Zanimljivost dana: Prvi pravi luksuz iz Ingolštata
Audi je krajem osamdesetih godina stajao na prekretnici. Nakon uspeha u reliju sa legendarnim Quattrom, brend je stekao reputaciju tehnološkog inovatora, ali mu je nedostajalo nešto ključno, a to je luksuzni automobil koji bi mogao da parira BMW-ovoj Seriji 7 i Mercedesu S Klase. Upravo iz te ambicije rodio se Audi V8, model koji je zauvek promenio percepciju marke „prepakovanog Volkswagena“ i otvorio vrata u svet premijum limuzina.
Audi je do tada bio poznat po sportskim, tehnički naprednim, ali ipak pristupačnim modelima. Menadžment u Ingolštatu znao je da je vreme da se napravi iskorak. Luksuz nije bio samo pitanje udobnosti i materijala, bio je to statusni simbol. Cilj je bio jasan: stvoriti automobil koji će objediniti vrhunsku tehnologiju, luksuznu izradu i performanse dostojne marke sa reli DNK-om.

Da bismo razumeli značaj modela V8, moramo se vratiti više od jednog veka unazad. Ambiciozni inženjer Avgust Horh, je 1899. godine, nakon što je radio za samog Karla Benca, odlučio da osnuje sopstvenu kompaniju koju je nazvao A. Horch & Cie. Horh je bio vizionar i perfekcionista, čovek koji je verovao da bi automobili trebalo da budu više od mašina.
Oni su, po njegovom mišljenju, trebalo da predstavljaju spoj umetnosti, inženjeringa i strasti. Svoju firmu je do 1904. godine već pretvorio u akcionarsko društvo i preselio proizvodnju u Cvikau, koji će kasnije postati jedno od ključnih mesta nemačke automobilske industrije.
Ipak, zbog nesuglasica sa partnerima, Horh je bio prinuđen da napusti sopstvenu kompaniju. Želeo je da započne novi projekat, ali zakonski nije mogao da koristi svoje prezime. Inspiraciju je pronašao u jeziku. Naime, reč „Horch“, što na nemačkom znači „slušaj“, prevedena je na latinski – Audi. Tako je 1909. godine rođen novi brend, koji će kasnije postati sinonim za luksuz i naprednu tehnologiju.

Čuvena oznaka sa četiri prstena se pojavila 1932. godine, kada je formiran savez Auto Union AG. Ovaj savez je ujedinio četiri marke: Audi, DKW, Horch i Wanderer, pri čemu je svaka nastupila sa sopstvenom specijalizacijom. DKW je bio poznat po malim dvotaktnim automobilima, Horch po luksuznim limuzinama, Wanderer po sportskim modelima srednje klase, dok je Audi zauzimao poziciju između njih.
Auto Union je ubrzo postao drugi najveći proizvođač automobila u Nemačkoj, odmah iza Daimler-Benza. Ova grupacija je tokom tridesetih godina ostvarila i značajne uspehe u motosportu, posebno sa čuvenim Auto Unionovim trkačkim automobilima koji su dominirali evropskim stazama. Auto Union je, kao i mnogi nemački proizvođači, tokom Drugog svetskog rata pretrpeo teška razaranja. Kompanija je ponovo počela da se uzdiže u posleratnom periodu, najpre u Istočnoj, a zatim u Zapadnoj Nemačkoj.
Ključni trenutak za moderni Audi bio je spajanje s Volkswagenom što se zbilo 1964. godine, čime je započelo novo poglavlje u istoriji marke. Iako je Volkswagen imao planove samo da iskoristi Audijeve fabrike za proizvodnju svoje Bube, brend je uskoro zahvaljujući visokoj tražnji modela kao što su 80 i 100, postao veoma popularan.

