pao na umanjene dimenzije već postojećih Cadillacovih modela.

Kompanija je originalno planirala proizvodnju tek tokom kasnih sedamdesetih godina, ali zbog spomenutog OPEC-ovog embarga 1973. godine, Cadillac je odlučio da požuri sa predstavljanjem. Inženjerima i dizajnerima je dato samo 14 meseca da završe sa testiranjem da bi zvanično predstavljanje usledilo sredinom 1975. godine.

Sa dužnom od nešto više od pet metara i težinom od dve tone, novi Seville je tada bio najmanji Cadillac u istoriji. Izboru samog imena je takođe prethodio dug proces, a Seville je pobedio u konkurenciji sa imenima Allegro, DuMonde i St Moritz (oznaka Seville se koristila od 1956. do 1960. godine kao najskuplja verzija Eldorada).

Cadillac Seville je zvanično predstavljen prvog dana maja 1975. godine. Iako najmanji, sa početnom cenom od 12.479 dolara (današnjih 60.160 dolara), Seville je takođe bio najskuplji Cadillac u prodaji, u šta su uključeni i limuzina Series 75 i kabriolet Eldorado. Malo je reći da su kupci bili oduševljeni.

Na prvi pogled, model Seville je delovao kao moderan automobil u svakom pogledu, a prelepi dizajn je uspeo da sakrije poreklo ovog automobila i značajno jeftiniju platformu. S ubrzanjem iz mirovanja do 100 km/h za 13 sekundi i maksimalnom brzinom od 175 km/h, Seville je mogao da parira Mercedesu 450SEL, od koga je bio za 90 kilograma teži.

Novinari su takođe imali samo reči pohvale. Udobnost i tišina su bili bolji ne samo od modela 450SE, već i od značajno skupljeg modela Rolls Royce Silver Shadow, što je bilo dovoljno kupcima da već prve godine kupe 44 hiljada primeraka.

Pored visoke prodaje, rekordnih profita i izazivanja novih konkurenata (Lincoln Versailles i Chrysler LeBaron), Seville je igrao još jednu veliku ulogu za kompaniju. Naime, čak 45% kupaca ovog automobila su bile žene, a zanimljivo je da iako se kompanija nadala privući mlađe kupce do toga nije došlo.

Prosečan Cadillacov kupac je imao 52 godine, a u slučaju Seville taj broj se popeo na 57 godina. Ono što je, ipak, igralo najveću ulogu je istraživanje da bi čak 30% kupaca kupili Mercedes da Seville ne postoji, koji je 1977. godine zabeležio rekordnu prodaju od 50 hiljada vozila.

Da bi odgovorio na popularnost Mercedesovih 240D i 300D dizela, Cadillac je za 1978. godine predstavio Seville dizel. Sa prerađenim Oldsmobileovim benzincem zapremine 350 kubnih inča (5,7 litara), ovaj motor je razvijao samo 105 „grla“ i ostao upamćen u istoriji kao jedan od najkvalitetnijih agregata ikada proizvedenih od strane General Motorsa.

Kraj za prvu generaciju je stigao posle 1979. godine nakon 215.659 prodatih primeraka, a naslednik će dobiti na dimenzijama i nikada neće dostići popularnost pionira. Sam Seville će nastaviti sa proizvodnjom sve do 2013. godine i njegov pad će u velikoj meri rezultirati u padu samog Cadillaca, od onog „svetski standard“ imidža koji su ga krasili kroz sve one godine.

Do današnjeg dana njegova prva generacija je idealni primer kako je General Motors od jeftinog Chevroleta napravio luksuznog Cadillaca i potukao nemačke rivale u sopstvenoj igri. A onda se, po običaju, previše opustio i dozvolio da naporni posao padne u vode… Ali to je priča za neki drugi put.

Zoran Tomasović

(535)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

13 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Mustang

cadillac je idealan primer kako se može u životu propasti
od svetskog standarda do bezidejnih prepakovanih chevroleta koji je pokleknuo pred japanskim smećem
još 70-tih je bio uzor za mercedes koji je učio od njega, pa čak bolji i od RR

Bungi

Nekad japansko „smeće“, pa onda južnokorejsko „smeće“ dok danas govorimo o kineskom „smeću“.Zašto kupci uopšte kupuju nečije „smeće“.??? Nisu upućeni, imaju para za bacanje ili,…???

