
AR pijaca klasika: Yugo je postao vredan klasik u Americi
I ne, nije početak nekog vica, već zaista već neko veme ima malu, ali vrednu armiju stalnih mušterija koji su spremni otvoriti novčanik i potrošiti novac kao da se na vozilu nalazi oznaka Mercedesa (ok, sada malo preterujem, ali su cene već godinama u porastu). Za jedan jeftini gradski automobil, koji dosta Jenkija pritom smatraju za najgore ikada proizvedeno vozilo, nije retkost da vidimo čak i običan heč da pređe brojku od deset hiljada dolara, a za one ređe verzije kao što su GVX i kabriolet cene idu i više.
Današnji primerak smo „upecali“ na sajtu „Bring a Trailer“ i verujemo da je najskuplji ikada prodat Yugo. Reč je o kabrioletu iz 1990. godine i 22.400 kilometara na satu za koji je neko platio čak 15.275 dolara.
Svi znamo da se bazni Yugo GV prodavao po famoznoj ceni od 3.990 dolara (oko 12.013 „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca) kada je debitovao 1985. godine, što je bilo za oko 25% manje od sledećeg najjeftinijeg modela „preko bare“. Isporučen je 141.651 primerak do 1991. godine, dok su oni neprodati automobili dobili novi broj šasije i motora i prodavani kao modeli za 1992. godinu.
Ponuda je startovala paketom nazvanim GL ili „Great Value“ (velika vrednost). Pratio ga je GV Sport sa nešto atraktivnijim stilom, zatim GVC (sa šiberom), GVL (sa „luksuznijim“ enterijerom), GVX (sa moćnijim 1,3-litarskim motorom) i na kraju veoma retki kabriolet. Koliko je kabriolet zapravo bio redak? Pa fabriku je napustilo tek 500 primeraka, a zavisno kojim izvorima verujete, u SAD je uvezeno između 72 i 100 jedinica.
Kabriolet je inače „preko bare“ stigao pred sam kraj našeg velikana u ovoj državi, zajedno sa par osveženja da se privuku novi kupci kada je prodaja značajno izbledela (od rekordnih 48.812 primeraka 1987. godine do samo 6.359 jedinica tri godine kasnije). To se odnosi na opcije kao što su 1,3-litarski motor sa direktnim ubrizgavanjem goriva, Renaultov trostepeni automatski menjač i spomenuti kabriolet.
Ovaj konkretni primerak se nalazi u gradu Svantonu u američkoj saveznoj državi Ohaju. Kao što smo spomenuli, fabriku je napustio 1990. godine i ostao je u rukama prvog vlasnik naredne 23 godine. Trenutni vlasnik ga je kupio 2013. godine i onda parkirao u hangar sve do nedavno, kada je mehanički osvežen i spreman za prodaju.
Inače, poseduje svaku opciju koju je Zastava nudila u spomenuto vreme, a pokreće ga 1,3-litarski motor sa 65 konjskih snaga. Menjač je petostepeni manuelni, a nije original već je zamenjen spomenute 2013. godine, što (možda) objašnjava zašto ga je prvi vlasnik prodao baš tada.
Testovi iz navedenog perioda pokazuju da je ubrzanje iz mirovanja do 100 km/h trajalo oko četrnaest sekundi uz maksimalnu brzinu od 150 km/h. Inače, kabriolet nije bio pristupačan kao „velika vrednost“ (odnosi se na GV, što je skraćenica za „Great Value“) pošto je za ovaj konkretni primerak bilo potrebno izdvojiti 9.556 dolara.
Preračunato u današnju vrednost dolara, brojka iznosi 23.687 najmanjih zelenih novčanica, što ga je i dalje učinilo najpristupačnijim kabrioletom u SAD-u, ali će Amerikanci sigurno smatrati da je „lud svako ko je potrošio toliko novca na Yugo“.
I na kraju desetodnevne aukcije i čak 41 ponude, najviša je iznosila 15.275 dolara. I tako, dočekali smo dan kada Yugo vredi više nego Ford Mustang ili Chevrolet Corvette iz iste godine…
Zoran Tomasović
Fotografije: Bring a Trailer
(42)
Ma ja. Prvo me popišaj, poseri, pa onda nahvali. Neka ne treba.
Posao sa Yugom su posle tri godine namerno upropastili. Iz godine u godinu prodaja je rasla, a nakon treće iznenada su Amerikanci posao prekinuli.
Inače, 1,3 EFI motor je bio ljuta guja za mnoge tadašnje automobile. Ja sam imao prilike da ga vozim i vozač je morao biti pažljiv sa dodavanjem gasa pri startu da ne potpiše!
I onda se pojavi kadett suza s 1.3/1.4 motorom i 60 konja i pojede ga bez lebac 😉
Inače, želja mi je da nadjem dobar yugo 65 ili 65 efi