Automobilska industrija u Sjedinjenim Američkim Državama ulazi u novu fazu neizvesnosti, jer od 3. maja 2024. godine stupaju na snagu carine od 25% na uvoz stranih vozila i automobilskih delova. Iako je cilj ove mere da podstakne domaću proizvodnju i da smanji zavisnost od stranih dobavljača, brojke i tržišna realnost pokazuju da bi efekti mogli biti upravo suprotni — i da bi najteži udar mogli osetiti baš američki proizvođači.
U 2024. godini, od ukupno 16,1 milion novih lakih vozila prodatih u SAD-u, čak oko 6,3 miliona je bilo uvezeno iz zemalja poput Meksika, Kanade, Japana, Južne Koreje i članica Evropske unije. Ta vozila, zajedno sa brojnim komponentama koje se koriste u domaćoj proizvodnji, sada potpadaju pod nove visoke carine.
Na prvi pogled, ovaj potez deluje kao logična zaštita američkih proizvođača. Međutim, podaci kompanije Jato Dynamics otkrivaju složeniju sliku. Ford, General Motors i Stellantis su tokom prošle godine prodali ukupno 1,85 miliona uvoznih vozila na američkom tržištu — što predstavlja 13% njihovih ukupnih globalnih prodaja. Taj procenat je viši nego kod mnogih stranih konkurenata.
Japanske marke poput Toyote, Honde i Nissana imaju nešto veću fleksibilnost, jer samo oko 9% njihove globalne prodaje dolazi iz uvoza u SAD. Još bolje prolaze nemački proizvođači, Volkswagen, BMW i Mercedes-Benz, kod kojih taj procenat iznosi samo 7%.
Ali stvarni problem ne leži samo u poreklu automobila, već u stepenu zavisnosti od američkog tržišta. Na primer, Subaru ostvaruje čak 71% globalne prodaje u SAD. Iako mnogi modeli nastaju u fabrici u Indijani, uvoz i dalje čini 26% njegove ukupne prodaje. Mazda se nalazi u sličnoj situaciji, sa više od četvrtine globalne prodaje vezane za uvozna vozila koja se prodaju u SAD. GM i Volkswagen su ne tako otporni.
Kada se pogleda detaljnije, General Motors je na vrhu liste po udelu globalne prodaje zasnovane na uvozu u SAD, to jest čak 18%, najviše među pet najvećih svetskih proizvođača. S druge strane, Volkswagen, iako manje zavisan od američkog tržišta kao celine, i dalje u SAD uvozi oko 80% svojih vozila, što ga čini ozbiljno ranjivim na nove namete.
Iako je zvanična poruka ove politike „zaštita američke industrije“, u praksi bi carine od 25% mogle izazvati kontraefekat. Povećanje troškova, poremećaji u lancima snabdevanja, i mogući rast cena za krajnje potrošače mogli bi pogoditi sve, odnosno i domaće, i strane proizvođače, i kupce.
Automobilska industrija će u narednim mesecima morati brzo da se prilagodi novim pravilima igre, dok potrošači verovatno mogu očekivati da će cena „vozila iz snova“ postati — malo manje snovi, a malo više realni trošak.
AutoRepublika
(251)
Kao i u svakom sukobu, biće „nekom rat, a nekom brat“.
„Trampov „carinski rat“ će najviše pogoditi one koje je trebalo da zaštiti“
Tramp je biznismen – ali lokalnog karaktera. O svetskoj ekonomiji ocigledno malo zna. Sa svojih 77 godina jos uvek uci, po proverenom principu „learning by doing“. Ovo je skup i dugotrajan princip koji ce da plati svetska privreda, ukljucujuci i americku.
A fake agent.
Ja se iskreno nadam da je barem nedelju dana ranije dao da mu se spremi statistika proizvodnje/uvoza, domaćih i inostranih brendova, na osnovu koje je doneo odluku. Ako nije, onda je pajser nad pajserima.
Jedini cilj ovog ‘rata’ je povratak proizvodnje u SAD. Trump je vise puta naglasio da treba ocekivati bolni period ali da ce prasina da se slegne u sledecih 2 to 2.5 godine. Oni koji su ga shvatili ozbiljno su se vec pripermili, u auto industirji GM je vec pokrenuo proizvodnju u Inidijani. Nekoliko firmi sa kojima ja radim su u tranziciji jer im je postalo jasno da je vrag odneo salu. A to sto su ‘pare nestale’, to je BS, tih para nikada nije ni bilo, vec samo hartija od vrednosti koje vrede samo ononliko koliko je potencijalni kupac spreman… Pročitaj više »
Zbog zarade na tom mjehuru, berza i postoji. A tu zarađuju kockari a ptivrednici gube. Upravonzbog tih lakih para (usluga) ke proizvodnja istjerana iz SAD (neknse neko drugi bavi prljavim tehnologijama). Ali vremena se mijenjaju. Lično mislim da je kasno da se SAD vrate na puteve stare slave. Puno toga unutar SAD ima ozvrnutog značenja, nije njima problem samo Tramp, on pokušava šok terapijom da oživi pacijenta, ali poznato je kako je američka Šok terapija djelovala u Ruskoj privredi devedesetih…
I think that the only reason for the mass corporate exodus from the states is in the insatiable corporate greed and shortsightedness which did not allow corporations to see beyond the next quarterly earnings report. Now, it is time to pay the piper.
Hoce li „corporate greed“ nestati ako ih Trump natera da proizvode robu u SAD? Ili ce i dalje postojati, samo sto ce dodatne troskove proizvodnje prebaciti na kupce?
The corporate greed will go on, no doubt, although the playing ground will be located in the States for the local benefit (taxes, employment, etc.) and not in China. The only obstacle to enabling the States restore the glory of old days is in such a limited time that an administration has available in a single term (unless they play their cards right and have it extended).
Povratak proizvodnje u SAD nece smanjiti cene robe – sta-vise, povecace ih u jos velikoj meri. Jer prosecan Amerikanac nece raditi za $3 po satu kao Meksikanac vec hoce $30 po satu, plus hoce beneficije. Jedan od glavnih razloga zasto je proizvodnja davno prebacena u Meksiko je zato sto su ove stare firme tipa GM, Ford, Chrysler, koje postoje 100-120 godina imale gomilu penzionera, plus su se cene zdrastva otele kontroli. Zato su americke firme masovno prebacivale proizvodnju u Meksiko 1980-ih godina jer nisu mogli da se bore sa Japanom po pitanju jeftine radne snage – japanske firme su tada… Pročitaj više »
Outsourcing proizvodnje je rezuilat korporativne pohlepe. Bez manufakture nema zdrave i stabilne ekonomije.
Sve je to lepo u teoriji, ali ja kao kupac nemam neke koristi ako ce moj auto kostati $10.000 vise zato sto ga pravi Joe u Detroitu umesto Jose u Meksiku.
Amerikanci su navikli na jeftinu robu. Ne pricam samo o autima vec generalno na jeftinu robu, zato je Wal-Mart tako velika i jaka korporacija. I prosecan Amerikanac nece biti sretan zato sto ce sve poskupeti jer je sada „Made in the USA“ umesto u Meksiku, Kini ili nekoj slicnoj drzavi.
Naravno, ali kada ne bude posla sta mu vredi jeftina roba iz Kine ili Mexica kada ni to nece moci da priusti?