AR uporedni test polovnjaka: Peugeot 308 SW i VW Golf 7 Variant

Dva rivala iz prošle decenije

U martu napisah tekst o jednom budućem klasiku – Opelu Kadettu GSi, ali nesrećan splet okolnosti me spriječio da odradim test vožnju i fotografisanje kako bih potpuno završio test. Dakle, projekat je do daljneg obustavljen, baš kao i mnogi projekti u našoj državi, s tim da ću ja ovaj da završim prije ili kasnije. E sad, davno obećah test Peugeota 308 SW, ali mi se učinilo da takav test neće biti posebno zanimljiv zbog brojnih recenzija koje su nastale u zadnjih desetak godina i svima su dostupne na par klikova. Zbog toga dođoh na ideju da odradim uporedni test između ovog automobila i ljutog protivnika njemačkog porijekla, rodom iz Wolfsburga, Volkswagena Golfa sedme generacije.

Oba modela su odavno prestala da se proizvodne, dobili su čak i po nekoliko nasljednika, tako da poznavaoci/vlasnici neće pročitati ništa što već ne znaju, ali ako se neko dvoumi između kupovine ova dva automobila, možda tekst bude od neke pomoći. Nisu ova dva automobila vrijedni nekog divljenja, ali ih ima mnogo na našim putevima, a i dan danas su popularan izbor balkanskih kupaca željnih modernizacije zastarjelog voznog parka, pa se ovakvi i slični modeli nameću kao logična kupovina. Stari desetak godina, „malo prešli“, u očima prosječnog Balkanca to su skoro pa novi automobili, iako vazda slijedi pljuvanje zbog „previše elektronike“ i žal za Golfom 2 i sličnim automobilima.

Nije da ih ne razumijem kad uzmem u obzir kupovnu moć, stanje puteva kojima vozimo i cijene dijelova, mada to za stanovnike ekonomskih tigrova ne bi trebalo da predstavlja problem, ali je to neka druga tema, nisam dovoljno kompetentan pa se zaustavljam.

Dakle, u testu poredimo dugogodišnje rivale, Peugeota 308 SW-a iz 2016. i Golfa 7 iz iste godine, oba karavani, sa motorima jednake zapremine – 1.6 litara, dobro poznati turbo-dizelaši BlueHDi i TDI, ponosi francuskog i njemačkog inženjeringa. Peugeot je u mom vlasništvu par mjeseci tako da sam malo više upućen u tu priču, ali nisam Bog zna kako oduševljen tako da ću bez problema biti objektivan, a s druge strane, i „Das Auto“ mi je drag. Svaki proizvođač, pa tako i ova dva, su imali uspone i padove, dobre i loše modele, nažalost i mnoge promašaje, i smatram da su jedan drugom zdrava konkurencija, te da nema smisla jednog pljuvati, a drugog dizati u zvijezde. O ličnim preferencijama i ukusima nije pametno raspravljati, „sto ljudi, sto ćudi“ kaže naša poslovica, i tako zaista i jeste.

Konkretni primjerak Peugeota je proizveden, kako rekoh, 2016. godine, a proizvodnja ovog modela je započela tri godine pre. Te godine se Peugeot, po meni, vratio na neki bolji put, bar po pitanju dizajna eksterijera. Prethodni model 308 se meni baš i ne dopada, najviše zbog prednjeg dijela, nikad mi nije legao taj dizajn ni u jednom Peugeotovom modelu iz prve decenije ovog vijeka.

Ako mene pitate, njihov prepoznatljiv dizajn je završio sa modelom 406, posle toga zaista ne mogu da ih pohvalim (do ovog modela), iako sam ljubitelj Peugeota, što se i da naslutiti ukoliko se sjećate testa dragog mi Peugeota 307 SW-a. Svakako na sajtu postoje ozbiljni stručnjaci i kritičari dizajna (kao i svih ostalih aspekata jednog automobila), tako da rado očekujem dopune u komentarima, ja samo prenosim svoje viđenje u pisanu formu, ne mora značiti da je ono ispravno.

Testirani Golf je proizveden takođe prije tačno 10 godina, a proizvodnja sedme generacije započela je krajem 2012. I jedan i drugi pripadaju evropskom C-segmentu, datiraju iz sličnog perioda, dakle modeli koji su prilično ravnopravni sa današnje tačke gledišta.

U Peugeotu se nalazi dobro poznati 1.6 BlueHDi, rekao bih prilično pouzdan motor, jedan od posljednjih iz PSA/Stellantis grupacije za koji to mogu reći. Sam agregat ima 8 ventila, dakle prostiju glavu motora u odnosu na prethodnu verziju 1.6 HDi koja je imala 16 ventila i jednu bregastu osovinu više. Motor posjeduje turbinu sa promjenljivom geometrijom, interkuler, kao i plivajući zamajac, dok je sinhronizacija rada koljenastog vratila i bregaste osovine ostvarena pomoću zupčastog remena, uobičajena tehnologija tog doba.

Tačna radna zapremina iznosi 1.560 cm³ raspoređenih u 4 cilindra. Maksimalna snaga motora iznosi 88 kW pri 3.500 obrtaja, dok je obrtni moment respektabilnih 300 Nm pri niskih 1.750 obrtaja radilice.

Dakako da je 2.0 BlueHDi bio u ponudi i da nudi znatno bolje performanse, ali za ovaj automobil je i ovaj motor sasvim dovoljan. Nema sportski karakter niti se to očekuje od jednog turbo-dizelaša ove zapremine, ali su performanse sasvim korektne. Radi se o elastičnom motoru kome je na prvom mjestu potrošnja, i s te strane zaista nemam zamjerki. S obzirom da se radi o motoru Euro 6 norme, posjeduje AdBlue sistem, a postojanje DPF-a, preciznije FAP-a, se odavno podrazumjeva.