TheStig

Japanci nisu nikad proizvodili smeće. Preskočili su britansku autoindustriju vec u 60tim. Korejci su proizvodilo kante ali bar su bile dzabe. Kinezi su preskocili sve. Odmah su poceli proizvoditi automobile za koje sumnjam da su (imajuci u vidu cijenu) bolji od Evropljana. A odg na tvoje pitanje, iz raznih razloga. Zbog marketinških ubjeđenja, zbog nacionalnih pobuda i na kraju zbog viška para.

Yankee

Daleko od toga da Japan nikada nije pravio smece. Toyopet je bio toliki krs da nije uspevao da prodje ni test medija u trajanju od sat vremena pre nego sto se pokvari. A japanska korozija nam je svima poznata sto sam nazalost licno osetio na svojoj kozi kada smo imali 1994 Camry u familiji. Mehanicki je radila super i posle 180.000 milja, ali su delovi poceli da otpadaju sa nje zbog rdje.

TheStig

Prozivas Toyotu zbog rdje, a Lancia i Alfe rđale u svoje vrijeme na laganom povjetarcu?😅I dan danas proizvođači prave velike propuste ali meni je licno „smeće“ kad unutar jednog brenda ne možeš u jednom periodu naći čestito sastavljen automobil. A bilo je takvih pojava…Japan je izmislip modernu automobilsku industriju. Evropljani nam prodaju muda pod bubrege (dvozonske i trozonske klime, aktivnu aerodinamiku, napredne sisteme awd prenosa) a u međuvremeni Japanci se smiju (3000 gt, gtr, mazda rx7, evo).

Yankee

Ako je Toyoti uteha sto su Lancia i Alfa iz tog perioda vise rdjale onda blago Toyoti hehe.
Ali evo recimo licno iskustvo, imao sam 1991 Forda Taurusa i 1994 Toyotu Camry u isto vreme. Taurus je imao oko 134.000 milja kada sam ga prodao, bez mehanickih problema, Camry oko 180.000 milja takodje bez mehanickih problema. Ali je limarija Forda bila svetlosne godine ispred – i to pricam o Fordu koji uopste nije bio nesto dobar po pitanju korozije, ali opet daleko ispred Toyote.

TheStig

Vjerujem ti za tebe probleme sa limarijom. Mada Ford nije naročito poznat po dobroj limariji. Sjecam se Escorta nekad davno kad sam bio dijete. Svi su bili truli, kao da su Opelu nešto u rodu 🤣A rezanje troskova je toliko prevalentno. Mislim da se u svakoj generaciji automobila lim stanji za par desetina mikrona i farba slicno tako. Bijedna su vremena dosla za automobilsku industriju. Vi Amerikanci ste bezbjedni jos na neko vrijeme sem ako Putin ne izvrsi invaziju 😂

s mile

USA stručnjaci, pitanje

znate li koji je auto u spotu

Dorothy Down to the bottom.

baš me zainteresovao

ako ga prepoznajete….

Yankee

1961 Chrysler New Yorker.
100% sam siguran da je 1961 Chrysler, za model sam samo 90% siguran. U to vreme svi modeli svakog brenda su izgledali isto, razlikovala ih je samo oprema. Ovo deluje kao da je New Yorker, ali moze biti i Newport. Ne verujem da je Windsor ili 300G.

s mile

hvala na info, odgleadah spot, a auto mi se baš svideo

Yankee

Poslednji americki reponja (i pri tom mislim na bas glomazni rep). Kod Forda i General Motorsa su uglavnom nestali posle 1959. godine ili su znacajno smanjeni, Chrysler se opirao jos par godina.

comment image

s mile

Meni se svideo prednji deo, maska i ovi farovi u V rasporedu, nisam viđao nešto slično do sad. Ilisu bila jedna iznad drugih, ili jedna pored drugih. Ovaj raspored je baš Cool

Yankee

Taj stil je zapravo prvi imao Lincoln 1958. godine.

comment image