Zanimljivost dana: Oldsmobile je imao „Corvettu V8“ pre Chevroleta
Pedesete godine prošlog veka bile su vreme neograničene mašte u američkoj automobilskoj industriji. To je bila era kada su četvorotočkaši prestajali da budu samo prevozna sredstva i postajali simboli moći, progresa i stila života. U to vreme, General Motors je predvodio revoluciju u dizajnu kroz čuvenu turneju nazvanu „Motorama“. Bio je to pokretni spektakl gde su najnapredniji koncepti, nazvani automobilima snova (dream cars), prvi put prikazani javnosti. Jedan od tih snova na četiri točka bio je Oldsmobile F‑88, konceptni automobil koji do danas ostaje jedan od najsvetlijih, ali i najmističnijih bisera američke privrede.
Iako je zvaničnu premijeru F‑88 imao 1954. godine, stvaranje istog počelo je znatno ranije. Dve godine ranije, na Oldsmobileovim nacrtima pojavio se model sa oznakom XP‑20 kao eksperimentalno vozilo koje je trebalo da prikaže budućnost brenda.

Brend je u to vreme već imao snažan imidž zahvaljujući modelu 88, koji je od 1949. do 1952. dominirao na stazama u šampionatu NASCAR-a, a u izložbeno-prodajnim salonima postao statusni simbol zbog revolucionarnog motora Rocket V8. Nije bilo iznenađenje što je nova konceptna mašina ponela upravo oznaku F‑88 kao logični nastavak uspešne linije.
Idejni tvorac ovog koncepta bio je legendarni Harli Erl, čovek koji je tokom nekoliko decenija definisao dizajn General Motorsa. Istovremeno dok je radio na F‑88, razvijao je i drugi važan projekat i to prvu generaciju Chevroleta Corvette, koja je kao prototip debitovala 1953. godine na Motorami, a u proizvodnju ušla samo nekoliko meseci kasnije.
Zbog toga su F‑88 i Corvette podelili mnogo toga ispod površine, od šasije, koja je imala identično međuosovinsko rastojanje od 102 inča (2.591 mm), pa sve do konstrukcije izrađene od plastike ojačane ugljeničnim vlaknima, koja je tada predstavljala revoluciju u proizvodnji automobila.

Ipak, F‑88 je otišao korak dalje. Dok je Corvette u prvoj verziji imala samo redni šestocilindrični motor nazvan „Blue Flame“, Oldsmobile je svoj konceptni model opremio unapređenom verzijom sopstvenog „osmaka“ Rocketa. Za razliku od standardne verzije sa 185 konjskih snaga iz radne zapremine 324 kubna inča (5,3 litra), F‑88 je raspolagao sa 250 „grla“ i impresivnim najvišim obrtnim momentom.
To je bilo više ne samo od Corvette, već i od sličnog konceptnog automobila iz Pontiaca nazvanog Bonneville Speciala, koji je koristio motor sa osam cilindara (i s 230 konjskih snaga), ali ne u konfiguraciji „V“ već rednoj. Oldsmobile je na taj način efektivno stvorio Corvette V8 pre nego što je Chevrolet to sam učinio, pošto Corvette nije dobila takvu konfiguraciju sve do 1955. godine.

Dizajn je bio jednako ambiciozan kao i mehanika. Spoljašnjost, ofarbana u prepoznatljivu zlatnu boju, imala je fluidne linije, naglašen prednji deo s farovima poput metka (bullet), i zadnji kraj, to jest rep koji se stiliski naslanjao na Corvette, ali uz izraženiji Oldsmobileovom identitet. Unutrašnjost je bila futuristička, sa instrumentima montiranim u centralnu konzolu koja je podsećala na komandnu tablu aviona. Ovakav pristup jasno je odražavao tadašnju fascinaciju američkog društva svemirskom erom i avionima, što se ogleda i u sličnim konceptima tog vremena.
Kada se F‑88 pojavio na Motorami 1954. godine, izazvao je ogromno interesovanje. Više od dva miliona ljudi videlo je izložbeni primerak, a štampa je hvalila vozilo kao jedan od najnaprednijih koncepta koje je GM ikada proizveo. Delovao je spremno za proizvodne trake, ali sudbina mu nije bila tako blistava.