Volkswagenov pulen iz kompaktnog segmenta po pitanju motorizacije ne zaostaje, može samo da bude bolji, Švabo je to napravio… Duga tradicija TDI motora nastavila se i u sedmoj generaciji Golfa, u konkretnom primjerku je verzija 1.6 litara, snage 81 kW i 250 Nm obrtnog momenta. Maksimalna snaga se dostiže na oko 3.200 obrtaja u minuti, dok se najveći obrtni moment dostiže već pri 1.500 obrtaja, dakle slična priča kao i kod spomenutog francuskog rivala.

Ovaj TDI posjeduje 4 ventila po cilindru i logično 2 bregaste osovine, odnosno malo kompleksniju glavu motora negoli francuski BlueHDi. Takođe se ispod haube može naći i moćniji 2.0 TDI, koji Golfa pokreće uz manje naprezanja, ali kao i kod Peugeota, i 1.6 TDI radi posao dovoljno dobro. Dakle, koliko god se razlikovala ova dva modela, dijele neke sličnosti jer je ciljna grupa kupaca ista, pa nije bilo potrebe mijenjati iz korijena dobro provjerene recepte, bar po pitanju motorizacije.

Osim spomenutih dizelaša, Volkswagen je u ponudi imao brojne TSI benzince u rasponu od 1,0 do 2,0 litra, kao i čisto električni (e-Golf) i plag-in hibrid oznake GTE. Peugeot je, uz spomenute dizelaše, u ponudi imao benzince 1.2 PureTech i 1.6 THP, a kasnije i dizel 1.5 BlueHDi. VW je definitivno imao širu paletu benzinskih motora, dok Peugeot ipak nije mnogo eksperimentisao po tom pitanju.

Ruku na srce, mnogo više od nabrojanih motora nisu ni imali. Osim šire ponude motora, Golf se nudio u tri paketa opreme (Trendline, Comfortline i Highline), uz tradicionalno sportske varijante (GTI, GTD, R…), ali i verziju s pogonom na sva 4 točka.

Kod Francuza su paketi opreme bilo malo drugačije osmišljeni; osnovni paket opreme je Access, zatim Active, potom Allure kao zlatna sredina ponude, te bogatije verzije GT-Line i GT, i na kraju sportska varijanta u vidu hot-heča sa oznakom GTI. Peugeot nije nudio model 308 s pogonom na 4 točka, niti je u ovoj generaciji imao hibride ili električne varijante. Bez daljeg ulaska u detalje, vidi se da je Golf i u to vrijeme bio moćniji u svom segmentu, što nužno ne znači da je bolji, ali definitivno s boljim predispozicijama za uspjeh.

Daću sebi za pravo da testirane automobile ocjenjujem po segmentima na skali od 1 do 5, a u ovom prvom segmentu, šta god on bio, Golf dobija 5, a Peugeot neku tanku četvorku.

Što se tiče eksterijera, doživljaj je strogo subjektivan i ne postoji tačan ili netačan opis, pa se i ja kolebam šta pametno da napišem. Iako često čujem da su ljudi protivnici Volkswagenovog klasičnog i pomalo dosadnog dizajna, Golf mi se u suštini sviđa, sve je tu na svom mjestu, bez nekih iznenađenja i nepotrebnih detalja. Sa svih strana izgleda skladno, ali pomalo nemaštovito.

Ne bih nepotrebno dužio tekst, fotografije su tu, pa ćete sami zaključiti i donijeti svoj sud. S druge strane, Peugeot ima malo ljepše linije, nekako izgleda aerodinamičnije, dok je Golf malo “kockastiji”, mada iz daljine imaju sličnu formu, ipak su u pitanju karavani.

S prednje strane Peugeot je malo zanimljiviji sa svojim oblikom svjetala i maskom hladnjaka nego Golf. I sa zadnje strane mi Peugeot izgleda malo privlačnije, a i prepoznatljivije. Kada se nekad u vožnji približavam Golfu sa zadnje strane, često mi se učini da je u pitanju Passat, što opet nije ništa loše, ali je možda moglo tu da se ubaci malo raznolikosti. I jedan i drugi nose felne prečnika 16 cola, lijepog dizajna, ali ništa posebno, tako da to ne utiče mnogo na doživljaj spolja.

Rekao bih da je VW dizajnu pristupio konzervativnije i bez mnogo rizika, ustaljena taktika za njih, dok su se Peugeotovi dizajneri malo oslobodili i pokazali šta znaju, ipak se tu vidi neka kreativnost i smisao. Što se tiče mene, Peugeot vrlo dobar 4, Golf dobar 3.

Ulaskom u unutrašnjost vozila situacija se ne mijenja mnogo, VW-ov dizajn očekivano organizovan i bez drastičnih promjena u odnosu na prethodnu generaciju, dok je Peugeot opet u nekom svom svijetu, vizuelno sve to lijepo izgleda, plus za Peugeota. Međutim, nije sve u izgledu, bitno je i šta se krije ispod površine. Najveća zamjerka Peugeotu koja se može čuti ili pročitati jeste nesvakidašnji pogled na instrument-tablu, koja umjesto da se vidi kroz volan, treba da se gleda preko sićušnog volana, zasječenog s donje strane.

Ja tu iskreno ne vidim problem, sa svojih 185 cm visine se jako lako smjestim i nađem odgovarajuću poziciju sjedenja tako da vidim sve što treba, a da ni ergonomija nije narušena. I minijaturni volan mi je korektno rješenje, nemam tu šta posebno da zamjeram, čak mi se i dopada.

Druga zamjerka koju sam čuo jeste smjer kazaljke obrtomjera koji je suprotnog smjera od kazaljke na satu, dakle ide s desna na lijevo. Meni je trebalo možda 20 minuta da se priviknem i od tada doslovno više ne obraćam pažnju na to. Kada se pogled skrene desno, na centralnu konzolu, izgleda jako minimalistički i sa skoro potpunim odustvom bilo kakvih dugmića, naguraše Francuzi sve u ekran.

