1. Home
  2. Testovi
  3. Ford Explorer Limited – Dežurni krivac
Ford Explorer Limited – Dežurni krivac
0

Ford Explorer Limited – Dežurni krivac

2.64K
0
Podelite sa prijateljima:

Ako pratite automobilsku industriju, onda sigurno znate da su najpopularnija kategorija novih vozila na ulicama krosoveri i terenci, ili kako ih svet obično zna – Sport Utility Vehicles (SUV). Oni su prošle godine igrali najveću ulogu u Severnoj Americi gde je zabeležena rekordna prodaja od 17,4 miliona vozila. U Evropi je zabeležen rast prodaje od čak 25%, a i u Kini SUV vozila čine oko 37% ukupne prodaje. To ne znači da su svi srećni, pa se tako često mogu čuti kritike da takva vozila zauzimaju previše prostora uz slabiju ekonomičnost i veću cenu. Ako bi morali da tražimo dežurnog krivca za tako nešto, onda bi izbor bez dileme pao na Ford Explorer. Ovaj popularni američki SUV je praktično osnovao klasu početkom 1990-ih godina i danas je izuzetno popularan među kupcima. Ali da li to znači da je reč o dobrom vozilu vrednom njegove visoke cene? Testirali smo jedan od najpopularnijih modela iz ponude da se lično uverimo.

Kratka istorija

Explorer nije bio ne samo prvi SUV, već ni prvo takvo vozilo sa oznakom Forda. Američki proizvođač vozila je još 1966. godine predstavio svoj prvi SUV, Bronco, a bi sredinom 1980-ih godina debitovao i njegov mlađi brat Bronco II. Oba su brzo stekla kultni status među vernim kupcima, ali sa malo prostora, izuzetnim terenskim mogućnostima i visokom bukom, šanse da će porodični kupci potrošiti novac na njih su bile izuzetno male. U isto vreme gotovo svaki kontinent je imao slično vozilo, kao što su Land Rover Series, Toyota Land Cruiser, Mercedes G klase i slični. Nijedan od njih nije izgubio svoje terenske mogućnosti, ali su bili nešto civilizovaniji i samim tim interesantniji među kupcima. Međutim, njihova cena je i dalje bila visoka do te mere da ih većina zaobiđe, a onda se Ford dosetio velike ideje. Naime, marketing tim američkog giganta je primetio da kupci žele prostor, opremu i pogon na sva četiri točka, po mogućnosti za teže vremenske uslove, ali ozbiljnija terenska vožnja ih gotovo i ne interesuje.

Explorer se zvanično pojavio u prodaji 1991. godine u verzijama sa dvoje i četvoro vrata, a nešto kasnije će da usledi i pikap. Za razliku od tradicionalnih terenaca, Explorer je imao slabije terenske mogućnosti, ali je i dalje bio dostupan sa opcionim pogonom na sva četiri točka. On je imao dva reda sedišta za do pet putnika, poveći gepek, izbor motora od šest i osam cilindara i najbitnije od svega – dostupnu opremu kao i svaki drugi automobil na ulicama u bolje opremljenim Eddie Bauer i Limited verzijama. Publika je odlično primila ovaj SUV i već prve godine je isporučeno približno 300.000 primeraka. Prodaja je nastavila da dominira i narednih godina, a rekordna prodaja je zabeležena 2000. godine kada je čak 445.157 Explorera pronašlo kupce. Ford je u međuvremenu u ponudu dodao i nešto luksuzniji Mercury Mountaineer i premijum Lincoln Aviator. U vreme najveće slave su nastali i prvi problemi, kao što su pretvrtanja u oštrim krivinama zbog čega su usledile silne tužbe protiv dobavljača guma Firestone, a zatim je stigla i recesija sa kojom je prodaja pala na svega 52.190 vozila 2009. godine. U takvim uslovima Ford je razmišljao da ugasi svog nekadašnjeg velikana, ali dolaskom Alana Mulallyja na mesto predsednika odluka je pala da se on unapredi.

