Benzinske stanice u SAD mogu da ponude tri različite oktanske gradacije benzina, iako imaju samo dva podzemna rezervoara i dve dovodne cevi. Tajna se krije u samoj točilici, koja po potrebi meša dve vrste goriva i tako dobija traženu gradaciju.
Na prvi pogled, stvar deluje nelogično. Ako benzinska stanica nudi običan, srednji i premijum benzin, očekivali bismo da svaka vrsta goriva ima sopstveni rezervoar i dovod. Međutim, na brojnim benzinskim stanicama u Sjedinjenim Američkim Državama sistem funkcioniše drugačije.
Umesto tri odvojena rezervoara, najčešće se koriste dva: jedan za benzin niže oktanske vrednosti i drugi za gorivo više oktanske vrednosti. Treća opcija, koja se u SAD obično nalazi između njih, ne skladišti se zasebno, već nastaje direktno u točilici.
Kada vozač izabere običan benzin, sistem uzima gorivo iz odgovarajućeg rezervoara. Ako se odluči za premijum, gorivo stiže iz drugog rezervoara. Međutim, kada izabere srednju gradaciju, elektronski kontrolisan sistem istovremeno dozira obe vrste benzina i meša ih u preciznom odnosu.
Na taj način dobija se gorivo željenog oktanskog broja, koje zatim kroz isto crevo odlazi u rezervoar automobila. Drugim rečima, srednja gradacija nastaje tek nekoliko trenutaka pre nego što završi u vozilu.
Ovakvo rešenje ima jasnu ekonomsku logiku. Izgradnja dodatnih podzemnih rezervoara zahteva prostor, građevinske radove, nadzor i opremu za kontrolu skladištenja goriva. Ako se određena gradacija prodaje u manjim količinama, njeno zasebno skladištenje može predstavljati nepotreban trošak. Mešanjem na samoj točilici benzinske stanice mogu da ponude više opcija bez potrebe za dodatnim rezervoarima.
To, međutim, ne znači da kupac dobija lošije gorivo. Savremeni sistemi za doziranje precizno kontrolišu odnos dve komponente kako bi konačna smeša odgovarala deklarisanoj oktanskoj vrednosti. Reč je o uobičajenoj tehnologiji, a ne o prevari ili improvizaciji.
Važno je razumeti i šta oktanski broj zapravo predstavlja. On označava otpornost benzina na nekontrolisano detonativno sagorevanje smeše u cilindru, poznato kao lupanje motora. Veći oktanski broj zato nije automatski pokazatelj veće energetske vrednosti ili boljeg kvaliteta goriva.
Premijum benzin ima smisla kada ga proizvođač automobila zahteva ili preporučuje zbog konstrukcije motora i njegovih radnih parametara. Ako je motor projektovan za običan benzin, sipanje goriva višeg oktanskog broja uglavnom neće doneti primetno poboljšanje performansi ili smanjenje potrošnje.
Ovaj sistem pokazuje kako naizgled jednostavan proces točenja goriva može da krije prilično sofisticirano tehničko rešenje. Ipak, opisani način rada najčešći je u američkom sistemu prodaje benzina, gde se koriste gradacije poput 87, 89 i 91 ili 93 oktana. Organizacija rezervoara i distribucije može se razlikovati na drugim tržištima, uključujući Evropu.
Zato sledeći put kada na benzinskoj stanici vidite nekoliko izbora benzina, vredi imati na umu da broj ponuđenih gradacija ne mora da odgovara broju rezervoara. U pojedinim sistemima, dodatna opcija ne čeka pod zemljom, već nastaje direktno u točilici.
AutoRepublika
Fotografija: Perica Rajković
(258)
Zamislite jedan veliki rezervoar dizela, i drugi od desetak litara aditiva. Dve pumpe, jedna tera dizel, druga dodaje aditiv. I tako, sa jednim pištoljem, puniš red običan dizel, red aditiviran dizel. Šta se još neće setiti, samo da smanje troškove stanica. Zima, pre par godina, u Nišu +5°C, ali na Staroj planini -15°C. Planinarili, drug pošao sa dizelašem, kad da se vratimo, neće da upali. Vergla, vergla, 20 min pokušaja, i upali…. Teško, ali radi, čim smo se spustili u toplije vreme, auto radi ko Doxa. Jbg, štede na zimskom dizelu jer u nižim krajevima nije bilo minusa. Ali ne… Pročitaj više »
Još onomad, sedamdesetih, osamdesetih imali smo na pumpama aparate za mešavinu, koji su mešali ulje i benzin u željenom odnosu za dvotaktaše…