Meni ne izgleda loše, zanimljivo je sve uklopljeno, ali se nameću neki drugi problemi, u sledećim pasusima se vraćam na to. S druge strane, VW je tu pristupio tradicionalnije, instrumental tabla je pregledna i funkcionalna, nisu eksperimentalisali sa sitnicama, i sve je tu kako smo i navikli. Centralna konzola sadrži ekran osjetljiv na dodir, ali su ispod njega bitne komande ostale „manuelne“, plus za Golfa.

Volan je neke standardne veličine, sa ugrađenih par funkcija, tako da iz perspektive vozača unutra nema ništa loše, ali ni ekstremno dobro, jedna klasična VW-filozofija – bez puno filozofiranja – “držimo se utabanog puta”. Na kraju krajeva, u pitanju je kompaktan automobil srednje klase, tako da je ta filozofija sasvim ispravna. Ocjena unutrašnjeg dizajna (ne funkcionalnosti i kvaliteta): 4 za oba.

Ukratko o funkcionalnosti i ergonomiji. Posle namještanja volana i sjedišta u cilju udobnog i preglednog položaja, želite da na neko vidno mjesto ostavite svoje sitnice, kao što su novčanik, telefon, ključevi i tome slično. U Peugeotu to ide malo teže, iako je centralna konzola u suštini prazna, ne nalazite neku ostavu koja je na dohvat ruke. Isto važi i za Golfa. Postoji ostava većih dimenzija ispod naslona za laktove, ali ko će svaki put otvarati i zatvarati isti radi neke sitnice. Zatim, na Peugeotu su komande klime i svega ostalog strogo digitalne, odnosno svime se upravlja preko ekrana. S tim se nikad neću pomiriti, najviše iz bezbjedonosnih razloga, od mene veliki minus.

Instrument-tabla je odlična, osim analognih pokazivača tu je i mali ekran na kom je ispisana brzina kretanja sa još nekim bitnim podacima, sve jasno i pregledno, nemam zamjerki. Isto mogu da kažem i za Golfa što se tiče instrumental table, dok centralna konzola, kako već napisah, sadrži fizičke tastere i dugmad za klimu i još neke funkcije, što smatram boljim rješenjem. Sve je na dohvat ruke, jasno označeno i intuitivno, baš kako treba da bude.

Druga zamjerka Peugeotu jeste jako mala zadnja šajbna zbog čega je vidljivost znatno smanjena. Lik šajbne u srednjem retrovizoru pruža osjećaj kao da je šajbna bar 6 metara iza vozača, ako ne i više, dok na Golfu to djeluje znatno prirodnije. Vidljivost napred i sa strana je slična kod oba modela, oba su dovoljno pregledni, A stubovi su slične širine i pod sličnim nagibom, tako da drastične razlike nema.

Kasete ispred suvozača su sličnih dimenzija, ostave u vratima takođe, tu i jedan i drugi dobijaju pluseve, s tim da je Golfov plus malo jači jer su ostave u vratima jednim dijelom tapacirane, istina nekim tankim materijalom. Sjedišta i na jednom i na drugom nisu za divljenje, francuska su udobnija i pružaju bolju podršku, mnogo bolje obuhvate vozača, ali korišćeni materijali, tačnije platna, u oba modela su negdje sa dna ponude.

I jedan i drugi na zadnjoj klupi imaju naslon za putnike sa držačima za čaše, dok VW ima i ventilacione otvore za zadnje putnike, a 308, u ovom paketu opreme, nema tu opciju, detalj koji donosi plus Golfu. Fabrika iz Sošoa za funkcionalnost i ergonomiju dobija neku tanku trojku, dok je VW domaći zadatak odradio odlično, dakle solidna petica.

Kada pričamo o kvalitetu završne obrade i opštem kvalitetu korišćenih materijala, ni Francuzi ni Njemci se nisu proslavili, ali uzevši u obzir da su ovo automobili daleko od luksuzne klase, takav rezultat je i za očekivati. Peugeotova instrumental tabla i sva površina ispod šoferšajbne je dosta mekana i prijatna pod prstima. Međutim, kako se spuštamo ka dole, situacija postaje drastično lošija. Cijela centralna konzola je sačinjena od žalosno tvrde plastike, kao i greben oko mjenjača, ali za divno čudo, pretjeranog krckanja nema.

Krckanje plastike se najviše čuje kada se koljenom jače dodirne centralna konzola. Gornje obloge vrata su prihvatljivo prijatne na dodir, dok je donji dio, uključujući i ostavu, opet od jako tvrde plastike, ali, koliko para, toliko muzike. U Golfu je situacija slična, s tim da je centralna konzola od nešto kvalitetnije plastike, tako da su pojave krckanja i iritantnog lupkanja zaista minimalne. U Peugeotu je pored mjenjača crna visokosjajna “piano” plastika, fin detalj, ali jako osjetljiv, i najmanje ogrebotine se lako primijete. Sve u svemu, 308 dobija prvu cifru iz svog naziva, Golf tanku četvorku.

S obzirom da su oba modela karavani, očekuje se da im je praktičnost na visokom nivou, i nije da ne zadovoljavaju neke osnovne kriterijume. Dimenzije im se razlikuju neznatno, Peugeot je dug 458,5 cm, dok je dužina Golfa 456 cm, skoro pa identično. I jedan i drugi su široki 180 cm, a Golf je viši za 1 cm, 148 cm, naspram Peugeotovih 147.