Da Ford sprema nešto veliko je pokazao salon automobila u Detroitu 2008. godine kada je debitovao Explorer America koncept. Za razliku od prethodnika koji je imao “školjka na šasiji“ konstrukciju, novitet je doneo istu platformu kao i automobili, što znači da je postao takozvani krosover – mehanika automobila, ali školjka SUV-a. Explorer America je doneo još jednu veliku novinu, a to su bili novi EcoBoost turbo motori na kojima je Ford vredno radio u to vreme. Čak i verzija sa četiri cilindra je razvijala više snage nego nekadašnji V8 motori, a među publikom se ponovo rodila ljubav sa vozilom koji je započeo SUV revoluciju. Kada je novi model debitovao 2011. godine, Explorer je ponovo postao izuzetno popularnim i završio prošlu godinu sa 216.296 prodatih jedinica, što je ubedljivo najveća cifra u klasi.

Testirani model

Na našem testu se našao Explorer Limited za 2017. godinu sa V6 motorom i pogonom na sva četiri točka. Limited zauzima srednji paket opreme, pa su tako Base i XLT ispod, a Sport i Platinum iznad. Ovaj paket opreme je visoka kombinacija bogate opreme i luksuza, ali opet po ceni nižoj nego skupoceni Platinum – koji ume da uđe u teritoriju vozila sa mnogo bučnijim imenima. Ali krenimo redom.

Dizajn

Kada je potpuno novi Explorer debitovao 2011. godine, on je zamenio mnoge kockaste linije sa prethodnika sa aerodinamičnim, a mnogi su smatrali da je Fordov predstavnik direktno kopirao Range Rover. To možda i nije loša stvar pošto je reč o nekim od najboljih terenaca svetu, ali je i Explorer imao visoko ime i reputaciju iza sebe. Pre dve godine ovaj krosover je osvežen, ali iz profila i dalje podseća na britanskog rođaka (u vreme kada je Explorer razvijen, Range Rover je još uvek bio pod komandom Forda). To se posebno odnosi na ugao pod kojim se krov spaja sa osvetlenjem na zadnjem delu, gde su ujedno stigle i najmanje promene. Mnogo veća razlika se može primetiti na prednjem delu, gde su horizontalni LED farovi zameni vertikalne, a posebno oduševljava kako je američki proizvođač vozila, uz minimalne promene, uspeo da napravi nekoliko različitih identiteta. Primera radi, najskuplji model iz grupe Platinum se sav sija od od hroma, posebno maska hladnjaka i 20-inčne felne, dok Sport visokih performansi menja hrom za crnu plastiku. Model kao što je Limited donosi kombinaciju iz oba sveta, pa se na masci hladnjaka mogu videti hrom i plastika, branici su u istoj boji kao i automobil, a mnogobrojne hromirane lajsne daju dozu premijuma.

Enterijer

Jedna od najvećih mana prethodnika je bio njegov enterijer. Nepregledan, sa visoko postavljenim sedištima i mnogobrojnom jeftinom plastikom, Explorer bi obično završavao u dnu u poređenju sa konkurencijom kao što su Toyota Highlander, Honda Pilot i slični. Od tada se mnogo toga promenilo, a osveženi model iz 2014. godine je ispravio mnoge greške. Pre svega, prostora ima dovoljno na sva tri reda sedišta, a na momente se čini da ga često ima i previše. Primera radi, prednja sedišta su toliko široka da se čini da su vrata poprilično daleko udaljena od vozača. Ona su i dalje postavljena izuzetno visoko, što će možda zasmetati visokim vozačima, ali ne i nižim, kao autoru ovog teksta. Ako ništa drugo, preglednost je izuzetno visoka zahvaljujući navedenom podatku. Pristup trećem redu sedišta je dosta jednostavan i bez većih poteškoća, ali on nije namenjen odraslim osobama. Sa podignutim trećim redom sedišta prostor gepeka je izuzetno limitiran, ali se ona veoma lako spustaju u pod čime se oslobađa dodatni prostor.

Kvalitet samog enterijera se dosta popravio. Limited je jedan od skupljih modela pa možda i nije fer za direktno poređenje, ali je jeftina plastika kompletno nestala. Ford nudi i nekoliko različitih boja enterijera, a naš je bio kompletno crno sa izuzetkom nekoliko hromiranih linija. Poveći 10,1-inčni monitor osetljiv na dodir je skratio broj dugmića na minimum, a sve komande su jednostavne i lake za korišćenje. Naš testirani model je stigao sa gotovo punom opremom elektronike pa tako pohvale idu i za navigaciju, povezivanje mobilnog telefona sa automobilom i dupli šiber.

Jedna velika pohvala ide na račun nove generacije popularnog MyFord Touch sistema. On je originalno debitovao pre desetak godina pod imenom Sync u saradnji sa Microsoftom, ali je često kritikovan zbog tehničkih problema i same spore brzine. Ford je u međuvremenu razvio sopstveni sistem koji se zove MyFord Touch i rezultati su daleko bolji.

