Na deonici Cetinje – Podgorica slupao se policijski presretač: reakcije građana

Juče je u Crnoj Gori, na magistralnom putu Podgorica – Cetinje, u mjestu Barutana, doživio udes, navodno policijski presretač, automobil marke Mercedes E klasa. Čitanjem komentara čitalaca na Facebook stranici “Podgorički vremeplov” i portalu Nezavisnog dnevnika Vijesti, osjetili smo potrebu da napišemo nešto o tome.

Kako funkcionišu “presretači”?

Razlika između njih i ostatka saobraćajne policije gotovo da nema, osim u tome što koriste, bar vizuelno, civilno vozilo.

To takođe znači i da su im nadležnosti potpuno iste. Kada uoče automobil koji je prekoračio brzinu, ili ugrožava sigurnost u saobraćaju, stupaju u akciju i zaustavljaju vozilo. Ali umjesto što su parkirani pored puta, oni djeluju iz pokreta.

Svaki presretač je opremljen uređajem koji, u slučaju prekršaja, očitava brzinu kretanja vozila i zabilježava video snimak istog. Nakon toga postoje dvije opcije reagovanja na prekršaj. U većini slučajeva oni djeluju tako što preteknu dato vozilo, uključe rotaciono svijetlo i nakon toga na ekranu postavljenom iza zadnjeg stakla, prikažu natpis “Pratite nas”, “Policija” ili “Zuastavite Vaše vozilo”. U tom slučaju, vozač je dužan da se kreće za policijskim vozilom i zaustavi se tek kada mu posada presretača to naredi.

Drugi način jeste kada uopšte ne zaustave vozilo u prekršaju. To se obično dešava kada je previše opasno preteći ili zaustaviti drugi automobil. U ovom slučaju se prije podnošenja zahtjeva prkršajnom sudu, vlasnik prvobitno poziva, kako bi se izjasnio o tome da je on upravljao njegovim vozilom u trenutku kada je napravljen prekršaj, kao što se inače čini kod prekršaja zabilježenih pomoću video nadzora.

Kao i kod standardnih kontrola, zadržavanje ni u ovom slučaju ne bi smjelo da traje duže od 30 minuta, a vozač može da traži potvrdu o trajanju zadržavanja.

Dok vrši utvrđivanje prekršaja, na presretača se ne odnose zakoni o ograničenju brzine kretanja, ali jedino u slučaju da time ne ugrožava bezbjednost saobraćaja. Ovo vozilo takođe ima prvenstvo prolaza kada daje propisane svjetlosne i zvučne znake, u narodu poznatije kao “rotacija”.

Mišljenje građana

Kao i što je navedeno na početku teksta, glavni razlog su komentari građana na nesreću koja se dogodila u Crnoj Gori. Pa eto par najinteresantnijih.

Napomena: kako bi zadržali draž komentara, minimalno smo izmjenili iste, te zanemarite gramatičke greške.

“Veće bagre od ovog naroda na svijet nema. Čuš svi ih kunu jer su dostižni uzeli zadnje pare iz džepa. Ajde!! Šta misliš kunu li roditelji onih što svaki dan stradaju. E kamo sreće da su i njima uzeli i paru i auto i ludu glavu i poslali da se ohladi u betonjerku. Treba ih na svaki ćošak postaviti, a za pare što uzmu proste im bile. Sve što se parama moze platiti dobro je.”

“Hajde primitivci, još malo radovanja. Da nije policije na džadama (putevima) imali bismo kasapnicu. Skoro sam vozio kroz rodnu mi CG, to što se vidi i doživi kod nas, ima samo još u banana okruženju. Ako su policajci povrijeđeni, želim im brz oporavak, a novo auto će kupiti divljaci koji divljaju CG putevima.”

“Žalosno. Treba više presretača da bude na našim ulicama jer je naša saobraćajna kultura ravna nuli. Mnogima bi trebalo oduzeti vozačke, naročito ovim usijanim trkačima.”

“Dok se u razvijenim evropskim državama na loše društvene pojave i situacije vode ozbiljne debate, rasprave, dok vidite zabrinutost, odgovornost, konkretnu akciju građana i organizacija, rješenja… Balkance je neko ubijedio da će se iz svoje septičke jame, u kojoj su na svakom planu, izvući na način što budu bacali bolje “fore”. Sjećam se prošle godine kad auto sa vozačem sleće u more, đe je osoba mogla da se udavi,300 komentara bijaše na PG Vremeplov (Facebook stranica), 300 komentara sprdanja i “fora“. E to smo mi.”

“Opšte slavlje što se slupalo policajsko auto, koje treba da poveća bezbijednost u saobraćaju, đe su ljudi mogli i da poginu. Ovo se veliča, a kad se postavljaju bombe po Podgorici onda se zbijaju šale, vicevi, ko će bačit bolju “foru”. Kad muž ženu u Bijelo Polje tuče, izbacuje trudnu iz kuće, ONDA ONA MOZDA LAžE. Kad se biju učenici u Rožajama opet vicevi.”

Tu su naravno i komentari građana koji su očigledno srećni i raduju se nečijoj nesereći, samo iz razloga što su u prošlosti bili kažnjeni pri kršenju zakona, od strane iste presretačke patrole.