U General Motorsu su vladala striktna pravila prema kojima samo Chevrolet ima pravo na sportski dvosed, kako se ne bi ugrozila prodaja Corvette. Zbog toga je F‑88, uprkos entuzijazmu javnosti, ostao samo san – jedan od onih „šta bi bilo kad bi bilo“ trenutaka u istoriji automobilizma.
Za razliku od mnogih drugih konceptnih vozila koja su nakon Motorame završila u reciklaži, F‑88 je imao srećniji kraj. Legenda kaže da je Erl, veliki zaljubljenik u svoj zlatni kabriolet, lično odlučio da se jedan primerak sačuva. Taj jedan preživeli primerak je navodno upakovan u sanduke i poslat I.L. Kordu, bivšem šefu čuvenih marki Cord, Auburn i Duesenberg, koji se tada skrivao od poreznika u Velikoj Britaniji.
Detalji o njegovom putu kroz naredne decenije ostaju nejasni, ali se zna da je automobil godinama bio rastavljen i čuvan kao set delova, da bi tek krajem 20. veka bio restauriran i vraćen u život.

Taj jedini poznati preživeli primerak prodat je 2005. godine na aukciji Barrett‑Jacksona za neverovatnih 3,24 miliona dolara, čime je postao jedan od najskupljih američkih konceptnih automobila svih vremena. Danas se nalazi u muzeju Gateway Colorado Automobile, gde zauzima centralno mesto kao dragulj kolekcije.
I dok je njegov „rođak“ Pontiac Bonneville Special prodat za sličnu sumu (3,3 miliona dolara), F‑88 i dalje izaziva veće emocije jer predstavlja alternativnu istoriju, put kojim se američki sportski automobil možda mogao kretati, da su odluke u General Motorsu bile drugačije.
Misterija oko F‑88 nije u potpunosti razrešena ni danas. Govori se da su postojala četiri primerka, uključujući jedan crveni napravljen specijalno za Erla, a neki izvori tvrde da su određeni modeli učestvovali na turneji „Parade of Progress“ sve do 1956. godine. Njihova sudbina ostaje nepoznata, kao i mnogi detalji o samom razvoju vozila.

Ali jedno je sigurno – F‑88 nije bio samo još jedan koncept. On je bio vizija budućnosti, prikaz mogućnosti, i dokaz da su i unutar jedne velike korporacije mogli nastati automobili koji nisu samo odraz tržišne logike, već čistog entuzijazma, umetnosti i inženjerske strasti.
Zoran Tomasović
(137)
Sve one amečke krntije iz 60-70 i s počeka 80 tih, zvali smo Oldsmobil. To jest, Osmobil.
Mislili smo da je to naziv za sve amer krševe. Moja prva vožnja u tako nečemu, prvo me asocirala da tu staje 8 osoba – osmobil.
„Dokaz da su i unutar jedne velike korporacije mogli nastati automobili koji nisu samo odraz tržišne logike, već čistog entuzijazma, umetnosti i inženjerske strasti.“ Sve se radi zbog novca. Do novca se dolazi kroz kreativnost. Studija F88 bio je dobro osmisljen auto, stilski i tehnicki. Korporacijsko pravilo „da samo Chevrolet moze da ima sportski dvosed“ moglo je sasvim lako da se zaobidje – auto se malo produzi i napravi se kupe sa 4 sedista. Bas steta sto nije! Enterijer iznenadjuje neverovatnom elegancijom zasnovanom na minimalizmu! Bravo! Vrlo moderno! U to vreme nije postojao karbon. Postojao je poliester sa staklenim vlaknima.… Pročitaj više »
Jako mi liči na soma na prvoj fotografiji. Ne sviđa mi se.