Ovaj sistem kontroliše većinu elektronike za zabavu, kao što su muzika, navigacija i samo povezivanje mobilnog telefona. U našem Exploreru, MyFord Touch je radio bez najmanje greške. Sve komande (i one na glas) je prepoznao bez problema (i to sa mojim teškim istočnoevropskim akcentom) i otvorio u rekordnom roku i tokom testa nije zadavao glavobolje. Sa druge strane, moja velika kritika ide na račun brzinomera. On je postavljen u samoj sredini, ali sa onim šta je pored njega se stiče utisak visoke praznine koja bi izgledala daleko bolje sa bolje popunjenim prostorom. Sa leve strane se nalazi pomanji obrtomer, a sa desne komande ukoliko želite da ručno podesite spomenuti MyFord Touch. Možda Explorer enterijer i dalje nije vrhunski i svetska klasa, ali za kategoriju kojoj pripada je više nego dobar.

Mehanika

Explorer se proizvodi na globalnoj D4 platformi, koja vuče poreklo još od 1999. godine kada je Ford postao većinski vlasnik Volvoa. Šveđani su uradili većinski deo posla i onda se koristila dugo godina na raznim Volvo, Ford, Mercury i Lincoln modelima, ali je u međuvremenu i nekoliko puta osveživana i trebala bi biti penzionisana u roku od nekoliko godina. Ova platforma je dobila mnogo pohvala kroz istoriju. Dovoljno je fleksibilna da se na njoj proizvode vozila svih dimenzija, ponašanje na putu je zadovoljavajuće, a takođe je i izuzetno sigurna. Iako originalno razvijena za pogon na prednje točkove, D4 je u međuvremenu modifikovana i da podnese pogon na sva četiri točka, a naš Explorer je upravo imao ovu opciju od 2.000 dolara.

Prošla su vremena velikih motora pa se Explorer ovih dana isporučuje uglavnom sa paletom motora od četiri i šest cilindara. Standardan motor u gotovo svim verzijama je V6 zapremine 3,5 litara, a on razvija 290 ks i 346 Nm obrtnog momenta. Za dodatnih 995 dolara kupac može da dobije i poznati 2,3-litarski EcoBoost turbo motor koji se već ugrađuje u Mustanga i Focusa RS. On isporučuje 10 ks manje (ukupno 280 ks), ali zato oduševljava obrtnim momentom od 420 Nm na samo 3.000 obrtaja. Vrh ponude čini EcoBoost turbo verzija spomenutog V6 motora sa 365 ks i 475 Nm obrtnog momenta, a ona je dostupna samo na Sport i Platinum modelima. Naš testirani primerak je imao osnovni V6 motor i on veoma zadovoljavajuće obavlja svoj posao. On možda nije dobar kao Chryslerov Pentastar V6, ali se pokazao izuzetno kvalitetnijim na duži period i daleko fleksibilnijim. Snaga je dostupna u gotovo čitavom rasponu obrtaja i veoma retko se muči čak i pri većim uzbrdicama.

Jedini menjač kao opcija je šestostepeni automatik, ali on ovih dana odbrojava poslednje dane i uskoro će biti zamenjen potpuno novim desetostepenim automatikom. To je izuzetno dobra stvar pošto je on najveća mana ovog krosovera. Dok je spomenuti menjač uglavnom u “pravoj brzini“, same promene brzine nisu “glatke“ kao što bi trebale biti već izuzetno bučne i često uzrukuju trzaje. Spomenuti problem se uglavnom pojavljuje između pre dve brzine, a pošto je reč o vozilu sa manje od 10.000 milja (oko 16.000 km) na satu šanse su male da je reč o nekom većem problemu. Sa spomenutim problemom sam se sretao nekoliko puta u prošlosti sa raznim Fordovima, pa predpostavljam da su oni jednostavno tako dizajnirani.

Potrošnja

Prema fabričkim brojevima naš Explorer bi trebao da troši oko 13 litara u gradu i 9,4 litra na autoputu. Na našem testu on je trošio osetno više i to oko 12,5 litara iako je većinski deo vožnje bio autoput, ali treba spomenuti da je spomenuta cifra ostvarena sa upaljenom klimom i vožnjom kroz mnoge brdske predele. Potrošnju je moguće spustiti ispod fabričke kilavom vožnjom, ali ovde je ipak reč o krosoveru teškom 2,1 tonu, pa samim tim nije i nije očekivao da će biti ekonomičan.

