Istraživanje: Više ne postoji tipski psihološki profil vozača električnog automobila
Jedna osoba pre potpisivanja ugovora temeljno upoređuje carine i konfiguracije, dok je druga spremna da plati premiju za status i udobnost. Nova studija o ličnostima koje voze električna vozila iz 2026. godine, koju je sprovela kompanija UScale GmbH, otkriva koliko drugačije ljudi za volanom električnog automobila sada razmišljaju i deluju. Za ovu studiju, u junu 2026. godine anketirano je ukupno 1.016 ljudi koji u Nemačkoj voze isključivo baterijska električna vozila. Rezultat su četiri ličnosti koje voze isključivo baterijska vozila, svaka sa sopstvenim vrednostima i motivacijama za kupovinu – slika koja konačno razbija pojam o jednom, tipičnom vozaču električnog vozila.
Osnova je dvostruka razlika. Prvo, gde i koliko često neko puni automobil, što rezultira sa pet profila ponašanja, od kućnih vozača koji pune gotovo isključivo kod kuće do vozača koji često pune svuda. Drugo, šta zapravo motiviše osobu pri kupovini automobila, što rezultira sa četiri ličnosti koje pune automobil: pragmatični tragač za informacijama (38%), opušteni novajlija (24%), svakodnevni vozač koji vodi računa o troškovima (23%) i kupac orijentisan na status i udobnost (15%).

Pragmatični radoznalac stoga ostaje ubedljivo najveća grupa, težeći da bude predstavnik pionira elektromobilnosti. Studija navodi 43-godišnjeg inženjera Tomasa kao reprezentativan primer: „Želim da znam šta kupujem. Ne želim da platim više nego što je potrebno.“
Pretežno muškarci, pretežno pripadaju generaciji Y, i sa natprosečnim brojem (37%) njih sa univerzitetskom diplomom, ova grupa više voli da se oslanja na sopstveno istraživanje nego na brendove ili preporuke prilikom kupovine. Njihov neto mesečni prihod je obično između 3 i 7 hiljada evra, a četiri od deset rade prvenstveno na licu mesta, a ne od kuće.
Najjači kontrast ovome je kupac orijentisan na status i udobnost, predstavljen u studiji kao Matijas. Za njega su brend i udobnost važniji od pukog poređenja cena, što ga čini gotovo antitezom radoznalca u njegovoj odluci o kupovini. Opuštena novajlija, Lea, i svakodnevni vozač koji vodi računa o troškovima, Julijan, nalaze se između njih, i već u svojim imenima odražavaju svoje prioritete: smirenost ovde, cena tamo.

Za predstavnike automobilske delatnosti, to znači da pristup „jedna veličina za sve“ prema svim vozačima, to jest potencijalnim kupcima električnih automobila postaje sve neefikasniji. Korišćenjem segmentacije kupaca, proizvođači automobila, dobavljači energije i operateri punjača mogu preciznije definisati koje proizvode i bolne tačke ima ciljna grupa i koji kanali i poruke će doći do njih, umesto da pokušavaju da se obrate svim četirima grupama istom porukom.
Ovo prema navodima UScalea pruža konkretne polazne tačke za ponude vezane za kućno i javno punjenje. Oni koji ignorišu razliku između onih koji traže informacije i kupaca orijentisanih na praktičnost često na kraju ne budu zaista privlačni nijednoj grupi.
AutoRepublika
(148)
Studija danas rađena anketiranjem, umesto korišćenjem Google alata i AI? U Nemačkoj, na uzorku od preko 1.000 ljudi? Samo to me tera da pročitam članak. Mogu samo da podelim i svoj način razmišljanja koji me je doveo do nabavke ekektričnog automobila, i kako je izbor pravljen. Motiv broj jedan – vozim baš kratke dnevne relacije, par posto km od Moronove jutarnje ture biciklom, ali umesto peške idem kolima na posao. Nisam više želeo da mučim SUS. Imam svoje garažno mesto, nije bio problem da postavim wallbox, generalno volim nove stvari posebno tehniku – i dalje se kao dete obradujem npr,… Pročitaj više »
Motiv se totalno promenio od pre 5/10 god i danas.
Ranije su to bili dobrostojeći entuzijasti, ekološki orjentisani.
Danas, sa širenjem mreže punjača, dostupnošću velikog broja modela, sa veoma jakim cenama naftnih derivata, ekološkom „politikom“ mnogih država, danas ih kupuje skoro svako ko može da ih priušti.