“Kako su ga radili tako im se vratilo.”

“A dosta su iskakali iz žbunova i traumirali narod. Vazda se prevrtali.”

“A kad ste pokrali ona auta oduzeta od naroda i prodavali djelove sa njih valjda vi je ostao neki za djelove. Eeee vazda se naopačke prevrtali.”

“Ovo im je za ove 160 eura od prije nekoliko dana.”

“Šteta, kažu iz policije dobro je kažnjavao. Možda je sad njega to Bog kaznio?”

Morali smo da zanemarimo ogroman broj negativnih komentara, iz razloga što je količinu vulgarnih riječi nemoguće izmjeniti ili izbaciti, a ujedno zadržati smisao komentara.

Mišljenje autora teksta

Uzrok udesa je nepoznat, ali je jedan od razloga je zasigurno bila ogromna količina vode na kolovozu, što zbog kiše, što zbog relativno loše odrađenih odvoda vode pored puta. Da li se to desilo dok je pokušavao da sustigne neki automobil u prekršaju ili ne, to možemo samo da nagađamo. Iskreno nam je žao, ali je srećom posada prošla bez povreda.

Stav dobrog broja građna prema policiji je, možemo slobodno reći, tužan. Čitajući komentare može se vidjeti ogroman broj mišljenja gdje je pojedinac, navodno, nepropisno kažnjen. Naravno da svakome može da se desi greška, možda je radar greškom izmjerio brzinu kretanja drugog vozila, možda je u pisanju kazne sabraćajni policajac greškom upisao drugi broj i tome slično. Sve se to može dogoditi, ali su šanse za takvu grešku relativno minimalne.

Sa druge strane, isti građani u saobraćaju, na magistrali koja prolazi kroz naseljeno mjesto sa ograničenjem od 50 km/h, konstantno voze brzinom od 80 km/h, 90 km/h ili više. Pojas se većinu vremena ne koristi, ili se koristi iza leđa, kako bi se eliminasao taj “dosadni” zvuk upozorenja.

Kao najbolji primjer bahatog ponašanja, slobodno se može dati magistrala na kojoj se dogodio ovaj udes. U pitanju je magistralni put između Podgorice i Cetinja, koja je tokom godina odinjela ogroman broj života. Najviše zbog tog razloga je tokom zadnjih godina, ova dionica u potpunosti renovirana. Opasna mjesta su otklonjena, skoro svaka uzbrdica sada ima tri saobraćajne trake, ali kako do sada stoje stvari, te izmjene su ulične “trkače” natjerale da istom magistralom voze još brže nego ranije. Na većini ove dionice ograničenje brzine kretanja je 80 km/h, na par mjesta sa opasnim krivinama 70 km/h, a kod isključenja 60 km/h. Kada se uporedi sa uslovima, ova ograničenja su potpuno realna.

Baš zbog razloga što je ova dionica poznata po redovnom kršenju brzine ograničenja, broj dežurnih patrola je veći nego bilo gdje u Crnoj Gori. Takođe zbog manjka mjesta gdje se patrola može propisno zaustaviti, postoje dionice koje su, osim u prisustvi presretača, potpuno “nezaštićene”. Ovo u kombinaciji sa famoznim Viber grupama, gdje vozači jedni drugima javljaju poziciju patrola, dovodi do prečestog divljanja.

Takođe, kao primjer bahate vožnje na istoj dionici se može navesti veoma česta priča među “trkačima”, koja glasi: ”Stigao sam od Podgorice do Cetinja za 10 minuta”. Kako bih približio količinu ludila potrebnog za postizanje ovog vremena, onima koji nisu upoznati sa ovom dionicom, razdaljina između ova dva grada je 35 km, što znači da je za obaranje ovog rekorda potrebna prosječna brzina od oko 200 km/h.

Iako tekstove, slične ovom, obično znanju prime samo oni koji inače poštuju pravila saobraćaja i ne ugrožavaju sigurnost istog, želimo da naglasimo i upozorimo da, trkama i divljanju nije mjesto na javnoj magistrali ili lokalnom putu. Za to postoje trkačke staze, koje takođe postoje i kod nas, poput staze “Navak” u Srbiji i “Grobnik” u Hrvatskoj (eto predloga za projekat u Crnoj Gori).

Zaključak

Činjenica da je u našem regionu saobraćajna kultura na samom dnu, ne znači da je nemoguće popraviti situaciju. Za takvu promjenu smo potrebni samo mi, vozači, koji ionako svakog dana izlazimo na put. Tu nema mnogo filozofije, jednostavno prilagodimo brzinu kretanja i vožnju propisima i uslovima na putu.

A poruka specijalno upućena uličnim trkačima. Molimo vas da se dozovete pameti, tih par minuta manje jednostavno ne zaslužuju moguću žrtvu na putu. Ništa ne postižete sa tom brzinom, mali je broj ljudi koji takvo ponašanje smatraju “kul”, a takođe svojim ultrabučnim automobilima ometate normalan život.

Fotografije: portal Nezavisnog dnevnik Vijesti

Tekst: Enes Eki Alković

(6715)