Najbitniji podatak jeste međuosovinsko rastojanje, a tu lav prednjači za čak 10 cm sa rastojanjem od 273 cm nasuprot VW-ovih 263 cm. Volio bih da kažem da se to unutra više osjeti, ali razlika u prostoru na zadnjoj klupi je zaista minimalna, možda je Peugeot za nijansu komotniji, ali bez neke drastične razlike. Gepek Peugeota ima zapreminu oko 600 litara, koliko otprilike ima i Golf, što će reći da su Njemci bolje isplanirali prostor, ako se u obzir uzme međuosovinsko rastojanje.

Obaranjem zadnjeg reda sjedišta, i jedan i drugi imaju oko 1.600 litara raspoložive zapremine, s tim da Golfov prostor izgleda malo pravilnijeg oblika, možda jer je kod Peugeota izraženija padajuća linija krova, ali opet bez drastične razlike. S druge strane, Golfova zadnja sjedišta se ne obaraju u skroz horizontalan položaj tako da površina nije u potpunosti ravna, dok Peugeot taj kriterijum zadovoljava.

Od mene za praktičnost oba dobijaju vrlo dobre ocjene, dakle četvorke, niti se posebno ističu po nečemu, niti je nešto pogrešno urađeno. Definitivo služe svrsi, dovoljno su kompaktni za kraće relacije i gradsku vožnju, ali su istovremeno sposobni da jednu prosječnu porodicu komforno odvezu na neki dalji put uz dosta spakovanih stvari.

Dva testirana automobila se najviše razlikuju po transmisiji: u Peugeotu je šestostepeni manuelni, dok je u Golfu automatski mjenjač – DSG sa 7 brzina. U Peugeotu ne mogu da se požalim na mjenjač, promjene brzina zaista teku glatko i prenosni odnosi su izračunati kako treba. Šesta brzina je odlična za krstarenje auto-putem, pri brzini 130 km/h, motor radi na nekih 2.200 obrtaja u minuti.

Naravno da u gradskoj vožnji nekad dosadi šaltati od prve do treće i tako u krug, ali kao ljubitelju vožnje, nemam veliki problem s tim. Mogu da pohvalim i kvačilo, jako je mekano i precizno, dosta je intuitivno kada „hvata“. S druge strane, i DSG radi svoj posao kako treba, promjene takođe teku dosta glatko i dešavaju se uglavnom u pravom trenutku, možda malo ranije nego što bih ja to radio manuelno, ali ipak mjenjačka kutija radi predvidljivo, tako da ozbiljnih zamjerki nemam.

Pri preticanju vraća za 1 ili 2 stepena niže u vrlo kratkom roku, na brzini 130 km/h obrtaji motora su oko 2.200, sasvim solidan poduhvat njemačkog inženjeringa. Naravno da je Peugeot nudio automatsku transmisiju, kao i VW manuelnu, ali se od sada držim strogo testiranih automobila, da tekst ne preraste u roman. I jedan i drugi zaslužuju odlične ocjene, sigurno da ima boljih mjenjača, što ručnih, što automatskih, ali u ovoj klasi i cjenovnom rangu, nema greške ni sa jednim.

Do sada ova dva automobila liče jedan na drugog više nego što bi se očekivalo, a najosjetljivija razlika, moglo bi se reći tradicionalno, jeste u ogibljenju: Francuzi su vazda davali veći značaj udobnosti i mekoći, dok su Švabe uglavnom bile malo „tvrđe“. Isto važi i za ova dva, 308 bolje upija rupe i neravnine, dok se u Golfu udari malo više osjećaju. Napred oba imaju Mekferson, najčešći i najjeftiniji sistem prednjeg oslanjanja, s tim da su na Peugeotu opruge malo mekše sudeći po udobnosti.

Nazad je situacija opet slična, i jedan i drugi imaju polukrute osovine, Njemac standardno tvrđi, Francuz mekši. Ta mekoća ima svoju cijenu, a ogleda se u malo primjetnijem naginjanju u krivinama u odnosu na njemačku konkurenciju, ali svako iole pametan i svjestan da vozi karavana s dizel motorom valjda neće prebrzo ulaziti u krivine. Ako takvih ima, nek’ im je Bog u pomoći.

VW je uz snažnije motore i više pakete opreme ugrađivao multilink, koji vjerovatno upravljivost i udobnost podiže na viši nivo, ali ovaj model je ostao uskraćen za tu opciju. Iz razgovora sa svojim majstorom i vlasnikom Golfa, pomalo i internet analizom, zaključujem da su trajnost i izdržljivost vješanja podjednako dobri kod oba automobila, tako da se ocjena odnosi samo na udobnost: Peugeot 4, znaju to Francuzi i bolje, a VW 3, ionako im to nikada nije bio prioritet, niti glavni adut protiv rivala.

Masa lava iznosi 1.370 kg, dok Golf ima neznatno veću masu, oko 1.400 kg, dakle po pitanju mase skoro pa su identični. Kočioni diskovi su sličnog prečnika (na Golfu su nešto malo veći) i njihovo trošenje je otprilike približno. Naravno, to više zavisi od stila vožnje, ali vjerujem da bi dva slična vozača skoro istovremeno mijenjali pločice i diskove. Rezervoar VW-a iznosi 50 litara, dok Peugeot ima 53 litra, te uzevši u obzir snagu i masu, autonomija i jednog i drugog je slična, definitivno više doprinosi vozačeva noga na papučici gasa nego minimalne razlike ovih automobila.

Peugeotov rezervoar za AdBlue iznosi 17, a VW-ov 12 litara ukoliko posjeduje navedeni sistem. Ovaj primjerak Golfa, na vlasnikovu sreću, nema ekološki nastrojen AdBlue. S obzirom da ovde ne znam šta bih konkretno ocijenio, a i da ocjenjujem, dobili bi iste ocjene, logičnije je da ovaj pasus prođe bez toga.