Audi je do osamdesetih godina bio prepoznat kao proizvođač solidnih, ali ne naročito uzbudljivih automobila srednje klase. Sve se promenilo 1980. godine, kada je na Salonu automobila u Ženevi predstavljen model Quattro. Bio je to sportski kupe s pogonom na sva četiri točka. Tehnologija nazvana Quattro bila je revolucionarna i potpuno je promenila percepciju Audija. Ubrzo je Audi počeo da dominira u Svetskom reli šampionatu, a ime Quattro postalo je sinonim za performanse i pouzdanost. No, u Ingolštatu su želeli više, želeli su da tu tehnologiju prenesu u svet luksuznih automobila.
Rezultat tog razvoja bio je Audi V8, predstavljen 1988. godine. Po prvi put, brend je ponudio veliki sedan koji je mogao da konkuriše najboljima iz Minhena i Štutgarta, i to ne samo po udobnosti, već i po tehnologiji.

Tvorac Audija V8 nije pokušavao da šokira na prvi pogled. Dizajn automobila je bio suzdržan, elegantan i karakteristično nemački. Podrazumevao je prave linije, masivan prednji deo i prepoznatljivu rešetku hladnjaka. Ali ispod tog jednostavnog spoljašnjeg izgleda krila se prava revolucija.
Karoserija je bila izrađena od visokokvalitetnog čelika, sa preciznim spojevima i izuzetno čvrstom konstrukcijom. Detalji su odavali luksuz: hromirani okviri prozora, diskretno ugravirani znakovi „V8“ i savršeno uklopljeni paneli. Unutrašnjost je bila takva kakva kod Audija do tada nije postojala. Bila je obložena kožom, orahovim drvetom i gustim tepisima. Instrument tabla je bila jednostavna, ali elegantna, sa pažljivo raspoređenim komandama i karakterističnim crvenim osvetljenjem.

V8 je bio više od poslovne limuzine, bio je izjava o nameri. Audi je njime želeo da poruči da može da stvori luksuz jednak, a u nekim aspektima i superioran, u odnosu na tradicionalne nemačke gigante.
Ono što je model V8 činilo posebnim krilo se pod haubom. Audi je po prvi put u istoriji marke koristio benzinski V8. Prva verzija bila je 3.6-litarski V8 sa 247 konjskih snaga i maksimalnih 340 Nm obrtnog momenta. Iako ta snaga danas ne deluje impresivno, krajem osamdesetih bila je na nivou Mercedesove S Klase i znatno iznad mnogih konkurenata.
Motor je razvijen na zanimljiv način. Naime, inženjeri su praktično „spojili“ dva četvorocilindarska motora iz Golfa GTI-ija, stvarajući jedinstveni aluminijumski blok. Rezultat je bio lagan, pouzdan i izuzetno kultivisan agregat koji je ovom automobilu davao ubrzanje od nule do 100 km/h za 9,3 sekundi.

Dve godine kasnije, stigla je i moćnija verzija: 4,2-litarski V8 sa 276 konjskih snaga i maksimalnih 400 Nm obrtnog momenta. Uparen sa automatskim sa četiri stepena prenosa ili ručnim menjačem (prvo sa pet stepeni prenosa, a onda i sa šest) i Audijevim čuvenim Quattroom, ovaj motor omogućavao je ubrzanje do 100 km/h za oko 7,5 sekundi. Bile su to performanse koje su bile više nego respektabilne za vozilo koje je težilo gotovo dve tone.
V8 je bio prva Audijeva limuzina koja je serijski dolazila s pogonom na sva četiri točka (Quattro). Dok su konkurenti i dalje nudili isključivo zadnji pogon, Audi je kupcima ponudio neuporediv osećaj stabilnosti i trakcije. Na mokrim, zaleđenim ili krivudavim putevima, V8 je pokazivao sigurnost kakvu luksuzni automobili tog vremena nisu mogli da pruže. Ovaj sistem nije bio samo marketing. Pogon Quattro, razvijen i usavršen na relijima širom sveta, V8 je pretvorio u pravu tehničku demonstraciju snage brenda.

