1. Home
  2. Life
  3. Biznis
  4. Plate u Fiatovoj fabrici u Kragujevcu zavise od države porekla radnika, ne od doprinosa
Plate u Fiatovoj fabrici u Kragujevcu zavise od države porekla radnika, ne od doprinosa

Plate u Fiatovoj fabrici u Kragujevcu zavise od države porekla radnika, ne od doprinosa

212
8
Podelite sa prijateljima:

U vreme kada proizvodnja Fiatove Grande Pande hitno mora da se ubrza kako bi se nadoknadio višemesečni zaostatak u ispunjenju zahteva kupaca, fabrika Stellantisa u Kragujevcu, sada radi punim kapacitetom i funkcioniše kao svojevrsna društvena laboratorija. Na istim montažnim linijama, rade srpski, italijanski, marokanski, alžirski i nepalski radnici.

Svi rade na istom industrijskom cilju, ali ne pod istim uslovima angažovanja i za iste naknade koje zavise od pozicije i doprinosa. Svedočanstvo koje je prikupio italijanski list Corriere della Sera otkriva stvarnost koja je jedva vidljiva, posmatrana izvana. Naime, u Kragujevcu svi primaju platu prema ugovoru zemlje porekla. Kao rezultat toga, za isti posao, razlike u platama su ogromne. Plate se kreću u rasponu od 600 evra neto do preko 2 hiljade evra mesečno.

Fiat Grande Panda je već nekoliko meseci u srcu strategije ponovnog lansiranja italijanske marke. Proizvodi se isključivo kod nas i postaće stub asortimana, sa hibridnim, električnim i ugljovodoničnim verzijama. Problem je što je povećanje obima proizvodnje znatno kasnilo, a Stellantis se i dalje bori da zadovolji porudžbine koje su se gomilale već mesecima.

Uprkos postepenom prelasku na radnu šemu s tri smene i uvođenju noćnih šihti, proizvodnja je i dalje pod pritiskom. Ovome se dodaje novi zastoj. Isporuke verzija sa volanom na desnoj strani, namenjenih posebno Velikoj Britaniji, odložene su do marta 2026. godine. Situacija koja ilustruje stalne poteškoće fabrike u ostvarivanju cilja koji se ogleda u montaži oko 500 vozila dnevno.

Stellantis je da bi održao tempo pozvao radnike iz nekoliko zemalja. Među njima je oko stotinu Italijana, i oni u svojevrsnu poslovnu prekomandu stižu iz fabrika u problemima kao što su Pomiljano d’Arko, Melfi, Kasino, Termoli i Mirafjori. Đovani, je jedan od privremeno poslatih radnika u Srbiju.

Njegovo svedočanstvo objavljeno u pomenutom listu Corriere Della Serra je jednostavno. Biti 1.600 kilometara od kuće nije izbor udobnosti, već nužda. Plata u Italiji mu je smanjena zahvaljujući ugovorima o solidarnosti. Nekih meseci je radio samo deset ili jedanaest dana.

U Srbiji, s druge strane, konačno može da zaradi punu platu. S noćnim bonusima, prekovremenim radom i naknadama za putovanje, njegova plata može da pređe 2.000 evra. Nivo prihoda koji mu omogućava da plati ratu kredita, dospele mesečne račune i troškove vezane za obrazovanje dece, bez da zapravo išta uštedi.

U Kragujevcu nisu svi u istom položaju. Italijanski radnici zadržavaju italijanske ugovore, s uslovima koji su daleko bolji od uslova njihovih lokalnih kolega. S druge strane, srpski radnici zarađuju između 600 i 800 evra mesečno. Mnogi takođe rade i drugi posao da bi sastavili kraj s krajem.

Marokanski, alžirski i nepalski radnici upotpunjuju ovaj međunarodni koktel radne snage, često mladi, ponekad s prvim privrednim iskustvom. Prema Đovanijevim rečima, svi su plaćeni prema pravilima zemlje porekla, razlika koju su poznali i osuđuju srpski sindikati, ali koja, za sada, izgleda nije stvorila nikakve otvorene tenzije na proizvodnim linijama. U proizvodnom pogonu, odnosi ostaju generalno mirni. Iskusniji italijanski radnici često igraju neformalnu nadzornu ulogu, posebno u pitanjima kvaliteta i bezbednosti.