Ni na jednom automobilu nije bilo većih kvarova za sad, ali im je kilometraža takva da se vrlo lako može desiti nešto u skorijoj budućnosti, ne daj Bože. U cilju sprečavanja takvih nemilih događaja, ja sam 308-ici priredio par preventivnih radova u cilju renesanse HDi-ja, a još neki su u planu. Peugeot je u našoj porodici zadnjih par godina, ali s obzirom da otac želi da promijeni kola, ja sam preuzeo ova. To se taman poklopilo sa incidentom koji doživjeh sa 307 SW, pa je došlo do rokade, uz ispodprosječnu finansijsku kompenzaciju s moje strane, živio prodavac 100 godina!

Da budem iskren, ja sam ipak više vremena proveo u 307-ici uprkos incidentu, tako da nekidan pređoh jubilarnih 350 hiljada kilometara. Uglavnom, da krenemo redom što se tiče održavanja i popravki. Prije otprilike dvije godine je primjećeno blago curenje ulja sa vrha motora, ništa strašno, ali sam veliki mrzitelj „slinavog“ motora pa sam to htio riješiti, jer je bivši vlasnik, odnosno moj otac, po tom pitanju postao totalno neozbiljan (tose nisam nad’o).

Majstor je posumnjao na poklopac bregastog vratila, plastično deklo koje je koštalo nekih 120 evra ako se dobro sjećam, realno mnogo za komad plastike, plus ruke. Međutim, prije par mjeseci sam primijetio istu stvar, te je nakon detaljnije istrage utvrđeno da je najvjerovatnije problem sa kućištem bregastog vratila. Iako je motor s jedne strane bio vidno mastan, to curenje je bilo nemjerljivo od zamjene do zamjene ulja koje su, usput rečeno, rađene na svakih 10 hiljada kilometara.

Pri svakoj zamjeni je korišćeno ulje Total Quartz Ineo gradacije 5W-30. Moja pomisao je bila da to ulje sa vrha motora može nekako da dopre do zupčastog remena, a pošto remen potopljen u ulju nije tako dobro tehničko rješenje, blaže rečeno, insistirao sam da se nevedeni problem riješi po bilo koju cijenu. Ipak, mašinska obrada navedenog kućišta je koštala nešto jako malo, te je uz to zamijenjen i jedan nosač motora, kao i prednje pločice. Prije par mjeseci je odrađen mali servis, negdje među slikama ćete naći sliku računa, naravno sve u konvertibilnim markama (da dobijete cijene u evrima samo podijelite sa 2).

Jednom prilikom, dok sam vozio na auto-putu, automobil je upalio 3 lampice, 2 povezane sa sistemom prečišćavanja i „check engine“, ali bez ikakvih promjena u radu ili ograničavanju snage, taman na pragu 200 hiljada kilometara (pravo vrijeme da se desi neka havarija). Prvo sam posumnjao na AdBlue (pumpa ili rezervoar, čest problem na ovom modelu), ali je, na moju sreću, ustanovljeno da je to sve ispravno, a da je problem sa aditivom Eolys. Računar je iz nekog razloga pomislio da je tog aditiva nestalo, što je sasvim očekivano, ali se ispostavilo da i tog aditiva ima još, pa je sve riješeno dijagnostički.

Pošto na instrument tabli ne postoji lampica samo za to, računar je prijavio pomenute greške. Tada sam detaljnije ušao u tematiku, pa odlučih i da FAP očistim preventivno. To zadovoljstvo me koštalo oko 34 hiljade dinara, odnosno nekih 280 evropskih novčanica, sve zajedno čišćenje FAP-a, Eolys i neki aditiv za dizne, opet preventive radi.

Možda je moglo proći bez tog čišćenja koje je svakako najskuplja stavka, ali sam bio ubijeđen da je to pametno uraditi nakon pređenih 200 hiljada kilometara, vrijeme će pokazati. Osim toga, u planu je da se promijeni ulje u mjenjaču i rashladna tečnost, pa će tada valjda biti sređeno sve što se tiče lava, valjda će poslužiti još koju godinu bez problema. I da, na 150.000 km odrađen je veliki servis, koliko je koštalo pojma nemam, prošlo je dosta vremena od toga.

Ukratko, problema sa motorom, osim tog curenja, nije bilo, a sve prateće komponente ne pokazuju ozbiljnije znakove istrošenosti. Za sada ide kako treba, dokle će tako, vidjećemo. Za motor ne brinem, veća je šansa da će ekološki dodaci praviti probleme prije ili kasnije. Ocjena za sam agregat je jaka četvorka, da nije bilo tog curenja dao bih i peticu, realno su se motori HDi pokazali kao pouzdani, iako je 1.5 BlueHDi malo pokvario tu reputaciju. Što se tiče cijena redovnog održavanja i zamjenskih dijelova, smatram da je zaslužena još jedna 4, uvijek bi valjalo da je jeftinije, ali kad vidim cijene dijelova za premijum vozila, smatram da su cijene za Peugeota prihvatljive.

Što se tiče Golfa, prenosim vam informacije iz druge ruke, koje dobijam od mog dragog sestrića, u čijem je vlasništvu Golf punih 6 godina. Nismo imali vremena za dužu diskusiju, ali većih problema sa Golfom nije bilo, čak ni posle 285 hiljada kilometara, koliko testirani primjerak ima u svojim nogama. Jedna sitnica koje se vlasnik sjeća je bila povišena temperatura ulja u motoru, ali tačnog uzroka i rješenja se ne sjeća. Servisi su rađeni na vrijeme, odrađena su 2 velika servisa.

Drugi veliki servis je baš nedavno urađen, zadovoljstvo koje je koštalo oko 800 KM, s tim da vlasnik opet ima neke rupe u sjećanju po pitanju cijena, iako ima 25 godina… Moj mehaničar kaže da je taj 1.6 TDI sasvim solidna mašina, bez nekih serijskih problema. Jedina rizična komponenta jeste mali zupčasti remen koji pokreće pumpu ulja, ali ukoliko se isti promijeni prilikom velikog servisa, problema ne bi smjelo biti.