Čitajući ovo istraživanje, izgleda da sam najbliži „pragmatičnom tragaču za informacijama“. Problem je samo što je kod mene to traganje za informacijama za sada završilo zaključkom da ne kupim električni automobil. 😂😂😂 Jer, ja po gradu u bar 90% slučajeva idem biciklom (jer ne mogu da podnesem gužvu u gradskom saobraćaju i kada po gradu sednem u kola, maltene da često bukvalno poludim ako su gužva i zastoji ), pa mi automobil uglavnom treba za putovanja van grada. A da bih EV punio u svojoj garaži, prvo bih morao da uložim bar 5.000 evra u infrastrukturu (koji trošak mi kao… Pročitaj više »
👍
Da krenemo od statistike požara i stvarnih problema – sećaš se npr. opoziva BMW, zbog požara od pre par godina? Mislim da je afera započela samozapaljivanjem novih BMW u Južnoj Koreji i proširila se svetom dok se nije desio opoziv… Početkom godine je bio još jedan – dobih pismo u kome je između ostalog stajalo da izbegavam parkiranje u podzemnim garažama zbog rizika od požara; ova je išla onako “ispod radara”. Dakle, ne gore samo električni automobili. Statistika kaže da se mnogo češće “pale” vozila sa SUS motorima od električnih. Problem jeste što se ti požari mnogo teže gase, ali… Pročitaj više »
Sve što si napisao, sve to stoji, tako je. I nisam ja ni tvrdio da SUS automobili ne gore, niti da EV statistički nužno gore češće. Moj problem je po tom pitanju daleko jednostavniji – iako je taj moj strah statistički potpuno iracionalan, on je i dalje strah, a pošto pričamo o garaži ispod zgrade sa nekoliko stotina ljudi, meni lično je dovoljan da baš i ne želim da tamo noću punim automobil. Uostalom, nije slučajno što se, onda kada postoji izbor, punjač i vozilo tokom punjenja sa stanovišta požarne bezbednosti radije smeštaju na otvorenom, nego li duboko u zatvorenoj… Pročitaj više »
Siguran sam da mnogo bolje od mene znaš sve vezano za požare i statistike – htedoh samo primerom sa opozivima SUS automobila iz prve ruke vezano za požare doveden u pitanje mit o požarima električara, pa bespotrebno odoh u širinu. Sve što smo napisali samo pokazuje kako ustvari treba kupovati automobil – rukovoditi se isključivo potrebama i zadovoljenju istih, Moja “ključna stvar” je bila kupovina drugog parking mesta u zgradi i dovođenjestruje od mog strujomera do istog – da to nisam uspeo da uradim, odnosni da mogu da imam samo jedan automobil, dileme ne bi bilo – električare bih gledao… Pročitaj više »
„vidim snage punjenja oko 50kwh“
Kupio električara a još uvijek terminološki nije raspravio u glavi da mu termin kWh dolazi iz nekog dnevnika kolikonje proizvedeno energije negdje u nekoj elektrani… 😜
A ništa čudno, slušao sam ranije i neke ministre koji govore da bi do SNAGE 250″kWh“ neće biti potrebne koncesije…
Interesantno je da nikad niko ne zezne da kod SUS motor kaže kako ima „snagu“ npr. 90 kWh, e tu je uvijek 90kW, a energija se računa u litrama 😜
👍🏻
I nije to samo sada i ovde, niti sam pogrešio u kucanju. Često pišem za snage punjača i punjenja kWh, pojma nemam zašto. U govoru to nikada neću upotrebiti, ali će mi se desiti da izrazim kapacitet baterije u kW. Glupost, godine, Alchajmer – nešto od toga. Barem snagu SUS uvek izražavam u KS, pošto je više od kW pa sam srwćniji…
Sve se slažem sa TNT i Moronom. Dodao bih da pošto vozim i na struju i na benzin, meni lično je vožnja na struju najugodnija i kad god mogu da biram, biram struju. Što se požara tiče, električni automobili imaju mnogo manju šansu da se samozapale, ali se taj požar teže gasi.
Zanimljivo, niti u istraživanju niti je neko od nas, barem do sada, spomenuo ekološki aspekt u smislu motiva da ne zagađujemo okolinu, što se u startu obično navodilo kao glavni argument za kupovinu 😀😀😀.
Kakva bre ekologija, to što troši struju ne znači da je proizveden bez nafte i td, a tek što je struja dobijena nuklearnim, termo ili kojim elektranama.
EV je odličan, i jedan mali 4.3m bi mi pao ko budali šamar, samo mi fali 30/40K eur, tako da … fala…sit sam 🙂