Mercedes-Benz W124 250D – Vožnja po oblacima

U današnjem modernom, monotonom i dosadnom svijetu, često zaboravimo na emocije i većinu svojih radnji obavljamo jer moramo. Ta energija se takođe prenijela na automobile, koji su postali dosadni, jednolični i lažno “nabudženi”. Kupci i ljubitelji se više fokusiraju na brojke, koliko snage motor ima, koliko mu sekundi treba do određene brzine, koji je koeficijent otpora vazduha itd. ali sve to je nekada bilo mnogo manje važno, a na našu sreću, postoji i dalje veliki broj ljudi koji zapravo cijene doživljaj i emociju određenog automobila.

Ovdje je riječ o jednom kultnom automobilu na našem Balkanu, a to je neuništivi Mercedes W124. Ovo je automobil uz koji sam odrastao, koji me je prvi put odvezao u inostranstvo, koji je stvorio moju sadašnju ljubav prema automobilima i oblikovao moj stil vožnje i automobila koje volim.

Funkcionalnost i dizajn

Dobro prepoznatljivi oblik Mercedesa, minimalistički dizajn, sa veoma dobrim proporcijama. Kako mnogi kažu, da bilo kome date olovku i papir i kažete mu da nacrta automobil, ogromne su šanse da će nacrtati nešto nalik Mercedesu iz ovog doba. Za sve to je zaslužan Italijan Bruno Sacco, koji iza sebe ima mnogo uspješnih automobila, a neki od njih su: W126, W201, R129, W140, W202, W210, W220, R230, a takođe je uticao i na dizajn W123.

Što se tiče enterijera i tu se nastavlja ta jednostavnost, simetrija, ergonomija bez greške i izobilje prostora. Sjedišta više podsjećaju na oblak na kojem nakon više sati i više stotina kilometara putnici ne osjete umor. Sve komande ventilacije, svijetala i ručica za puštanje parking kočnice su postavljene nadohvat ruke. Jedini problem je otežan ulazak vozača zbog ogromnog, kako ja kažem, kamionskog volana, zbog kojeg većina ovih automobila ima pocijepan „ćošak“ vozačevog sjedišta, a ni ovaj se ne razlikuje.

Prtljažni prostor je ogroman, sa ogromnim otvorom, veoma prostog oblika što omogućava da se dostupna korisna zapremina efikasno iskoristi. Jedina mana je taj malo veći „zub“ ali osim toga ne mogu se požaliti na ništa.

Vozne karakteristike

Vjerovatno ste čuli izraz: „Mercedes je auto za penzionere“. Ne slažem se u potpunosti s tim, već ću to da izmjenim i kažem da je Mercedes automobil koji vozača i putnike izolira od svih spoljnih efekata sa namjerom da ih opusti. Jedno je istina, a to da se ovi automobili na putu ponašaju kao brod, na pravcu plutate, ne osjećate rupe ma koliko velike one bile, ali zato u krivinama imate osjećaj da će vozilo da se prevrne. Da pojednostavim sve i kažem da ovaj automobil nije stvoren za agresivnu vožnju i nikome ko voli istu ga ne preporučujem. Ovo je klasični primjer krstarice stvorene za autoput i široke magistrale.

Ovaj primjerak ima 2,5-litarski dizel motor i manuelni mjenjač sa 5 stepena prijenosa. Snaga i ubrzanje mu nisu jača strana, 89 ks na automobil mase 1.390 kilograma (prazan) nije baš za razmetanje, ali za svakodnevne potrebe sasvim dovoljno. Mjenjač vam jednostavno ne dozvoljava agresivno mjenjanje brzine, već zahtjeva nježan i elegantan rad. Odnos brzina je izvanredan, sa veoma dugačkim brzinama, a za primjer ću dati četvrtu, koja se bez problema može koristiti sve od 30 km/h pa sve do 150 km/h.

Fokus na opušten stil vožnje možemo primjetiti i kod upravljanja koje je perfektno podešeno za puteve sa blagim krivinama, a u gradu imate osjećaj kao da koristite neki čekrk, jer za običnu krivinu od 90 stepeni potreno je okrenuti volan skoro 1.5 krug, ali na svu sreću ne vozim previše u gradu tako da mi to i nije toliko važno.

Emocija

Sada se vraćam na temu s početka. Kao što rekoh, kod modernih automobila sve je manje razloga koji čovjeka tjeraju da ih voze. Ovaj model pored svega, mene svakoga dana zove da sjednem u njega i izađem na magistralu. Taj mehanički osjećaj, činjenica da se na instrument tabli nikada neće upaliti “Check engine” lampica zbog pokvarenog senzora, specifičan zvuk tog prelijepog starog Mercedes dizel motora, to plutanje, jednostavno vas natjera da zaboravite na sve moguće probleme.

Sve je manje ljudi koji danas vole ovaj opušteni stil vožnje, jednostavno se sve svelo na velike brzine, ubrzanje do stotke za dvije sekunde i ostale nepotrebne stvari u realnom svijetu. Meni lično je važnije je kada čovjek može da uživa i na 50 km/h i na 150 km/h i iz automobila izađe nasmijan i opušten.

Zahvaljujem se mom prijatelju Danijelu Lerincu koji je zaslužan za ove fotografije.

Tekst:Enes Eki Alković

Foto: Danijel Lerinc & Nikola Vojnović

	Dobre strane:
	Pouzdanost, kvalitet, ergonomija, udobnost, funkcionalnost
	Loše strane:
	Snaga, problem sa korozijom zbog starosti

(56296)