Sticajem okolnosti, baš kad sam bio kod mehaničara, ispred servisa mu dođe Golf sa istim motorom i problematičnom diznom, kao naručen da malo popričam s majstorom o tome. Pade mi na pamet da je i moj ujak  sa slabijom verzijom 1.6 TDI (66 kW ako se ne varam) u Polu reparirao 2 dizne, dok jedan poznanik sa Golfom 6 i motorom 1.6 TDI snage 77 kW takođe ima slična iskustva.

Sigurno se ove verzije motora znatno razlikuju po svojoj konstrukciji, vjerovatno i po samim injektorima, ali je evidentno da se ovi problemi dešavaju s vremena na vrijeme. Definitivno više krivim kvalitet goriva kod nas nego kvalitet njemačkog inženjeringa kada su u pitanju ovakvi kvarovi. Zamjenski dijelovi za sedmicu su nešto malo skuplji u poređenju sa lavom, međutim dragi sestrić ne čuva račune, pa onda tačne cifre nemam, ali jednostavna internet pretraga će vam dati dovoljno dobar odgovor, čime se i sam poslužih da okvirno vidim cijene i jednog i drugog.

Opet to nisu neke drastične razlike, ali su VW-ovi dijelovi ipak malo skuplji. Rekao bih da je i 1.6 TDI zaslužio vrlo dobru ocjenu što se tiče pouzdanosti, dakle solidna četvorka, ali za cijene zamjenskih dijelova i redovnog održavanja mislim da je trojka opravdana. Postoje definitivno jeftiniji zamjenski dijelovi, kao i za bilo koja druga kola, ali cijena originalnih previše naginje ka zapadnom standardu, ipak smo još uvijek predaleko od toga. Svakako smatram da su originalni dijelovi sigurno bolja opcija na duže staze uprkos cijeni, jer ko ne plati na mostu, plati na ćupriji.

Već prodiskutovasmo da je u Peugeotu ipak moguće naći dobru poziciju sjedenja koja ne ograničava udobnost i preglednost, sledeći korak jeste startovati motor. Već pri samom paljenju se osjeti da je motor dosta uglađen, u kabini nema nikavih vibracija koje bi kazale da se ispod haube nalazi „prljav i grub“ dizelaš. Centralni ekran se odmah uključuje, dosta brzo prima i izvršava funkcije, nije na nivou najnovijih infotejment sistema, ali završava posao bez mnogo čekanja i nerviranja i posle 10 godina.

Nakon podešavanja ventilacije i povezivanja telefona putem bluetooth-a, vožnja može da počne bez brige. 308 je u vožnji prijateljski nastrojen prema vozaču, zamaranje je zaista minimalno. Volan je dosta lagan, možda malo više pruža vještački osjećaj nego što to jedan auto-entuzijasta želi, ali se dešavanja ispod prednjih točkova dovoljno osjete. Radna temperatura se postiže relativno brzo, što znači da je bezbjedno kazaljku obrtaja potjerati ka crvenim poljima.

Nije ovaj automobil namijenjen žustrijoj vožnji, definitivno smo svi toga svjesni, ali pokaže potencijal kada se vozi kako treba. Međuubrzanja su jako dobra, naravno uzevši u obzir snagu i zapreminu, ne treba očekivati lijepljenje za sjedište. Fabrika kaže da je za ubrzanje od 0 do 100 km/h potrebna 10,1 sekunda, što je solidan rezultat, iako je apsolutno nebitan za ovakav automobil, međuubrzanja su ono što nam treba u svakodnevnoj vožnji, a kako napomenuh, ona su sasvim prihvatljiva. Što se tiče preticanja i međuubrzanja, tačne brojke nemam, ali je motor dovoljno elastičan da su ona moguća u trećem, četvrtom, pa čak i petom stepenu prenosa, zavisno od situacije, ali u svakom slučaju, snage ne fali.

Primjetno je da su prve tri brzine malo kraće, a poslednje tri, pogotovo šesta, malo duže, pa je nekad po gradu, pri manjim brzinama nezgodno odlučiti se za najoptimalniji stepen prenosa (treći ili četvrti). Uglavnom, motor reaguje na gas pri niskim obrtajima, dok se turbina osjetnije aktivira na oko 1.800 rpm, tako da turbo-rupa nije pretjerano izražena. Sam osjećaj tokom vožnje je dosta opušten, automobil djeluje zategnutno i zaista prija provoditi vrijeme u njemu. U krivinama postoji blago naginjanje, ali ne pretjerano, tako da se pri normalnoj vožnji to vrlo lako „ispegla“.

Zvučna izolacija je odrađena na nivou, motor se čuje taman toliko da znate kada žudi za sledećim stepenom prenosa, dok se zvukovi vjetra na manjim brzinama praktično ne čuju. Tek na auto-putu se čuje spoljašnje strujanje vazduha, sasvim očekivano i prihvatljivo. Smatram da je snaga ovog motora dovoljna za normalnu vožnju većine prosječnih vozača, nema pretjerane agilnosti, ali kada snaga zatreba, isporučuje se na zadovoljavajućem nivou.

Vožnja je dosta uglađena, udobnost i preglednost na zadovoljavajućem nivou, kočionom sistemu ne nalazim zamjerke, dok je motor prilično rasterećen na svim brzinama, osim u slučaju kažnjivih brzina na auto-putu , tako da utisak u vožnji dobija solidnu, nadam se i objektivnu, četvorku.