Osećaj u vožnji

Kao što sam ranije spomenuo, Explorer je u većini vremena veoma civilizovan za asfalt i ponaša se baš onako kako bi očekivali od nekog velikog sedana. Za svoje dimenzije preglednost je izuzetno visoka, a tu su i razna električna pomagala kao što su kamera za zadnji deo vozila, detekcija mrtvog ugla i brisači koji se sami pale kada senzori osete vodu. Ovaj poslednji detalj je deo takozvanog “Equipment Group 301A“ sigurnosnog paketa od 2.000 dolara koji dodaje i upozorenja šta se dešava iza vas, asistent za paralelno parkiranje i upozorenja ako napustite svoju voznu traku na autoputu. Naš testirani model je imao i dupli šiber, koji je opcija od 1.595 dolara.

Udobnost je izuzetno dobra kao i izolacija od vanjske buke, ali to ne mogu da kažem i za unutrašnjost. Paljenje klime čak i na minimalni nivo prouzrokuje visoku buku u zadnjem delu vozila pa se stiče utisak kao da je jačina klime na daleko višem nivou. Na sreću, naš Explorer je imao klimu u sedištima pa samim tim druge potrebe za hlađenjem i nije bilo potrebno.

Naš test je uglavnom zahvatio asfalt sa izuzetkom nekoliko kraćih neravnih neasfaltiranih puteva, pa samim tim nije bilo veće prilike da se testira i pogon na sva četiri točka. On je tu za sve one kojima je potreban, a sudeći po zadovoljstvu vlasnika on dobija veoma visoke ocene.

Ford kaže da je Range Roverov pogon na sva četiri točka služio kao inspiracija pa samim tim vozač može da izabere da li vozi po blatu, snegu, kamenju ili pesku. Američka savezna država Viskonsin ima dosta jake zime pa tako ova opcija od 2.000 dolara je svakako preporučiva. Dok je prethodnik imao 4×4 opciju koja je mogla da se aktivira i ugasi po želji, novi model stiže sa pogonom na sva četiri točka koji je stalno aktiviran, što nije potreba u svim uslovima. Ranije smo imali prilike da testiramo i jedan od osnovnih modela sa pogonom na prednje točkove i on je sasvim zadovoljavajući za većinu kupaca. Sigurno nećete moći da siđete s asfalta njim, ali istraživanja pokazuju da većina kupaca to i tako ne radi.

Performanse su takođe visoke za vozilo takvih dimenzija. Ubrzanje do 100 km/h iznosi 7,7 sekundi dok je maksimalna brzina limitirana na 195 km/h. Za one kojima to nije dovoljno spomenućemo da Sport model sa turbo motorom dostiže istu brzinu za samo 5,6 sekundi, što je sigurno impresivan rezultat za jedan porodični krosover. Njegova izražena vrlina je i izuzetan kvalitet na duži period pošto se identičan motor nudi i u policijskim verzijama Explorera – inače najprodavanijeg vozila za momke u plavom. Sa unapređenim menjačem performanse bi trebalo da budu izuzetno bolje uz višu ekonomičnost. Do tada kupci će se jednostavno morati pomiriti sa činjenicom da će poduže trajati menjanje između prve dve brzine i da u navedenom slučaju obrtaji neće pasti ispod cifre od 3.000. Kočnice su izuzetno dobre i nemaju većih mana. Zadovoljavajuće je i ponašanje u krivinama. Ono nije u rangu sportskih auta, ali takođe ni nećete završiti na krovu kao kod prethodnika.

Skupa igračka

Explorer ima početnu cenu od 31.595 dolara dok je za Limited potrebno izdvojiti 42.195 dolara. Kada se na to doda pogon na sva četiri točka, sigurnosni paket opreme i šiber, cena skače na dosta visokih 47.790 dolara. Ali to nije sve i Platinum verzija ume da poveća spomenutu cifru na čak 55.025 dolara, što nije daleko od premijum rivala kao što su Acura MDX i Infiniti QX60. Japanski predstavnici jesu nešto skuplji i nemaju ni približnu snagu, ali u isto vreme stižu sa prestižom luksuznih vozila i nešto kvalitetnijim enterijerom.