V8 nije bio automobil za mase. Početna cena tog vozila je u SAD-u iznosila 47.450 dolara, što bi danas bilo oko 117 hiljada „zelembaća“. To ga je činilo skupljim od mnogih konkurentskih modela, ali je Audi namerno zadržao ekskluzivnost. Tokom životnog veka, što će reći između 1988. i 1993. godine, proizvedeno je svega oko 21 hiljade primeraka. V8 je uprkos relativno malim brojkama bio izuzetno važan za reputaciju brenda. Pokazao je da Audi može da igra u najvišoj ligi, bez kompromisa u pogledu luksuza, tehnologije ili performansi.
Možda najzanimljiviji deo priče o ovom modelu nije vezan za ulice, već za trkačke staze. Audi je 1990. godine odlučio da ovaj veliki sedan prijavi u DTM (Deutsche Tourenwagen Meisterschaft), to jest u Nemačko prvenstvo turističkih automobila. Mnogi su bili skeptični jer je V8 bio veći, teži i delovao je previše sofisticirano za takvo takmičenje.

Međutim, zahvaljujući Quattru i izdržljivom motoru, V8 je pobedio sve skeptike. Osvojio je titulu tokom sezona voženih 1990. i 1991. godine, postavši jedini veliki luksuzni sedan koji je ikada trijumfovao u tom šampionatu.
Iako je proizvodnja završena 1993. godine, uticaj V8 oseća se i danas. Bio je to automobil koji je postavio temelje za sve što je usledilo. Naime, od A8 do S8, pa čak i do modernih električnih limuzina poput e-trona GT-a. V8 je bio most između sportskog nasleđa i luksuzne budućnosti. Pokazao je da se preciznost i luksuz mogu spojiti u jedno, i da Quattro može biti podjednako koristan i „kod kuće“ i na autoputu i na trkačkoj stazi.

Kada danas pogledate moderne Audijeve limuzine, svaki detalj, od minimalističkog enterijera do suptilnog zvuka motora, duguje nešto tom pioniru iz 1988. godine. Audi V8 možda nije bio komercijalni gigant, ali je bio automobil koji je definisao sudbinu marke.
Zoran Tomasović
(823)
Dizajn je bio veoma slican manjem modelu 100.Mnogi su ga mijesali sa njim, misleci da se radi o americkoj verziji stojanke zbog vecih stopki pozadi ili redizajnu postojeceg 100 zbog drugacije maske I farova napred.Iskusno oko bi zapazilo da se radi o mnogo vecem automobilu.
Bez i najmanje namere da omalovažavam prelepu prošlost auto industrije, pri čemu sam se i sam u nekom ranijem dobu veoma često divio ovom vozilu, neverovatno je šta čini protek vremena i kako je sve to veoma relativno. „Ono što je model V8 činilo posebnim krilo se pod haubom.,, Prva verzija bila je 3.6-litarski V8 sa 247 konjskih snaga i maksimalnih 340 Nm obrtnog momenta… Rezultat je bio lagan, pouzdan i izuzetno kultivisan agregat koji je ovom automobilu davao ubrzanje od nule do 100 km/h za 9,3 sekundi… V8 nije bio automobil za mase. Početna cena tog vozila je u… Pročitaj više »
Ne mogu da verujem da neko po bilo čemu poredi ovakvu umetnost,sa nekakvim c3 air-kako se već zove
I mene malo zbuni ovo neverovatno ubrzanje od 9.3s. Jeste ogromna limuzina i teska, ali ipak, godina je 1988., a ne 1948.
Kako vreme prolazi, ovaj auto izgleda sve lepse i elegantnije. Imao je 100% pocinkovanu karoseriju, kao uostalom i drugi C3 modeli (100/200) koji su je dobili jos nesto ranije, krajem 1985. Unutrasnjost je vec vidjena u face-liftovanim 100 i 200 s pocetka 1988, ali u svakom slucaju, jedan od najboljih enterijera ne samo tog vremena. Audi V8 nije pravljen za maksimalne performanse jer je Audi imao slican model specijalno za to: Audi 200 quattro 20v je imao maksimalnu brzinu od 242km/h, ubrzanje od 0 do 100 od 6,6 sekundi i jedno vreme je bio najbrza velika limuzina. V8 je trebalo… Pročitaj više »
Sjajna vremena auto-industrije,smuci mi se zivot od sadasnjice
….
Bilo je divno gledati ga,kako krstari autobanom