S obzirom da sam u Peugeotu proveo dobar dio vremena u poslednjih par mjeseci, pa i godina, Golfa sam testirao nekoliko dana da ga što bolje upoznam, a nakon toga opet sjeo u Peugeota, čisto da steknem bolju sliku o njihovim razlikama. Na Golfa se dosta lako prilagoditi, pogotovo jer treća papučica ne postoji zahvaljujući DSG mjenjaču.

Pozicija sjedenja se pronalazi lako, sve je pregledno i na dohvat ruke, Švabe se s tim nisu igrale, zaista je sve prosto i intuitivno po tom pitanju. Uglavnom, sama vožnja teče dosta glatko, sve to djeluje kvalitetno napravljeno i sklopljeno. Udobnost je na malo nižem nivou, jednostavno je osjećaj krutosti malo izraženiji, što ne bih klasifikovao kao manu, jer mnogima tako odgovara, a ni meni ne smeta.

Uglavnom, lijepo ovaj 1.6 TDI pogoni Golfa, od gradskih do većih brzina nema trzavica i neugodnih iznenađenja. Djeluje da motor radi za nijansu grublje i glasnije negoli francuski, dok DSG odrađuje pošteno posao za koji je zadužen. Da je u pitanju manuelni mjenjač, ja bih samo malo kasnije – na višim obrtajima prebacio u viši stepen. Moja zamjerka je što mjenjač, čim se vozi konstantnom brzinom, ide u viši stepen tako da motor često radi na nekih 1.500 obrtaja, pa čak i ispod, što smatram preniskim.

Ipak, inženjeri su to osmislili i napravili, očito je da sve radi dobro i posle mnogo hiljada kilometara, ali jednostavno odudara od onoga što sam navikao. Ne spomenuh u gornjem pasusu, i Peugeot preporučuje prebacivanje u viši stepen čim shvati da se vozi konstantnom brzinom, bez obzira što su obrtaji dosta ispod 2.000, ali s obzirom da se pita vozač, ta preporuka ne mora da se ispoštuje, kako i sam radim u većini slučajeva.

Da se vratim na Golfa, pošto je ovaj pasus njemu posvećen. VW-ovi zvanični podaci kažu da za ubrzanje od 0 do 100 treba okruglo 11 sekundi, ali bih opet akcenat stavio na međuubrzanja. Nisam to očekivao, ali se razlika u ubrzanjima pri istim početnim brzinama ipak osjeti, VW malo zaostaje. Nije u pitanju drastična razlika, ali mi TDI djeluje malo opterećeniji nego HDi u ovom poređenju. U praksi, situacija je slična, tamo gdje možete bezbjedno izvršiti preticanje s Peugeotom, isto možete i sa Golfom.

Jednostavno Golf djeluje malo tromije, 50 Nm obrtnog momenta i par kilovata više je na strani Peugeota, pa to kumuje ovom zaključku. Osim toga, volan je malo teži, a naginjanje u krivinama malo manje izraženo nego kod Peugeota. Ipak, nekako mi Peugeot djeluje malo stabilnije u vožnji, nisam siguran zašto, ali pri istim brzinama na identičnom putu, osjećaj upravljivosti je malo bolji, kao da se manje opire vozačevim komandama.

Možda onih desetak centimetara razlike u međuosovinskom rastojanju ovde dolaze do izražaja. Ipak, da provjerim ovu tvrdnju, nađoh na internetu sledeće podatke vezane za “moose test”: Peugeot je određene manevre uspješno završio pri brzini 80 km/h, dok je Golf iste manevre uspješno savladao sa 3-4 km/h manjom brzinom. U praksi to nije drastična razlika, stabilnost i upravljivost su približni, ne usudim se reći da je jedan drastično bolji ili lošiji od drugog, ali neke minimalne razlike postoje.

Sve u svemu, Golf zadovoljava vozače širom Evrope, što i dokazuju prodajne cifre, a ni ja nisam stekao loš utisak tokom vožnje. Kočnice su na nivou zadatka, zvučna izolacija takođe dosta dobra, po tim parametrima su gotovo ravnopravni. Sedmica se dosta dobro i predvidljivo ponaša na putu, preglednost je odlična, snage ima dovoljno za za prosječnu vožnju, tako da smatram da je i VW zaslužio četvorku, za nijansu slabiju nego Peugeot, ali opet pošteno zasluženu.

Potrošnja oba automobila je jako slična, masa i snaga im je približna, najkritičniju razliku čine mjenjači, ali su prenosni odnosi dosta slični iako DSG ima jedan stepen prenosa više. Osim toga, težina noge na gasu i uslovi na putu diktiraju potrošnju mnogo više nego gore spomenuti faktori. Vožnja po magistralama, brzinama između 80 i 100 km/h je definitivno najekonomičnija, i jedan i drugi troše do otprilike 5 litara, zaista odlične brojke za svakog kome je potrošnja prioritet.

Sjećam se da sam prije par mjeseci u 308 nasuo pun rezervoar u Derventi pred polazak na put, a opet domirio do vrha tačno 150 km dalje u Bijeljini. Tada je još uvijek u gorivo u BiH bilo znatno jeftinije, pa mi je bio merak pred granicu nasuti što više goriva za male pare.

Ne sjećam se tačne cijene po litru, ali je suština priče da sam 150 km prešao za malo ispod 15 konvertibilnih maraka (oko 7,5 evra), i to sa “skupljim dizelom”, skoro pa džaba. Na auto-putu ekran pokazuje između 5,5 i 6 litara, isto situacija je i u Golfu. Mislim da je realno reći da je potrošnja na auto-putu ipak malo preko 6 litara dizela, pogotovo ako se prelazi ograničenje. Gradska vožnja je, standardno, najmanje efikasna, oba idu preko 7 litara, hoće to i preko u većim gradskim gužvama. Sve u svemu, što se potrošnje tiče, stvarno nemam zamjerku. Od ova dva automobila se očekuje da su ekonomični u svim uslovima, što zaista i jesu, tako da jedina logična ocjena jeste 5 za oba.

Jedan zanimljiv segment kom neću posvetiti mnogo vremena jer na njega utiče previše faktora jeste cijena kao polovnjaka. Drastično se razlikuju cijene jednog te istog automobila u zavisnosti od pređenih kilometara, motorizacije, stanja, opreme, pa i samog vlasnika, odnosno prodavca, tako da meni ostaje da pogledam ponudu jednog i drugog automobila na što više izvora i napišem ono što vidim.

Kriterijum pretrage za oba je isti: godište od 2015. do 2017, da su dizeli i karavani. Cijene 308 variraju od nekih 5 i po hiljada evra, pa čak do 10 hiljada (srećno s prodajom, ali po toj cijeni treba i više od sreće), iako su takvi vrlo rijetki. Najčešće cijene iznose oko 7.000 evra, i mislim da je to korektna cijena za ovaj automobil. Što se tiče Golfa, ispod 7 i po hiljada ne nađoh valjan primjerak, dok najskuplji idu često preko 11 hiljada evropskih novčanica, opravdano samo u slučaju male kilometraže i vrhunske opreme.

Ipak neka prosječna cijena je okvirno 8 ipo hiljada evra, ne kažem da ne vrijedi te pare, ali mi se čini da se za osjetno manje novca mogu kupiti automobili koji ne zaostaju za Golfom. Mislim da je pošteno Peugeotu dati 4 što se tiče ovog segmenta, dok Golf dobija malo nižu ocjenu – trojku.

Nevezano za test, uz sam tekst ćete naći mnoge slike, prvenstveno dva glavna lika, ali i poneku zanimljivu fotografiju Posavine, tačnije derventskih sela i okoline, nažalost ni približno zanimljive destinacije kao u ostalim testovima na koje smo navikli subotom ujutro. Tu su i računi od nekih stvari koje su rađene na 308, a nekidan odradih servis i na 307, pa ima i to, čisto da uporedite cijene, ništa spektakularno tu nema.

Tu je i jedan predak testiranog Golfa – Golf 2 u vlasništvu moga djeda, čisto onako da malo uporedimo dizajn od prije 40 godina sa današnjim. Dvojka je 86. godište, okruglo 30 godina starija od testiranih automobila, takođe 1.6 turbo-dizel snage 51 kW, skoro remontovana kako kaže djed, služiće još par godina komotno. Pitanje je da li će testirani automobili doživjeti godine ove dvojke i u kakvom će stanju biti tada. Predviđam da će biti reciklirani nekoliko puta do tad.

Test se odužio malo više nego što sam planirao, tako da ću zaključak maksimalno da skratim. U ovih nekoliko segmenata sam ocijenjivao automobile po svom nahođenju, donekle u teoretskom poređenju sa ostalim konkurentima iz tih godina i klase, sa detaljnijim poređenjem dva glavna lika, trudeći se da sve bude objektivno (iako je nemoguće ne biti subjektivan), pa u konačnici imamo sledeći rezultat: srednja ocjena Peugeota je 4,00, a Golfa takođe okruglo 4,00.

Sudeći po ovim ocjenama, radi se o sličnim automobilima, i jedan i drugi imaju svoje prednosti i mane, a koji je bolji, pojma nemam ni posle detaljnog teorijskog istraživanja i dužih test vožnji. Srednje ocjene sam računao tek na kraju, nisam očekivao ovako izjedančen rezultat. U suštini, Golf dominira u gornjem dijelu teksta, ali kada se u obzir uzmu i finansije, Peugeot nadoknadi taj zaostatak. Veći problem je što važnost svih segmenata realno nije ista, pa nema baš smisla da svi učestvuju u srednjoj ocjeni podjednako. Pritom, te ocjene su rezultat mog subjektivnog utiska, tako da nisu neko pouzdano mjerilo, ali u ovom testu ispada tako.

Uglavnom, onaj ko voli VW treba da kupi Golfa, neće se pokajati, ljubitelji Peugeota sigurno neće pogriješiti kupovinom 308. Ipak, vjerujem da bi Vagenovci bili zadovoljni Peugeotom 308 u nekim segmentima, a ni ljubitelji Francuza ne bi imali ništa protiv toga da voze dobrog Golfa. Ako neko kojim slučajem ima nešto lično protiv određenog proizvođača, tu nemam dobar kontra-argument, moja preporuka je širenje vidika, ništa nije savršeno, tome se samo možemo približiti po pitanju bilo čega, pa tako i automobila.

Dakle, sve se svodi na lične preferencije i želje, ali i mogućnosti finansijske prirode. Mnoge stvari se ne mogu jednostavno izračunati i definisati tako da postoji jedan univerzalan odgovor, smatram da je ovo poređenje jedno od takvih. Kad nekom treba da dam neki savjet, a ne znam šta pametno da odgovorim, često kažem da je sve relativno, pa tom taktikom moram da se poslužim i ovde, zaista je u ovom slučaju sve relativno.

Ono što mogu da potvrdim jeste da su oba korektni automobili, i više naginju ka tome da su odlični, nego loši, a njihove razlike u nijansama čine auto-industriju onim što ona jeste danas – konstantna borba između silnih rivala širom svijeta i napredak tehnologije u cilju bržeg, jeftinijeg, ekološkijeg, ali i bezbjednijeg i zanimljivijeg transporta ljudi i robe.

Na šta bi svijet ličio da svi vozimo samo Volkswagene ili Peugeote, ili bilo koju drugu marku automobila? Odgovor na pitanje koji od ova dva je bolji, zna svako za sebe, a ovaj tekst nije namijenjen da promijeni bilo čije mišljenje, nego da objektivno sagleda razlike između dva automobila, jer (kako kaže jedna legenda domaće youtube scene) tako smo u mogućnosti.

Stefan Kljajić – Kljaja97

(8032)