Explorerov najbliži rival je verovatno Dodge Durango, ali i pored V8 motora on je sporiji, sa slabijim kočnicama i lošijim enterijerom i nižom ekonomičnosti. Čini nam se da su i drugi “narodni“ proizvođači otišli u istom pravcu pa tako za Hondu Pilot Elite je potrebno izdvojiti 47.220 dolara, a za Toyotu Highlander Limited Platinum 44.800 dolara. Na kraju nam se čini da je Explorerova cena još i opravdana, posebno zato što na nju ide fabrički popust od približno 5.000 dolara.

Zaključak

Explorer nastavlja da bude omiljeni izbor kupaca u Severnoj i Centralnoj Americi i Bliskom Istoku, dok je njegova evropska dostupnost samo u Rusiji i Ukrajini. Ford je nedavno proširio svoju evropsku prodaju sa modelom Edge, koji je najveći i najskuplji model kompanije, pa nas neće iznenaditi ukoliko i Explorer uskoro završi na celoj Evropi. On nije perfektan, ali u isto vreme i nema nekih velikih mana, čime je jedinstven proizvod. Uz sve spomenute vrline, Ford se na domaćem tržištu pokazao i kao veoma pristupačan za kupovinu i održavanje, čime se kupovina ovog krosovera čini još boljom. Stara izreka kaže da je mnogo teže opstati u vrhu nego stići do njega. Explorer je osnovao klasu, bio njen kralj dugo godina, zatim umalo bankrotirao, ali se vratio u velikom stilu i ponovo vlada. I on je uspeo da ostvari navedeno ne preko šminkanja nećega postojećeg (kao što rade većina uspešnih proizvoda) već po postavljanju standarda i inovacija. A za tako nešto mu treba odati priznanje.

Tekst i fotografije: Zoran Tomsasović

Ford Explorer Limited

Karoserija, dimenzije, masa

Tip: SUV
Vrata/Sedišta: 5/5
Spoljne dimenzije – dužina, širina, visina: 5.010 mm x 2.000 mm x 1.790 mm
Međuosovinsko rastojanje: 2.860 mm
Zapremina prtljažnika: 595 l
Masa praznog vozila: 2.129 kg

Motor

Broj cilindara/tip motora: V6/benzinski atmosferski
Zapremina: 3.496 cm³
Snaga: 290 ks pri 6.500 o/min
Maks. obrtni moment: 346 Nm pri 4.000 o/min

Pogon

Tip: 4×4
Menjač: A/6

Šasija i kočnice

Ogibljenje napred/nazad: Dvostruka poprečna ramena/Multilink
Kočnice napred/nazad: Ventilirajući diskovi/diskovi
Pneumatici napred/nazad: 255/50 R20

Performanse

Ubrzanje 0-100 km/h: 7,7 s
Maks. brzina: 195 km/h

Potrošnja i emisija

Gorivo: benzin
Zapremina rezervoara: 70 l
Prosečna potrošnja – proizvođač/test: 11,2/12,5 l
Emisija CO2: n/a

Cena

Od 42,195 dolara (u SAD)

Dobre strane:

Civilizovanost na asfaltu, kvalitet, funkcionalnost i preglednost enterijera, kvalitetna mehanika.

Loše strane:

Visoka potrošnja, automatski menjač slabo reaguje na promene, cena ulazi u rang premijum vozila
Pod lupom
Dizajn
Eksterijer: 9 Ukupno 9
Enterijer: 9
Kvalitet izrade
Karoserija: 9 Ukupno 9
Kabina: 9
Praktičnost
Karoserija: 9 Ukupno 9
Kabina: 9
Komfor
Napred: 9 Ukupno 9
Pozadi: 9
Vozne osobine
Upravljivost: 9 Ukupno 8
Performanse: 7
Šasija
Ogibljenje: 8 Ukupno 8
Kočnice: 8
Motor
Performanse: 8 Ukupno 7,5
Potrošnja: 7
Menjač
Preciznost: 6 Ukupno 7
Efikasnost: 8
Cena
Prihvatljivost: 7
Ocena: 8,17

(2644)

Podelite sa prijateljima:
Komentari objavljeni na portalu "Auto Republika" ne odražavaju stav vlasnika i uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja. Strogo su zabranjeni: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne pretnje drugim korisnicima, autorima novinarskog teksta i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, politički ekstremnog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za tekst. Redakcija "Auto Republike" zadržava pravo da ne odobri komentare koji ne poštuju gore navedene uslove.
Subscribe
Notify of
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments