Zanimljivost dana: Italijanska elegancija na američkim točkovima
Korporacija Chrysler je danas deo globalnog giganta Stellantisa, a prethodno je takođe bila deo grupacije Fiat-Chrysler. Mnogi se pitaju šta evropske firme vide u ovom američkom posrnulom američkom proizvođaču vozila za koga se čini da je jednom nogom u grobu već duži niz godina, ali ako se vratimo dovoljno daleko u istoriju, videćemo da su strane veze postojale daleko ranije, i to baš u vreme kada su američkim putevima dominirali glomazni modeli s dosta hroma i s kamionskim motorima.
Za tako nešto je zaslužan jedan američki dizajner, koji je bio oduševljen italijanskom stilskom školom i pokušao je na sve načine da je uvede i „preko bare“.

Vrhunac saradnje legendarnog dizajnera Chryslera, Virdžila Eksnera i čuvenog italijanskog karoseriste Ghije, model ST Special iz 1955. godine i danas, sedam decenija nakon nastanka, ostaje neprevaziđen primer automobilske umetnosti i stilske sinergije dveju kultura.
Tokom perioda od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka, saradnje američkih proizvođača automobila sa italijanskim dizajnerskim kućama često su rađale modele koji su ostali upamćeni kao ikone s obe strane okeana. Među njima su se našli retki koncepti i male serije kao što su Chevrolet Corvette Rondine, Cunningham C-3, Apollo 5300 GT, ali i futuristički Chrysler Turbine Car.

Među najpoznatijim italijansko-američkim partnerstvima svakako se izdvaja ono između Chryslera i torinske karoserijske kuće Carrozzeria Ghia, koja je kasnije postala deo Fordove imperije. Ova saradnja iznedrila je niz izuzetnih modela sa prepoznatljivim italijanskim stilom, a jedan od najlepših bio je upravo Chrysler ST Special iz 1955. godine kog analiziramo u današnjem izdanju zanimljivosti dana.
Chrysler je već 1940. godine predstavljanjem futurističkog koncepta Thunderbolta pokazao ambicije u oblasti dizajna, a tokom ranih pedesetih godina angažovan je Virdžil Eksner, čovek koji će oblikovati novu dizajnersku filozofiju kompanije i koji se danas smatra „ocem“ stilskih repova inspirisanih avijacijom, toliko karakterističnih za američke automobile iz ovog perioda.
Eksner je na samom početku decenije sklopio blisko prijateljstvo sa Luidžijem „Giđijem“ Segreom, glavnim dizajnerom i kasnijim vlasnikom kompanije Ghije. Njihov lični odnos bio je katalizator kreativne saradnje između Chryslera i Ghije, koja je započela 1949. godine i rezultirala nizom ekskluzivnih konceptnih vozila kao što su Chrysler K-310, C-200, D’Elegance, Special SS i Special SWB.
Ovi koncepti, bazirani na Chryslerovim serijskim šasijama i pogonskim grupama, predstavljani su na najprestižnijim evropskim salonima automobila, gde su izazivali divljenje publike i postali predmet želja mnogih automobilskih entuzijasta.
Jedan od tih zaljubljenika bio je i Sesil Tomas, tadašnji menadžer izvoza pri Chrysleru. Oduševljen radovima Eksnera i Segrea, Tomas je odlučio da sebi naruči jedinstveni primerak, vozilo koje će spojiti američku tehnologiju i italijansku eleganciju. Njegov lični primerak, poznat kao „Thomas Special“, bio je toliko uspešan da je Tomas ubedio upravu Chryslera da odobri ograničenu seriju namenjenu isključivo evropskom tržištu.

Plan je bio ambiciozan i zahtevao je 400 primeraka godišnje, ali je u realnosti proizvedeno svega 19 automobila, ručno sklopljenih u Ghijinoj radionici u Torinu, koristeći šasije i motore uvezene iz SAD-a. Dizajn se dalje razvijao kroz koncept GS-1 iz 1954. godine, da bi svoju kulminaciju doživeo godinu dana kasnije upravo u ST Specialu, vozilu koje je, iako zamišljeno kao još jedan koncept, ipak završilo u maloj, gotovo zanemarljivoj serijskoj proizvodnji.
ST Special bio je zasnovan na novoj šasiji Chryslera New Yorkera, ali je Ghia dizajnirala potpuno novu karoseriju koja nije delila nijedan dizajnerski element sa američkim „donorom“. Rafinirane, zategnute linije, izduženi zadnji blatobrani i zaobljeni prednji farovi smešteni na uglovima krila predstavljali su prirodni nastavak Eksnerovog eksperimentisanja sa dizajnom inspirisanim avionima.

