Jednostavno legenda – Mercedes-Benz 500E – E500 W124

Narod na Balkanu je i više nego dobro upoznat sa Mercedesovim modelom W124 i mali je broj ljudi sa naših prostora koji se makar jednom nisu vozili u njemu.

Često se za njega kaže da je najizdrživiji automobil ikada. Kvalitet korišćenih materijala, jednostavnost djelova kao i ugradnja provjerenih komponenti u kombinaciji sa završnom izradom visoke preciznosti i kvaliteta je razlog njegove besmrtnosti. Kao što i znamo, ništa nije perfektno, tako da i W124 ima svojih mana, a kao najveću ćemo izdvojiti njegovu limariju, koja je poprilično sklona rđanju. Takođe se kao “problem” često navodi i poprilično komplikovan K-jetronic sistem ubrizgavanja, koji su koristili benzinski agregati, ugrađivani od početka proizvodnje do finalne restilizacije 1993. godine. Mada ovo slobodno možemo prepisati nestručnom radu mehaničara, odnosno njihove neinformisanosti o ovom sistemu pri servisiranju.

Kratka istorija modela

Prvi planovi vezani za Mercedes-Benz W124 su se pojavili 1976. godine, a od jula 1977. program W124 je zvanično i počeo. Svoj pobjednički marš započeo je 5. novembra 1984. godine, kada je predstavljen javnosti, a bio je dostupan sa benzinskim agregatima u 200E, 230E i 300E varijantama i dizel agregatima u 200D, 250D i 300D verzijama.

Otprilike godinu dana kasnije je predstavljen i u karavanskoj formi na Salonu automobila u Frankfurtu, sa identičnim pogonskim jedinicama. Već 1987. godine, Mercedes je predstavio W124 u kupe formi. Prva od dve restilizacije se desila 1989. godine, a uključivala je sve od novih bočnih lajsni, brava za otvaranje vrata i branika do boje automobila.

Godine 1991. upotpunili su ponudu sa kabriolet modelom. Finalno osvežavanje je na scenu stupilo 1993. godine i osim vizuenlih promjena, koje uključuju novu haubu, masku hladnjaka, svijetla, branike i poklopac prtljažnika, W124 je dobio i potpuno novu motorizaciju, kako dizelsku tako i benzinsku. Proizvodnja limuzine je obustavljena 1995. godine, karavana i kupea 1996. godine, a kabriolet je sa proizvodnih traka silazio sve do jula 1997. godine.

Model 500E je debitovao 1990. godine na Salonu automobila u Parizu, a njegova proizvodnja je trajala do 1994. godine sa dodatnih, specijalno naručenih, 120 primjeraka proizvedenih u periodu od januara do maja 1995. godine. Za ovaj period napravljeno je 10.479 primjeraka. Osim tehničkih promjena u odnosu na “standardni” W124, 500E odnosno E500 se razlikovao i vizuelno, sa svojim proširenim blatobranima i dubljim branicima kao i bočnim pragovima.

Tehnički detalji

Kao što i samo ime govori sa brojem 500 u njemu, ova izvedba W124 ispod haube krije agregat zapremine 5.000 (preciznije 4.973) kubnih centimetara, raspoređenih na 8 cilindara posloženih u obliku slova „V“, preuzet iz modela R129 SL500. Mercedes je iz ovog agregata “izvukao”, tada ogromnih, 326 konjskih snaga i 470 njutn metara maksimalnog obrnog momenta, dustupnih na 5.600, odnosno 3.900 obrtaja u minuti. Uz masu od 1.800 kilograma, iz stanja mirovanja do 100 km/h ovaj automobil je ubrzavao za 5,9 sekundi, a maksimalna brzina je iznosila 250 km/h.

Osim agregata, od modela SL500 preuzet je i kočini sistem, sa 300-milimetarskim diskovima na prednjoj i 280-milimetarskim na zadnjoj osovini, koje je proizvodio Brembo, zajedno sa četvoroklipnim čeljustima. Tehičke izmjene su se naravno dogodile i kod ogibljenja, kako bi se popravilo ponašanje automobila pri skretanju.

Kao i “obični” W124, restilizacija iz 1993. godine se odnosila na model 500E, koji je tada preimenovan u E500, te je takođe dobio nova svijetla, masku hladnjaka, haubu, poklopac prtljažnika i branike u potpunosti ofarbane u boju automobila. Osim toga, došlo je i do tehničkih promjena, počevši od većih kočnica, koje su preuzete iz modela R129 SL600, sa diskovima prečnika 320 milimetara naprijed i 300 milimetara nazad, a snadbjevač je umjesto Bremba postao ATE. Motor je dobio novi revidirani zatezač zupčastog remena i olakšane komponente motora. U svojoj poslednjoj godini proizvodnje, 1994., zatvoreni blok motora je zamjenjen otvorenim.

Porsche

Kako su u Mercedesovom dijelu Štugarta cvjetale ruže po pitanju potražnje i proizvodnje, bio je problem “ugurati” još jedan model na proizvodne trake. Kako ne bi odlagali početak proizvodnje zbog uvođenja još jedne linije, Mercedes je odlučio da proizvodnju modela 500E, kasnije E500 prepusti Porscheu, koji je imao i više slobodnog mjesta nego što je to potrebno. Zbog ovoga često možete čuti kako se za razvijanje W124 500E Mercedes udružio sa Porscheom. Isitna je ta da je Porsche bio dužan samo za proizvodnju proširenih blatobrana i sklapanje djelova koji bi bili isporučeni iz Mercedesove fabrike i skladišta. Ipak je u neku ruku Porsche i uticao na bolju prodaju ovog modela i ubrzala vrijeme koje je trebalo da ovaj automobil postane klasik.

Modeli iz limitiranih edicija

Kao što je i za očekivati od automobila visokih performansi, mnoge tjuning firme su u ponudi imale pakete za dodavanje snage i promjene izgleda, ali su samo dva modela iz fabrike izašla u okviru ograničene serije.

Prvi od njih je E500 Limited, koji se proizvodio u periodu od 1994. do 1995. godine. Ono što je specijalno za njega jeste to što on nije nudio dodatnu opremu, bolje rečeno od samog početka je dolazio sa, kako bi balkanski oglasi kazali, “full opremom”. Osim toga on je dolazio sa 17-inčnim EVO II aluminijskim naplacima, drvenim ukrasima enterijera napravljenim od ptičjeg javora i dvobojnim kožnim enterijerom. Druge manje uočljive promjene uključuju crne Mercedes-Benz natpise na poklopcu motora, u odnosu na standardni natpis sive boje, kao i pragove vrata od nerđajučeg čelika sa ugraviranim natpisom Mercedes-Benz.

Drugi, još ređi, vrijedniji i traženiji model jeste E60 AMG, koji je proizveden u svega 12 primjeraka. I ovaj model krase isti detalji enterijera kao i E500 Limited, dok se razlike tek mogu vidjeti ispod haube. S vizuelne strane, Mercedes-Benz natpis na poklopcu motora je zamjenjen AMG natpisom, dok su prave promjene nastale po pitanju performansi. Povećana zapremina sa 5,0 na 6,0 litara, da budemo precizni 5.965 kubnih centimetara, što je snagu motora povećalo na 380 konja i 580 njutn metara obrnog momenta, maksimalnu brzinu na 280 km/h, odnosno nešto preko 300 km/h sa otklonjenom blokadom, a ubrzanje do 100 km/h smanjilo na 5,3 sekunde. Navodno je nekoliko primjeraka od ovih 12 imalo snagu i od 405 ks i 615 Nm obrnog momenta.

Prerade drugih kompanija

Kao što je i za očekivati, sa W124 E500 su se “poigrale” i ostale uobičajene tjuning kuće specijalizovane za Mercedesove automobile, a izvojićemo dva najpoznatija. Prvi od njih je RennTech, koji je u ponudi imao više paketa. Najeftiniji je bio remapiranje sistema ubrizgavanja goriva, koji bi snagu podizao za desetak konja, dok drugi paket podrazumjeva usisni sistem napravljen od ugljeničnih vlakana i K&N filtere vazduha visokog protoka. Ostala tri paketa uključuju povećanje zapremine na 6,0 litara što je u kombinaciji sa određenim promjenama komponenti motora davalo 390, 407 ili 446 konjskih snaga. Osim toga, nudili su razne modifikacije mjenjača, izduvnog sistema, ogibljenja, kočionog sistema, aerodinamike, unapređenje rashladnih sistema motora i završnu obradu enterijera po želji mušterije.

Brabus je u ponudi imao paket za povećanje radne zapremine na 6,4 litra, što je davalo 450 konjskih snaga i ubrzanje do 100 km/h za 5,2 sekunde. Napravili su i 6 primjeraka sa zapreminom od 6,0 litara, koji zapravo ima više snage od modela sa 6,4 litarskim agregatom, tačnije 500 konjskih snaga. Brabus kao Brabus je sve to odlučio da poigne na još viši nivo, te su iz S klase W140 uzeli V12 motor, radnu zapreminu povećali sa 6 litara na 7,3 i sve to na neki način ugurali u šasije W124. Koliko je poznato, Brabus je napravio samo dva primjerka W124 sa V12 agregatom, koji proizvodi 530 “konja” i 755 njutn metara obrtnog momenta.

Vrijednost

Kataloška cijena modela 500E je 1990. godine iznosila 134.520 njemačkih maraka. Kada u obzir uzmemo inflacije i sve to pretvorimo u eure, dobijemo cifru od 134.000 evropskih novčanica. Ukupna proizvodnja čini 10.479 primjeraka, od čega je samo 2.789 završilo van evropskog tla. Najplodnija godina je bila 1992. sa nešto više od 4.400 proizvedenih primjeraka. Najniža prosječna cijena ovog modela danas iznosi oko 20.000 eura, za slabije očuvane primjerke sa velikom kilometražom, pa sve do nekih 300.000 eura za primjerke poput E60 AMG.

Enes Eki Alković

(20164)