Suprotno uvreženom mišljenju na zapadu, život u Srbiji nije jeftin. Kirije su naglo porasle sa dolaskom stranih radnika. Stan može koštati preko 800 evra mesečno, što primorava radnike u selidbi da dele smeštaj i troškove kako bi smanjili troškove.

Čak i sa dnevnim dodatkom koji isplaćuje Stellantis, jednačina ostaje tesna. Na kraju meseca, Đovani procenjuje da može da izdvoji jedva stotinu evra. Dovoljno da se snađe, ali daleko od dovoljnog da nadoknadi udaljenost od porodice. Prvi povratak u Italiju planiran je tek posle 45 dana, a avionsku kartu plaća kompanija. U međuvremenu, porodični život se svodi na svakodnevne video pozive. Privremena žrtva, ali iscrpljujuća. O žrtvi radnika drugih zemalja porekla, Italijani ne pišu, niti deluje da ih zanima. Zašto i bi, kada smo mi ravnodušni?

Ovo svedočanstvo dakle baca svetlo na širu sliku stvarnosti. Proizvodnja Fiata Grande Pande danas počiva na krhkoj ravnoteži ograničene mobilnosti, razlika u platama i privremenih rešenja. Za neke italijanske sindikate, proizvodnja modela u Srbiji koji je mogao biti sklopljen u Pomiljanu ili negde drugde u Italiji se vidi kao bolan simbol. Jedno je sigurno: iza povećanja obima proizvodnje Fiata Grande Pande stoji koncept savremenog imperijalizma, dok priče o jednakosti i isto takvim šansama za sve padaju u vodu.

AutoRepublika

Izvor: Italpassion.fr

(212)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
guest

8 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Peki

Tuzna realnost 😡

Nenad

Ovo je razlog što ne bih kupovao domaći auto. Oni i dalje nastavljaju praksu izrabljivanja radnika. Svuda su u auto-industriji plate iznad proseka, ovde su mizerne. Ako se dobro sećam, neka me ispravi neko ako grešim, u „srBskom“ Fiatu je netto platu isplaćivao Fiat, a razliku brutto-netto država Srbija. A Srbija nije učestvovala u deljenju zarade u meri u kojoj je trebalo. Kao manjinski akcionar Srbija se nije pokazala ni u NIS-u ni u Fiatu

Neko sa strane

Koji domaći auto?

Roki

Nigde u svetu nema jednakosti niti će biti. S obzirom da mnogi rade protiv Fiat-a dobro i prolaze. A i zašto bi se Fiat nešto mnogo angažovao kad država radi protiv njega. Svima plata prema LOJALNOSTI Fiat-u. A tu naravno prednjače italijanski radnici.
Ja se pitam samo jedno:

Kako mislite da oživite fabriku u Kragujevcu kad Fiat-a isterate.
S Kinezima?😂😂😂
S Nemcima?🤣🤣🤣
Čime će te da vrbujete drugog proizvođača automobila?
Glupost je faliti se tuđim k…em u tuđim gaćama i očekivati pri tom da se ućari nešto.

popovicvl

Robovlasnički odnosi su ključ opstnka kapitalističkog preduzeća.

Hranislav

Ako su zaposleni iz afričkih i azijskih država upućivani na rad u Fiat Srbija od strane svojih matičnih poslodavca i ako može da se napravi analogija sa našim zakonom, onda bi to moglo da bude to. Oni tamo zaključuju aneks ugovora o radu sa svojim poslodavcima, ili agencijama, u Fiatu rade u skladu sa komercijalnim ugovorima Fiata i njihovih poslodavaca, ovde im zarada ne bi smela da bude niža od minimalca, pa koliko god da imaju naši zaposleni ili Italijani. Ako je to slučaj. Ako nije, onda ima mnogo drugih faktora u ovoj jednačini, sa više nepoznatih..

next

U čemu je problem što su plaćeni 600-800 evra? Ako im je malo nek daju otkaz, u svakom slučaju to je prosečna plata u Kragujevcu. Nisu multinacionalne korporacije socijalne ustanove, njihov cilj je samo i jedino profit.