Dvoslojna šema boja dodatno je naglasila eleganciju automobila, specijalna metalik bakarna nijansa dominirala je karoserijom, dok je krov u slonovača-belom tonu stvarao savršen kontrast. Mnogi su tvrdili da se dizajn ST Speciala približio samom idealu estetskog savršenstva. Unutrašnjost nije zaostajala. Ručno izrađeni paneli i sedišta od najkvalitetnijih materijala, kombinacija koža boje havane i slonovače uz obilje hroma činili su kabinu jednako prefinjenom koliko i spoljašnjost.
U srcu ST Speciala nalazio se motor koji pripada prvoj generaciji čuvenih Chryslerovic benzinaca nazvanih Hemi. Reč je o motor radne zapremine 331 kubnog inča (5,4 litra) u konfiguraciji V8, koji je, uz četvorokomornu karburaciju, razvijao 250 konjskih snaga i maksimalnih 461 Nm obrtnog momenta. Snaga se prenosila putem dvostepene automatske transmisije, s kontrolom na instrument tabli, što je dodatno doprinosilo luksuznom i naprednom karakteru vozila.

ST Special premijerno je prikazan na Salonu automobila u Torinu 1955. godine, gde je izazvao oduševljenje, posebno kod imućnijih posetilaca. Među njima je bio i Oskar Lakroa, direktor francuske plastičarske firme Gilac, koji je kupio prvi prikazani primerak. Ukupno su proizvedena svega četiri primerka, svi prodati evropskim kupcima iz viših slojeva društva.
Prvi primerak, onaj koji je kupio Lakroa, preživeo je burnih šest decenija, više vlasnika i period ozbiljnog zanemarivanja. Srećom, 2014. godine automobil je restaurirao poznati kolekcionar Vejn Dejvis. U januaru 2023. godine, potpuno restaurirani ST Special je prodat na aukciji Mecum Kissimmee za impresivnih 770 hiljada „zelembaća“, potvrđujući status jednog od najlepših i najređih automobila koje je ikada stvorila saradnja između Amerike i Italije.

ST Special danas predstavlja više od samo automobila, on je istorijski artefakt, umetničko delo na točkovima i večni simbol onoga što može nastati kada se spoje američka snaga i italijanska strast.
Zoran Tomasović
(936)


Posle toliko decenija posmatranja dogadjaja na svetskoj auto-sceni, moj utisak je da Italijani nikada nisu uspeli sasvim da se snadju u americkom okruzenju. Formula „italijanski dizajn za americki auto“ nikada nije funkcionisala 100% kako treba, pa ni ovde. Prava formula glasi „italijanski auto sa americkom tehnikom“, tu imamo citav niz veoma uspesnih modela. Model Chrysler ST Special iz 1955. godine je veoma lep i elegantan. Ima formu rasnog sportskog kupea sa dugackom haubom i perfektnim proporcijama. Sta mi kod njega smeta: – Oblik i resetka maske hladnjaka – oblik je „mrtav“, ni trunke neke dinamike a resetka je totalni haos,… Pročitaj više »
Njuška ovog automobila mi je daleko od elegancije.
Italijani su igrali ogromnu ulogu u razvoju raznih modela Chryslerove korporacije (Plymouth, DeSoto, Dodge, Chrysler, Imperial) iz ranih do sredine 1950-ih godina. Chrysler je posle rata bio jako konservativan brend, to je u pocetku prolazilo, bili su na 2. mestu po prodaji (odmah iza GM-a), sve do ih nije prestigao Ford pocetkom 1950-ih godina. Tada se Virgil Exner uputio u Italiju i stekao saradnju sa Ghijom. I Chrysler je jedno vreme imao najprivlacnije automobile u Detroitu, tamo u periodu 1955-1959. godine. Taj evropski stil je posebno bio uocljiv 1955. godine, koliko je samo Chrysler 300 bio nizi i „cistiji“ nego… Pročitaj više »
Ovo je 300? Veoma lep! Kod njega je hrom tacno tamo gde treba!
Kako bi bilo da nam prezentiras jednu opsirnu galeriju Chryslerovih modela u tom periodu koji si naveo, 1955 – 1959 godina, kada su Italijani kreirali njegov dizajn? Ja sam upoznao americke automobile nesto kasnije, u 60-tim godinama. To su vec bile mocne krstarice nepreglednih dimenzija – ali prelepe! 🙂